SONGFORDEAD
20.02.2009., petak
pjesma što bježi iz svoga zavičaja
|
ono što smo nekada znali i ono čega se oduvijek bojimo govoriš da kaos donosi rat i borbu onih najodlučnijih želiš li 'mrijeti kao ratnik sumraka sa knjigom u ruci kopljem krvavim,, gospodina Kasiusa postići ideal budućnosti opsesija, propaganda, klika sudnjeg dana ljepota na oltaru gdje čovjek prinosi žrtvu svojim zvjerima jahači sumraka su odlučili jebe nam se živo ako je nekome krivo i za pivo nebo sumorno, sivo ja sa Onaj što donosi propast kada Sunce poželi da je sve živo a ne otužno, sjebano pozdrav vama vanzemaljci slijedi proročanstvo pijanca ispod staroga hrasta '' DOĆI ĆE DAN KADA ĆE SVE LJULJAČKE STATI, POSTAT ĆEMO BOLESTAN PLANET ŠTO SE SRAMI SVOJIH HEROJA, ŠTO JE mAJKA dOMOVINA KRVLJU BRANJENA, DOĆI ĆE DAN KADA ĆE KRVOSLJDNICI BITI SAZRELI ZA NEBESKI SVIJET'' |
14.02.2009., subota
pjesme u očaju pod Bogom
|
SUROGAT I VRIJEME nemojte se zaustavljati na raskrižju između nesklada i gdje tko pripada nemojte željeti moć surogata bio je jedan i nestao je rat ga je pojeo ne zaustavljajte se ako ne treba vrata vječnog sjaja su uvijek otvorena raširenih ruku potrčite vraga za rep uhvatite poslužite se trikom ako treba jer ako se sada zaustavimo propast ćemo cijelo čovječanstvo svi ljudi, zvjerad i prikaze što lutaju našim mislima ugasite svijetlo, neka bude mrak sami ćemo biti u mraku poput robota koji su nekad bili astronauti ubijeni su, prenamijenjeni za život na zemlji ne krivite izvore energije ako nestanu ubila ih je naša zloba pomalo i vrijeme koje otkucava a stoji, ne ide nigdje VRIJEME KOJE JE BILO, A OPET BEZ NJEGA NE MOŽEMO što to gledaš očima nevjernika vrijeme koje je bilo ili kada su crne sjekire padale u sumorno stoljeće sedmo kada kako kažu Hrvatska se spominje o, odvedite me u pustinju gdje anđeli očekuju svoga spasioca i nemirne rijeke se prelijevaju uništavaju požare i dozivaju suzne oči koje su već tisuću puta oplakale svoje ratnike na putu od doma do zemlje Jeruzalema krv je potekla iz tijela koje je moralo umrijeti podmiriti dug zemljana da se vrate prvobitnom stanju stanju uma i slobodnih riječi BORBA NA OLTARU POSTOJANOSTI stojim a oči moje me varaju prostor se sužava pa bježi želi me izgurati sa trona postojanosti uzeti i to malo vjere što imam sada i preobratiti u iluzionistu koji baca kugle idiotizma i riga vatru kao zmaj ne želim ju napustiti osjetiti i posljednji očaj paćenika koji se spušta niz planinu u potrazi svrsishodnosti postojanosti nikada ju neću napustiti, više i ako me progone horde izdajnika ili ponoćnog blusea nikada ne želim na ovome oltaru izigravati boga oduzimati živote i krasti energiju vjera kao da postaje borba milijuna ljudi koji se žele dokazati svoja uvjerenja kao najbolja pokazati sve su to leteće i ratoborne svinje kao da ne razumiju život i slobodu već se tuku kao da vrijeme ide nekuda ne ide mi se krećemo po ovoj planeti samo što ne eksplodira i postane crna rupa DAMA SA MAGIČNOM KNJIGOM znaš li tko si, što si genij ili sudionik masakra kažeš dobro je pa možda i je a možda je samo tvoja savjest postala očajna pa tražiš izbor u bureku i limunadi, mrkvi i ciklami spusti ruke na koljena sjedi na minut' možda te odvedu u žutu kuću tamo će ti sve biti jasno nema ograde a ne možeš pobjeći nema vrata a ne možeš izaći uvlače ti se u kožu postaješ njihova marioneta debel i mastan ni duh, ni prikazta komad mesa što se vuče po travi razbacuje se snagom koja je prije bila postojana ili ćeš im se predati ili izazvati požar u njihovim srcima pobunu u svojoj duši pobjeći sa damom koja ima magičnu knjigu |
05.02.2009., četvrtak
pjesme u sutonu o ljubavi
|
