SONGFORDEAD

zima nam kuca na prozor



dim cigarete
miris tople, jutarnje kavice
rano je
hladno je
milo moje mora poć'
poslije će mi doć'

zima se približava
iglice borova, snjegovi bijeli
mrzle ruke njene
što ih tražim zorom ranom
kada pijetao sve budi



govor tijela



iz dobroga u loše
tražim riječi da opišem
govor svoga tijela
ono što treba
ono što traži



smjestite se i uživajte u prosincu


kao komadić samoće trgam se između nestvarnosti i vrata koje vode u novi, svjetliji svijet
želim ponekad da letim preko zelenih ravnica i ogromnih zgrada
da pokažem da i ja postojim
mogu nešto da učinim ovim, svojim rukama i prstima na njoj
ali dok si zbijen u sobi sa četiri zida, miruješ, ne činiš ništa
nećeš ništa ni uraditi

glas mi dopire
odvodi na skriveno mjesto na zemlji
pokazuje što je bilo
što će biti
a ja ne znam da li da se radujem
ili tugujem u svojoj samoći sam
ili sa trubačima koji se čuju u pozadini
i opisuju moje trenutno razdoblje straha i prizivanja istine i slobode



naručitelj svoga ubojstva


tko će da ostane sa mnom kada postanem tek ideal vjernosti

suze i oči umazane unutrašnjom zlobom
šaptaju u noći sa vojnicima što su se borili za svoju zemlju, pobijedili
a sada ih se malo tko sjeća
kažu kasno je, kasno je za povijest
a prošlo je tek petnaestak godina
kasno je za sve razbacane udove i tijela koja se nikada neće pronaći

zar da vjerujem svecima
kada u meni je ubojica samog sebe
šutim, ljutim se
a to se gomila
postaje vulkan
kada eksplodira
ne želeći nikome nauditi
ubiti ću sam sebe
04.12 2008 SAR

Bog i sunce


sve što vidiš
je slika koju ti stvara tvoja iluzija
crta po kojoj ideš
vodi te ravno u bezcilj
u jamu što ocrtava ritam tvog života

uvijek si se nadao najboljem
postat ćeš astronaut ili knjižničar
u izgubljenoj knjižnici

zaglibio si prijatelju

zar ti nije jasno
sunce ti daje snagu
Bog vjeru
ali ako si sam nećeš pomoći
neće ti nitko
28.01 2009 SAR

Faraon


ulazak u hram
kipovi i spodobe na ulazu
tjeraju te da kažeš istinu
da Im oprostiš što su te ubili
bacili daleko, u drugo vrijeme

Klilka je to
podrumi, dugi, dovoljno da hodaš
maraton
i šiljak, metalni
da mu ne znaš svrhu
da te uništava
postaješ sluđena zvijer

izlaza nema
Bog da li postoji?
tko je kriv za genocide
oluje i nevrijeme
lavine što zatrpavaju ljudske živote

sutra će biti bolje
kada nas ne bude
grob se razbije
drugi leš zauzme našu poziciju
mi postanemo tek dašak vjetra
pčelin let
u nekoj drugoj dimenziji

izlazak iz hrama
sinovci Crvenih i dalje vladaju

a ti umjetnik
sa bojama po sebi
što odaju tvoje ideale,
vjeru-da je planet
tek komadić svemira,
da i ti negdje možeš uspjeti
iako nisi mrtav,
balzamiran kao
Faraon
28.01 2009 SAR

mjesto za koje se je
zauzimala ljubav


u vrijeme gospodara i kmetova
razbijenih lubanja
kada ljeto nije ugrožavalo
naše postojanje
dinosaurusa koji su nestali
atomskih bombi koje još nisu bile prijetnja Japanu
kada Vrag je iskušavao
Jednostavnog čovjeka
postojalo je mjesto za koje se je zauzimala ljubav
iako je bilo krvavo
lucidno

ipak je postojalo
28.01 2009 SAR

moj uspjeh, tvoja snaga


budi tu, uz mene
zvukovi novi stižu
posljednjim vlakom iz Velike Britanije
osjeti što ja osjećam prema tebi
moje oko plavo, nova frizura
i sklad ljubavi s večernjom maglom
koja nam kuću ovije

kugle svjetleće na nebu
mjesec i zvijezda
to nam se Venera javlja

jednog dana sjest ćeš pored mene
osjetiti moj uspjeh tvojim poticajom,
ljepotom i mirisima savršenstva
04.12 2008 SAR

vjera i male stvari



pomalo gubim vjeru u malim stvarima

ne vjerujem da je samo tako nebo rasporedilo snagu u ljudima
ako si bio đubre bit ćeš do kraja
i kada se ponovo rodiš
odabereš tijelo, bilo životinjsko ili ljudsko
lik kojim želiš
da vladaš zelenim prostranstvima
bit ćeš đubre
a i poslije će tako prema tebi postupati

pomalo blijedi ponos što je sjajio
kao najsjajnija zvijezda

što da kažem ako zemlja stane

vanzemaljci će doći
odvesti sebi podobne a ostale će uništiti

prah si bio
iz praha ćeš se uzdići
prah ćeš postati
05.12 2008 SAR

opasnost, zaraznost


slučajno ili ne
ljudska duša je izgorjela
postala prah
samo 21 gram
a sve što želi ljudsko oko je malo užitka
da se oslobodi lanaca ustajalosti,
identičnosti i svakodnevnice

uvijek morate biti prisutni na sceni
ili ćete nestati iz srca onih što misle da samo oni razumiju umjetnost, glazbu i olovku

nema više vremena za noćna snatrenja i razmišljanja o putovanjima na Istok
jer vremena je tek malo
ne vrijedi više teorija relativnosti
sve je postalo opasno i zarazno
sve je uhvatila zla kob
sa svojim ogromnim ručerdama
06.12 2008 SAR

pogreške i greške


zima grize svojim strašnim zubima
molim te povedi me u neko drugo vrijeme gdje su svi pajaci kao i ja,
mogu da se smiju,
mogu da se vesele,
mogu da su izgubljeni istovremeno

ne zamjeraj što me je vrijeme smutilo
pa i ja sam zamutio vodu čistu sa izvora
što je bila spas zvjeradi koja bježi pred nevremenom, požarima uzrokovanim ljudskom maštom

stolica
livada
pčelinje sače
nijanse posljednjeg neuspjeha
moli se za uspjeh
bio si velik a postaješ nitko
služio si se snagom govora
ostaješ iza granice ljudskosti
nisi imao gospodara
a sada se bojiš
korak prema naprijed napraviti
želiš li stajati na vrhu planine
iskoči iz aviona
a visine se bojiš?
pogreške su davno učinjene
želiš ispraviti bar jednu
pa to baš ne ide tako

jebene, smutljive greške
05.01 2009 SAR

kaos poput proročanstva

kaos i proročanstvo
jezici koji ništa ne znače
ne pomičemo se sa mjesta
što nam znače te prikaze i lutke u izlozima
sudjelujemo koliko i kada želimo
imam mali komadić svemira
ali i on nestaje
nemojte mi govoriti koliko mi znači
ja znam
ja znam da mi je sve na svijetu

zmije bez hrane
izgubljene mrtve duše
što lutaju paklom nemaju mira
nemaju kartu da se vrate odakle
su došle

iz lave
iz vulkana koji prži
smisao života i postojanja
26.01 2009 SAR

belgija

sve što je u tebi
budi zlokobnu maštu
da postaneš monstrum
uzmeš jebeni nož i zakolješ djecu
vješala
možda, je za tebe prikladnija
plinska komora
26. 01 2009 SAR