SONGFORDEAD

ono što smo nekada znali i ono čega se oduvijek bojimo

govoriš da kaos donosi rat i borbu onih najodlučnijih
želiš li 'mrijeti kao ratnik sumraka sa knjigom u ruci
kopljem krvavim,, gospodina Kasiusa
postići ideal budućnosti
opsesija, propaganda, klika sudnjeg dana
ljepota na oltaru gdje čovjek prinosi žrtvu
svojim zvjerima

jahači sumraka
su odlučili
jebe nam se živo
ako je nekome krivo
i za pivo
nebo sumorno, sivo

ja sa Onaj što donosi propast
kada Sunce poželi da je sve živo
a ne otužno, sjebano

pozdrav vama vanzemaljci
slijedi proročanstvo
pijanca ispod staroga hrasta

'' DOĆI ĆE DAN KADA ĆE SVE LJULJAČKE STATI,
POSTAT ĆEMO BOLESTAN PLANET
ŠTO SE SRAMI SVOJIH HEROJA,
ŠTO JE mAJKA dOMOVINA
KRVLJU BRANJENA,
DOĆI ĆE DAN KADA ĆE KRVOSLJDNICI
BITI SAZRELI ZA NEBESKI SVIJET''

SUROGAT I VRIJEME


nemojte se zaustavljati na raskrižju
između nesklada i gdje tko pripada
nemojte željeti moć surogata
bio je jedan i nestao je
rat ga je pojeo

ne zaustavljajte se ako ne treba
vrata vječnog sjaja su uvijek otvorena

raširenih ruku potrčite
vraga za rep uhvatite
poslužite se trikom ako treba

jer ako se sada zaustavimo
propast ćemo
cijelo čovječanstvo
svi ljudi, zvjerad i prikaze što lutaju našim mislima

ugasite svijetlo, neka bude mrak

sami ćemo biti u mraku
poput robota koji su nekad bili astronauti
ubijeni su, prenamijenjeni za život
na zemlji

ne krivite izvore energije ako nestanu
ubila ih je naša zloba
pomalo i vrijeme koje otkucava
a stoji, ne ide nigdje


VRIJEME KOJE JE BILO,
A OPET BEZ NJEGA NE MOŽEMO


što to gledaš očima nevjernika
vrijeme koje je bilo
ili kada su crne sjekire
padale u sumorno stoljeće sedmo
kada kako kažu Hrvatska se spominje

o, odvedite me u pustinju
gdje anđeli očekuju
svoga spasioca
i nemirne rijeke se prelijevaju
uništavaju požare
i dozivaju suzne oči
koje su već tisuću puta oplakale
svoje ratnike na putu od doma do zemlje Jeruzalema

krv je potekla iz tijela
koje je moralo umrijeti
podmiriti dug zemljana
da se vrate prvobitnom stanju
stanju uma i slobodnih riječi


BORBA NA OLTARU POSTOJANOSTI


stojim a oči moje me varaju
prostor se sužava pa bježi
želi me izgurati sa trona postojanosti
uzeti i to malo vjere što imam sada
i preobratiti u iluzionistu
koji baca kugle idiotizma
i riga vatru kao zmaj

ne želim ju napustiti
osjetiti i posljednji očaj paćenika
koji se spušta niz planinu
u potrazi svrsishodnosti postojanosti

nikada ju neću napustiti, više
i ako me progone horde izdajnika
ili ponoćnog blusea
nikada

ne želim na ovome oltaru
izigravati boga
oduzimati živote i krasti energiju
vjera kao da postaje
borba milijuna ljudi
koji se žele dokazati
svoja uvjerenja kao najbolja pokazati

sve su to leteće i ratoborne svinje
kao da ne razumiju život i slobodu
već se tuku kao da vrijeme ide nekuda
ne ide
mi se krećemo po ovoj planeti
samo što ne eksplodira
i postane crna rupa


DAMA SA MAGIČNOM KNJIGOM


znaš li tko si, što si
genij ili sudionik masakra
kažeš dobro je
pa možda i je
a možda je samo tvoja savjest
postala očajna pa tražiš izbor u bureku
i limunadi, mrkvi i ciklami

spusti ruke na koljena
sjedi na minut'
možda te odvedu u žutu kuću
tamo će ti sve biti jasno
nema ograde
a ne možeš pobjeći
nema vrata
a ne možeš izaći

uvlače ti se u kožu
postaješ njihova marioneta
debel i mastan
ni duh, ni prikazta
komad mesa što se vuče po travi
razbacuje se snagom
koja je prije bila postojana

ili ćeš im se predati
ili izazvati požar u njihovim srcima
pobunu u svojoj duši

pobjeći sa
damom koja ima magičnu knjigu

OVO JE SAMO JEDNA LJUBAVNA PJESMA


moje srce putuje
traži prolaz do tvog
kroz minirano polje

zeleno je bila boja djeteline
po kojoj smo gazili

ponekad imam osjećaj da samo mi vidimo
zvijezde koje je stvorio Bog
i ribu što nam je podario
da uljepšava
ovu zaboravljenu rijeku

vijesti stižu o potresu u Kini
o ubojstvima
o staricama koje su usnule
i nikada se nisu probudile
a ja mislim samo o tebi
tvome dodiru
glasu
što mi uveseljava ovu
sudbinu čudnu


suncokreti, ruže
autoputovi novo sagrađeni
slike koje mi daju snage
da se kotrljam dalje

sve je tako strano i neprirodno
kada ti nisi uz mene
šapućeš mi na uho moje veliko


