SONGFORDEAD
05.02.2009., četvrtak
pjesme u sutonu o ljubavi
|
OVO JE SAMO JEDNA LJUBAVNA PJESMA moje srce putuje traži prolaz do tvog kroz minirano polje zeleno je bila boja djeteline po kojoj smo gazili ponekad imam osjećaj da samo mi vidimo zvijezde koje je stvorio Bog i ribu što nam je podario da uljepšava ovu zaboravljenu rijeku vijesti stižu o potresu u Kini o ubojstvima o staricama koje su usnule i nikada se nisu probudile a ja mislim samo o tebi tvome dodiru glasu što mi uveseljava ovu sudbinu čudnu suncokreti, ruže autoputovi novo sagrađeni slike koje mi daju snage da se kotrljam dalje sve je tako strano i neprirodno kada ti nisi uz mene šapućeš mi na uho moje veliko JA TE VOLIM, VOLIM, VOLIM ti znaš da te još uvijek volim a oči drugačije vide a uši drugo čuju gdje si tražim te u mraku želim te dodirnuti da budem stvaran realan a ne prikaza u polju žita pokušavam se prilagoditi onome što slijedi a dani kao da ne postoje igramo se ne znamo gdje, ni kako slomljen kao grana jabuke padam nisko prema zemlji ne mogu ni rasti ni uvenuti suze moje poprimaju okus rijeke što kroz glavu mi protječe i nestaje negdje u Crnom moru DVIJE RUŽE dvije ruže na prozoru crvena i žuta crvena, jer ludo te volim žuta, jer sunce je isto tako i suncokret na zemlji što je okrenut prema nebu smije mu se; veseli se tebi što ćeš doći poljubiti me voliti me paziti me skini svoj kaput i stavi ruž na usne onaj sjajni jer tako te volim obuci pidžamu ugrij mi krevet jer tako mi je lijepo kada uz mene spiš DOVODIŠ ME U EKSTAZU ti si kao droga tako opojna zavodljiva ti si kao droga slatka nosiš me na visine planina sa tobom letim sa tobom sam sretan u rajskom vrtu gdje samo ruže i suncokret cvatu gledam put kojim ćeš doći što drugo da kažem nego: volim, volim te mila moja što pružaš mi ruku vodiš me u stanje poezije nijansi šarenih, mome srcu moćnih ti si droga svaki dan potrebne su mi sve veće količine ne mogu te se zasititi ne mogu prestati misliti na tebe tvoje tople grudi što me zimi griju usne slatke kao med kada sam gladan ljubavi kosu što vijori kada vjetar puše prema zapadu oslobodi nas okova ove sadašnjice dotakni obalu mora što ga želiš okupaj me u njemu bit' ću tvoj rob sluga što god želiš samo budi uz mene ti si moja svakodnevnica moja droga koja me dovodi u trans PJESMA SA POČETKOM, ALI BEZ KRAJA ti mi daješ razlog da živim ti mi daješ snagu da kotrljam svoje tijelo niz ovu padinu sklisku ti mi daješ dodir mio od tebe nikada ništa nisam krio uvijek sam ti kao vjetar bio ti mi daješ smisao pjesmi mojoj, ovim recima kada sklopim oči zmajeve zlokobne vidim ti si mi kao boja cvijeta suncokreta svjetleća, plamteća |
