|
SUROGAT I VRIJEME
nemojte se zaustavljati na raskrižju
između nesklada i gdje tko pripada
nemojte željeti moć surogata
bio je jedan i nestao je
rat ga je pojeo
ne zaustavljajte se ako ne treba
vrata vječnog sjaja su uvijek otvorena
raširenih ruku potrčite
vraga za rep uhvatite
poslužite se trikom ako treba
jer ako se sada zaustavimo
propast ćemo
cijelo čovječanstvo
svi ljudi, zvjerad i prikaze što lutaju našim mislima
ugasite svijetlo, neka bude mrak
sami ćemo biti u mraku
poput robota koji su nekad bili astronauti
ubijeni su, prenamijenjeni za život
na zemlji
ne krivite izvore energije ako nestanu
ubila ih je naša zloba
pomalo i vrijeme koje otkucava
a stoji, ne ide nigdje
VRIJEME KOJE JE BILO,
A OPET BEZ NJEGA NE MOŽEMO
što to gledaš očima nevjernika
vrijeme koje je bilo
ili kada su crne sjekire
padale u sumorno stoljeće sedmo
kada kako kažu Hrvatska se spominje
o, odvedite me u pustinju
gdje anđeli očekuju
svoga spasioca
i nemirne rijeke se prelijevaju
uništavaju požare
i dozivaju suzne oči
koje su već tisuću puta oplakale
svoje ratnike na putu od doma do zemlje Jeruzalema
krv je potekla iz tijela
koje je moralo umrijeti
podmiriti dug zemljana
da se vrate prvobitnom stanju
stanju uma i slobodnih riječi
BORBA NA OLTARU POSTOJANOSTI
stojim a oči moje me varaju
prostor se sužava pa bježi
želi me izgurati sa trona postojanosti
uzeti i to malo vjere što imam sada
i preobratiti u iluzionistu
koji baca kugle idiotizma
i riga vatru kao zmaj
ne želim ju napustiti
osjetiti i posljednji očaj paćenika
koji se spušta niz planinu
u potrazi svrsishodnosti postojanosti
nikada ju neću napustiti, više
i ako me progone horde izdajnika
ili ponoćnog blusea
nikada
ne želim na ovome oltaru
izigravati boga
oduzimati živote i krasti energiju
vjera kao da postaje
borba milijuna ljudi
koji se žele dokazati
svoja uvjerenja kao najbolja pokazati
sve su to leteće i ratoborne svinje
kao da ne razumiju život i slobodu
već se tuku kao da vrijeme ide nekuda
ne ide
mi se krećemo po ovoj planeti
samo što ne eksplodira
i postane crna rupa
DAMA SA MAGIČNOM KNJIGOM
znaš li tko si, što si
genij ili sudionik masakra
kažeš dobro je
pa možda i je
a možda je samo tvoja savjest
postala očajna pa tražiš izbor u bureku
i limunadi, mrkvi i ciklami
spusti ruke na koljena
sjedi na minut'
možda te odvedu u žutu kuću
tamo će ti sve biti jasno
nema ograde
a ne možeš pobjeći
nema vrata
a ne možeš izaći
uvlače ti se u kožu
postaješ njihova marioneta
debel i mastan
ni duh, ni prikazta
komad mesa što se vuče po travi
razbacuje se snagom
koja je prije bila postojana
ili ćeš im se predati
ili izazvati požar u njihovim srcima
pobunu u svojoj duši
pobjeći sa
damom koja ima magičnu knjigu
|