JA TE VOLIM, VOLIM, VOLIM


ti znaš da te još uvijek volim
a oči drugačije vide
a uši drugo čuju

gdje si
tražim te u mraku
želim te dodirnuti
da budem stvaran
realan
a ne prikaza u polju žita

pokušavam se prilagoditi
onome što slijedi
a dani kao da ne postoje
igramo se
ne znamo gdje, ni kako

slomljen kao grana jabuke
padam nisko
prema zemlji
ne mogu ni rasti
ni uvenuti

suze moje poprimaju okus
rijeke što kroz glavu mi protječe
i nestaje negdje u Crnom moru


DVIJE RUŽE


dvije ruže na prozoru
crvena i žuta
crvena, jer ludo te volim
žuta, jer sunce je isto tako
i suncokret na zemlji
što je okrenut prema nebu
smije mu se;
veseli se tebi
što ćeš doći
poljubiti me
voliti me
paziti me

skini svoj kaput
i stavi ruž na usne
onaj sjajni
jer tako te volim

obuci pidžamu
ugrij mi krevet
jer tako mi je lijepo
kada uz mene spiš


DOVODIŠ ME U EKSTAZU



ti si kao droga
tako opojna
zavodljiva
ti si kao droga
slatka
nosiš me na visine planina

sa tobom letim
sa tobom sam sretan
u rajskom vrtu
gdje samo ruže i suncokret cvatu

gledam put kojim ćeš doći
što drugo da kažem
nego: volim, volim te
mila moja
što pružaš mi ruku
vodiš me u stanje poezije
nijansi šarenih, mome srcu moćnih

ti si droga
svaki dan
potrebne su mi sve veće količine
ne mogu te se zasititi
ne mogu prestati misliti na tebe
tvoje tople grudi što me zimi griju
usne slatke kao med
kada sam gladan ljubavi
kosu što vijori kada
vjetar puše prema zapadu

oslobodi nas okova ove sadašnjice
dotakni obalu mora što ga želiš
okupaj me u njemu

bit' ću tvoj rob
sluga
što god želiš
samo budi uz mene

ti si moja svakodnevnica
moja droga
koja me dovodi u trans


PJESMA SA POČETKOM, ALI BEZ KRAJA



ti mi daješ razlog da živim
ti mi daješ snagu
da kotrljam svoje tijelo
niz ovu padinu sklisku
ti mi daješ dodir mio
od tebe nikada ništa nisam krio
uvijek sam ti kao vjetar bio

ti mi daješ smisao
pjesmi mojoj, ovim recima
kada sklopim oči
zmajeve zlokobne vidim

ti si mi kao boja cvijeta suncokreta
svjetleća, plamteća

ČOVJEK OD RIJEČI

Znam nisam super-čovjek ni kamen čovjek
Imam misli, ideje lude
Znam nisam najjači, najveći
Imam svoje ciljeve, putove
Znam
Toliko puno te volim
Ne mogu bez tebe
Ti si mi jutro, noć
Ti si mi plamen života
Znam
Nisam uvijek od riječi
Ali trudim se
O moj bože kako se trudim


U NOĆ, MRKLU NOĆ


Noć
Tamna, mrkla
Siva, ogoljena
Križ
Crno na nebu
Pustopolje
Misli putuju daleko
Most spaja godine rata
Noć
Zeleno svjetlo
Borovi
Patuljci
Smeđa kosa
Noć, mrkla noć
Tamna noć
Daleko u ponoć


PRVA POMISAO MI JE NA TEBE


Uvijek te se rado sjetim
Na te uvijek rado pomislim
Srce moje
Milo na jastuku
Što mi sada radiš?
Ljubav ti si moja velika
San i ponoć
Cvijeće jeseni
Sunce zimi
Uvijek te se rado sjetim
Na te rado pomislim
Zvijezda si moja
Žuta na nebu
Nijansa plavog
Odsjaj safira
Uvijek te se rad' sjetim
Na tebe uvijek lijepo pomislim


ONA JE TU, PORED MENE


Njena kosa meka
Što na jastuk glavu stavi
Mene uspava
Njen oči moćne
Što me traže
Gledaju u noći
Deset do ponoći
Sjaj u mraku
Što mi dolazi
To je ona
Najljepša
I kada pajac se smije
I kada rika lava me probudi
Ona je uz mene
Pored mene


LJUBAV, TVOJA I MOJA


Ljubav u dvoje
Srce crveno
Zelene livade
Oči poput mora
Kosa kao u vile prijateljice mile
Ljubav dvoje
Tebe, tebe i mene
Igraju pajaci, plešu medvjedi
Noć pada
Ti dođi mi sada
Ne mogu bez tebe
Bez tebe sam napušten
Ljubav
Tvoja, tvoja i moja


