zima nam kuca na prozor
dim cigarete
miris tople, jutarnje kavice
rano je
hladno je
milo moje mora poć'
poslije će mi doć'
zima se približava
iglice borova, snjegovi bijeli
mrzle ruke njene
što ih tražim zorom ranom
kada pijetao sve budi
govor tijela
iz dobroga u loše
tražim riječi da opišem
govor svoga tijela
ono što treba
ono što traži
smjestite se i uživajte u prosincu
kao komadić samoće trgam se između nestvarnosti i vrata koje vode u novi, svjetliji svijet
želim ponekad da letim preko zelenih ravnica i ogromnih zgrada
da pokažem da i ja postojim
mogu nešto da učinim ovim, svojim rukama i prstima na njoj
ali dok si zbijen u sobi sa četiri zida, miruješ, ne činiš ništa
nećeš ništa ni uraditi
glas mi dopire
odvodi na skriveno mjesto na zemlji
pokazuje što je bilo
što će biti
a ja ne znam da li da se radujem
ili tugujem u svojoj samoći sam
ili sa trubačima koji se čuju u pozadini
i opisuju moje trenutno razdoblje straha i prizivanja istine i slobode
naručitelj svoga ubojstva
tko će da ostane sa mnom kada postanem tek ideal vjernosti
suze i oči umazane unutrašnjom zlobom
šaptaju u noći sa vojnicima što su se borili za svoju zemlju, pobijedili
a sada ih se malo tko sjeća
kažu kasno je, kasno je za povijest
a prošlo je tek petnaestak godina
kasno je za sve razbacane udove i tijela koja se nikada neće pronaći
zar da vjerujem svecima
kada u meni je ubojica samog sebe
šutim, ljutim se
a to se gomila
postaje vulkan
kada eksplodira
ne želeći nikome nauditi
ubiti ću sam sebe
04.12 2008 SAR
Post je objavljen 29.01.2009. u 06:32 sati.