SONGFORDEAD

ŽIVOT U KOCKI LEDA


U mojim venama vrijeme
kao da je stalo
Sat više ne otkucava svoje sekunde i minute
Želje i misli prolaze mi glavom
Zamrznut kao kip od leda pokušavam da dišem
Ne sjećam se vremena
ratova i klaunova
Vrata koja vode u Raj
zaključana su

Sve što sam ikada želio su oči njene zelene kao poljane ljeti s buđenjem Sunca
Sve što sam ikada išćekivao su kose i ruke njene da me miluju u doba nevremena i munja sjajnih, vatreno plamtećih




ULICE ZABORAVLJENOG ZNAČENJA




Kada hodam ulicama kojima sam zaboravio značenje počinjem da tražim smisao postojanja svijeća i svjetlosti što isijava u daljini
Diši kao da ti je zadnji dan
Živi kao da se više
nikada nećeš roditi

Obrisi u tami što daju oblik mjesecu i noći što mi prilazi sa leđa kao da se poigravaju sa mnom Dobroga i Lošega

Nisu sve iskre u životu savršenstvo življenja
Kada osjetiš uzdah iza leđa možda je zla kob koja te vreba, nešto gadno sprema



POLAROID




U daljini linija koja se spaja sa vremenom prošlosti i budućnosti nema predaha
za one što će tek umrijeti
Ostati će tek polaroid koji je jedini dokaz da su postojali
Da su željeli i tugovali
Da su uživali u onome
što ih slijedi