CVIJET

Za tebe sam jak
I kada padne noć
I kada sviće zora
I kada žuto se najavi
I kada zvijer pobjegne
Za tebe sam moćan
Da braniti te mogu
Uz tebe biti
Pored tebe leći
Usnuti slatki san
Za tebe sam cvijet


NOVO DOBA


Iz noći u noć
Iz ponoći u ponoć
Iz jutra do jutra
Sa zorom kada svane
Uz tebe se budim
Pored tebe živim
Iz dana u dan
Iz mjeseca u mjesec
Ja te trebam
Ja te želim
Iz godine u godinu


NEĆU REĆI ZBOGOM


Strast ili grijeh,
Da li je to?
Krvave ruke i znojna lica
Idila u dvoje
Nijanse crnoga
Bijele oči u magli,
Da li sve izgleda bezvrijedno?
Noć, ponoć
Ideje, snoviđenja
Neću reći doviđenja jer te volim!


S DRUGE STRANE ULICE


Nema, noći, nema dana
Da semafori ne zasmetaju
Boje se te tri mijenjaju
Pa onda dođu policajci
I još više useru stvar
Druga strana ulice
Tako je daleka
Tako je nevidljiva
Druga strana ulice


ODLETIMO DO ZVIJEZDA


Slobodni smo
Nitko nam ništa ne može
Slobodni smo
Na suncu se golicamo
Pričamo bestidnice
Slobodni smo
Kao dvije mačke na krovu kuće
Slobodni smo
Ti i ja
Odletimo do zvijezda pa nazad
Slobodni smo
Ni anđeli nam ništa ne mogu
Slobodni smo
Ti i ja
Ovu predivnu noć
Duboko u ponoć


JESEN I PROSJAK


Jesen je tu, znate
Lišće mijenja boju
Tako i moju
Jesen, u očima jednog prosjaka
Štap mu je crven, čizme zelene, odjeća žuta
Jesen je tu
Ribe vjeruju u hladno doba godine
Jesen je tu
Kiša ju ispire
Snijeg dočekuje u prosincu
Jesen je tu


PLAČ TUŽNOG LICA


Suze
Šaptaj u noći
Klaun sivog lica
Stranac poslije kiše
Napad znojenja
Klinci u supersvjetlosnim odijelima
Utjeha u alkoholu
Rudari iz Ukrajine
Pokošena trava
Zelenilo
Jauci
Uzdisaji
Miris svježe krvi na rukama
Srebrni metak
Okršaj
Spusti glavu i zaplači


IZMJENA

Crni vojnici marširaju ulicom
Samotne noći postaju još gore
Prolaznici pognutih lica
Ponekad lice sreće razvedri grad
Kad kiša pada otvara oči
I onim najzlobnijim, onim najnehumanijim
Crvena boja pršti iz vratova mladih
Dijelovi tijela na sve strane

Crni vojnici su se očistili
Oprali i izglačali uniforme
Postali su bijeli

Pa izgled ponekad vara


NAJSJAJNIJA ZVIJEZDA

Danas sam sam
Trebaš mi
Želim da me vrebaš
Danas sam alone
Danas noć nema one najsjajnije zvijezde
Tebe
Tebe ljubavi
Tako te želim
Tako te volim
Tako bi da si uz mene
Danas sam sam
A tako mi trebaš

DJECA HRVATSKA



asfalt
mostovi koji se odvajaju
od obale
brodovi
na kojim se prevoze banane
i zavarena droga
14 godina zatvora

prošlo je 32 godine
sloboda na vidiku
dom hrvatski se nazire
a avioni i dalje lete
a policija i dalje kažnjava

o ameriko zemljo čuda
tko ti dade takav lik
slobodu da otimaš tuđe,
ubijaš djecu prestravljenih majki

bio je domovinski rat
diobe i razdiobe jugoslavije
a prsti kao u hobotnice
i avioni nevidljivi
uništavali su balkan

živimo i dalje u svijetu
prašine
neuništive prljavštine
slovo U uvijek glavna tema
hoda ono kao sjena
a mnogi ga se i ne sjećaju
otkazuju stadionske spektakle
a glazbene ikone s one strane
su dobrobiti nam
trokutaste Istre



I TO MI JE AMERIKA


magla
svuda
ta otrovna magla
se je spustila u moj grad
kiša dobiva oštre zube
grize sve pred sobom
nikad nisam znao
kako da se postavim
prema riječima Uzvišenog mi Boga
močvara se širi mojim krvotokom
krokodili i aligatori
se udružili
izjedaju mi organe
tijelo
koje lagano gubi bitku
sa samim sobom

vrištim, trčim
bježim
rijeka me prati
vuče za noge
želi me utopiti u sebi
krstiti
da budem kao i oni
zao
zao kao zloduh Vladara svijeta
što si sami uništavaju zgrade
izruguju druge pred cijelim svijetom