OVO JE SAMO JEDNA LJUBAVNA PJESMA moje srce putuje traži prolaz do tvog kroz minirano polje zeleno je bila boja djeteline po kojoj smo gazili ponekad imam osjećaj da samo mi vidimo zvijezde koje je stvorio Bog i ribu što nam je podario da uljepšava ovu zaboravljenu rijeku vijesti stižu o potresu u Kini o ubojstvima o staricama koje su usnule i nikada se nisu probudile a ja mislim samo o tebi tvome dodiru glasu što mi uveseljava ovu sudbinu čudnu suncokreti, ruže autoputovi novo sagrađeni slike koje mi daju snage da se kotrljam dalje sve je tako strano i neprirodno kada ti nisi uz mene šapućeš mi na uho moje veliko JA TE VOLIM, VOLIM, VOLIM ti znaš da te još uvijek volim a oči drugačije vide a uši drugo čuju gdje si tražim te u mraku želim te dodirnuti da budem stvaran realan a ne prikaza u polju žita pokušavam se prilagoditi onome što slijedi a dani kao da ne postoje igramo se ne znamo gdje, ni kako slomljen kao grana jabuke padam nisko prema zemlji ne mogu ni rasti ni uvenuti suze moje poprimaju okus rijeke što kroz glavu mi protječe i nestaje negdje u Crnom moru DVIJE RUŽE dvije ruže na prozoru crvena i žuta crvena, jer ludo te volim žuta, jer sunce je isto tako i suncokret na zemlji što je okrenut prema nebu smije mu se; veseli se tebi što ćeš doći poljubiti me voliti me paziti me skini svoj kaput i stavi ruž na usne onaj sjajni jer tako te volim obuci pidžamu ugrij mi krevet jer tako mi je lijepo kada uz mene spiš DOVODIŠ ME U EKSTAZU ti si kao droga tako opojna zavodljiva ti si kao droga slatka nosiš me na visine planina sa tobom letim sa tobom sam sretan u rajskom vrtu gdje samo ruže i suncokret cvatu gledam put kojim ćeš doći što drugo da kažem nego: volim, volim te mila moja što pružaš mi ruku vodiš me u stanje poezije nijansi šarenih, mome srcu moćnih ti si droga svaki dan potrebne su mi sve veće količine ne mogu te se zasititi ne mogu prestati misliti na tebe tvoje tople grudi što me zimi griju usne slatke kao med kada sam gladan ljubavi kosu što vijori kada vjetar puše prema zapadu oslobodi nas okova ove sadašnjice dotakni obalu mora što ga želiš okupaj me u njemu bit' ću tvoj rob sluga što god želiš samo budi uz mene ti si moja svakodnevnica moja droga koja me dovodi u trans PJESMA SA POČETKOM, ALI BEZ KRAJA ti mi daješ razlog da živim ti mi daješ snagu da kotrljam svoje tijelo niz ovu padinu sklisku ti mi daješ dodir mio od tebe nikada ništa nisam krio uvijek sam ti kao vjetar bio ti mi daješ smisao pjesmi mojoj, ovim recima kada sklopim oči zmajeve zlokobne vidim ti si mi kao boja cvijeta suncokreta svjetleća, plamteća |
pjesme o noći 2012 god.
|
ČOVJEK OD RIJEČI Znam nisam super-čovjek ni kamen čovjek Imam misli, ideje lude Znam nisam najjači, najveći Imam svoje ciljeve, putove Znam Toliko puno te volim Ne mogu bez tebe Ti si mi jutro, noć Ti si mi plamen života Znam Nisam uvijek od riječi Ali trudim se O moj bože kako se trudim U NOĆ, MRKLU NOĆ Noć Tamna, mrkla Siva, ogoljena Križ Crno na nebu Pustopolje Misli putuju daleko Most spaja godine rata Noć Zeleno svjetlo Borovi Patuljci Smeđa kosa Noć, mrkla noć Tamna noć Daleko u ponoć PRVA POMISAO MI JE NA TEBE Uvijek te se rado sjetim Na te uvijek rado pomislim Srce moje Milo na jastuku Što mi sada radiš? Ljubav ti si moja velika San i ponoć Cvijeće jeseni Sunce zimi Uvijek te se rado sjetim Na te rado pomislim Zvijezda si moja Žuta na nebu Nijansa plavog Odsjaj safira Uvijek te se rad' sjetim Na tebe uvijek lijepo pomislim ONA JE TU, PORED MENE Njena kosa meka Što na jastuk glavu stavi Mene uspava Njen oči moćne Što me traže Gledaju u noći Deset do ponoći Sjaj u mraku Što mi dolazi To je ona Najljepša I kada pajac se smije I kada rika lava me probudi Ona je uz mene Pored mene LJUBAV, TVOJA I MOJA Ljubav u dvoje Srce crveno Zelene