SONGFORDEAD
14.02.2009., subota
pjesme u očaju pod Bogom
|
SUROGAT I VRIJEME nemojte se zaustavljati na raskrižju između nesklada i gdje tko pripada nemojte željeti moć surogata bio je jedan i nestao je rat ga je pojeo ne zaustavljajte se ako ne treba vrata vječnog sjaja su uvijek otvorena raširenih ruku potrčite vraga za rep uhvatite poslužite se trikom ako treba jer ako se sada zaustavimo propast ćemo cijelo čovječanstvo svi ljudi, zvjerad i prikaze što lutaju našim mislima ugasite svijetlo, neka bude mrak sami ćemo biti u mraku poput robota koji su nekad bili astronauti ubijeni su, prenamijenjeni za život na zemlji ne krivite izvore energije ako nestanu ubila ih je naša zloba pomalo i vrijeme koje otkucava a stoji, ne ide nigdje VRIJEME KOJE JE BILO, A OPET BEZ NJEGA NE MOŽEMO što to gledaš očima nevjernika vrijeme koje je bilo ili kada su crne sjekire padale u sumorno stoljeće sedmo kada kako kažu Hrvatska se spominje o, odvedite me u pustinju gdje anđeli očekuju svoga spasioca i nemirne rijeke se prelijevaju uništavaju požare i dozivaju suzne oči koje su već tisuću puta oplakale svoje ratnike na putu od doma do zemlje Jeruzalema krv je potekla iz tijela koje je moralo umrijeti podmiriti dug zemljana da se vrate prvobitnom stanju stanju uma i slobodnih riječi BORBA NA OLTARU POSTOJANOSTI stojim a oči moje me varaju prostor se sužava pa bježi želi me izgurati sa trona postojanosti uzeti i to malo vjere što imam sada i preobratiti u iluzionistu koji baca kugle idiotizma i riga vatru kao zmaj ne želim ju napustiti osjetiti i posljednji očaj paćenika koji se spušta niz planinu u potrazi svrsishodnosti postojanosti nikada ju neću napustiti, više i ako me progone horde izdajnika ili ponoćnog blusea nikada ne želim na ovome oltaru izigravati boga oduzimati živote i krasti energiju vjera kao da postaje borba milijuna ljudi koji se žele dokazati svoja uvjerenja kao najbolja pokazati sve su to leteće i ratoborne svinje kao da ne razumiju život i slobodu već se tuku kao da vrijeme ide nekuda ne ide mi se krećemo po ovoj planeti samo što ne eksplodira i postane crna rupa DAMA SA MAGIČNOM KNJIGOM znaš li tko si, što si genij ili sudionik masakra kažeš dobro je pa možda i je a možda je samo tvoja savjest postala očajna pa tražiš izbor u bureku i limunadi, mrkvi i ciklami spusti ruke na koljena sjedi na minut' možda te odvedu u žutu kuću tamo će ti sve biti jasno nema ograde a ne možeš pobjeći nema vrata a ne možeš izaći uvlače ti se u kožu postaješ njihova marioneta debel i mastan ni duh, ni prikazta komad mesa što se vuče po travi razbacuje se snagom koja je prije bila postojana ili ćeš im se predati ili izazvati požar u njihovim srcima pobunu u svojoj duši pobjeći sa damom koja ima magičnu knjigu |