livade Oči poput mora Kosa kao u vile prijateljice mile Ljubav dvoje Tebe, tebe i mene Igraju pajaci, plešu medvjedi Noć pada Ti dođi mi sada Ne mogu bez tebe Bez tebe sam napušten Ljubav Tvoja, tvoja i moja CVIJET Za tebe sam jak I kada padne noć I kada sviće zora I kada žuto se najavi I kada zvijer pobjegne Za tebe sam moćan Da braniti te mogu Uz tebe biti Pored tebe leći Usnuti slatki san Za tebe sam cvijet NOVO DOBA Iz noći u noć Iz ponoći u ponoć Iz jutra do jutra Sa zorom kada svane Uz tebe se budim Pored tebe živim Iz dana u dan Iz mjeseca u mjesec Ja te trebam Ja te želim Iz godine u godinu NEĆU REĆI ZBOGOM Strast ili grijeh, Da li je to? Krvave ruke i znojna lica Idila u dvoje Nijanse crnoga Bijele oči u magli, Da li sve izgleda bezvrijedno? Noć, ponoć Ideje, snoviđenja Neću reći doviđenja jer te volim! S DRUGE STRANE ULICE Nema, noći, nema dana Da semafori ne zasmetaju Boje se te tri mijenjaju Pa onda dođu policajci I još više useru stvar Druga strana ulice Tako je daleka Tako je nevidljiva Druga strana ulice ODLETIMO DO ZVIJEZDA Slobodni smo Nitko nam ništa ne može Slobodni smo Na suncu se golicamo Pričamo bestidnice Slobodni smo Kao dvije mačke na krovu kuće Slobodni smo Ti i ja Odletimo do zvijezda pa nazad Slobodni smo Ni anđeli nam ništa ne mogu Slobodni smo Ti i ja Ovu predivnu noć Duboko u ponoć JESEN I PROSJAK Jesen je tu, znate Lišće mijenja boju Tako i moju Jesen, u očima jednog prosjaka Štap mu je crven, čizme zelene, odjeća žuta Jesen je tu Ribe vjeruju u hladno doba godine Jesen je tu Kiša ju ispire Snijeg dočekuje u prosincu Jesen je tu PLAČ TUŽNOG LICA Suze Šaptaj u noći Klaun sivog lica Stranac poslije kiše Napad znojenja Klinci u supersvjetlosnim odijelima Utjeha u alkoholu Rudari iz Ukrajine Pokošena trava Zelenilo Jauci Uzdisaji Miris svježe krvi na rukama Srebrni metak Okršaj Spusti glavu i zaplači IZMJENA Crni vojnici marširaju ulicom Samotne noći postaju još gore Prolaznici pognutih lica Ponekad lice sreće razvedri grad Kad kiša pada otvara oči I onim najzlobnijim, onim najnehumanijim Crvena boja pršti iz vratova mladih Dijelovi tijela na sve strane Crni vojnici su se očistili Oprali i izglačali uniforme Postali su bijeli Pa izgled ponekad vara NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA Danas sam sam Trebaš mi Želim da me vrebaš Danas sam alone Danas noć nema one najsjajnije zvijezde Tebe Tebe ljubavi Tako te želim Tako te volim Tako bi da si uz mene Danas sam sam A tako mi trebaš |
pjesme americi i hrvatskoj
|
DJECA HRVATSKA asfalt mostovi koji se odvajaju od obale brodovi na kojim se prevoze banane i zavarena droga 14 godina zatvora prošlo je 32 godine sloboda na vidiku dom hrvatski se nazire a avioni i dalje lete a policija i dalje kažnjava o ameriko zemljo čuda tko ti dade takav lik slobodu da otimaš tuđe, ubijaš djecu prestravljenih majki bio je domovinski rat diobe i razdiobe jugoslavije a prsti kao u hobotnice i avioni nevidljivi uništavali su balkan živimo i dalje u svijetu prašine neuništive prljavštine slovo U uvijek glavna tema hoda ono kao sjena a mnogi ga se i ne sjećaju otkazuju stadionske spektakle a glazbene ikone s one strane su dobrobiti nam trokutaste Istre I TO MI JE AMERIKA magla svuda ta otrovna magla se je spustila u moj grad kiša dobiva oštre zube grize sve pred sobom nikad nisam znao kako da se postavim prema riječima Uzvišenog mi Boga močvara se širi mojim krvotokom krokodili i aligatori se udružili izjedaju mi organe tijelo koje lagano gubi bitku sa samim sobom vrištim, trčim bježim rijeka me prati vuče za noge želi me utopiti u sebi krstiti da budem kao i oni zao zao kao zloduh Vladara svijeta što si sami uništavaju zgrade izruguju druge pred cijelim svijetom |
