|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovdje možete pročitati stvarno puno toga...Pisat ću
o svom životu, mojim iskustvima i o tome što je zapravo smisao svega...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
S kim imate posla!?
Ime: Eva
Prezime: ....
Živim... najčešće u svoja četiri zida...ali inače u Pakracu
Razred...1.a gimnazija
Obitelj...kao i uvijek jedina i najbolja mamica, tata i seka Lea
Prijatelji...ajme dalo bi ih se sve nabrajati....ali izdvajam samo svoje M.E.D. Girls-ice
Ljubav...khmm...ne znam šta da kažem...
mislim da je ovo dovoljno,ljubavi vojim te
Volim....hmm...Boga,svoju obitelj i naravno prijatelje...jednostavne i zabavne osobe....i da čokoladu
Ne volim....živčane,komplicirane i naporne osobe....mržnju,svađe i ljubomoru....i pms....hh
Da mogu nešto promjeniti u svom životu?! stvarno ne znam....
U budućnosti se vidim....ah bilo bi dobro kad bi se nekako vidjela...ma radije bi ostala ova nepopravljiva tinejđerica...
al uglavnom sad želim samo završiti gimnaziju tj. barem prvi razred
Najkraće bi se opisala kao...uvijek je teško sam sebe opisivati i kritizirati....to trebate pitati moje prijatelje...ali koliko znam smatraju me, poprilično ozbiljnom za naše godine kad su neke određene stvari u pitanju...ali inače ludom,zabavnom, iskrenom,tvrdoglavom kad za nešto zapnem,onda stvarno zapnem...ah za neke sam i umišljena, za neke preozbiljna....tako da bi se dalo pisati o ovome 
Blogovi koje čitam:
**Frendovi**
Matea
Didy
Lea
Matej
An@
Teonja
Claudia
Filip
Ričko i Vlado
Zandić
Boss i Žgela
**Ostali**
Scream
Karolla
Kisica
Triumph
brinetini dnevnici
mala neshvaćena
Tea
Tužna i sama
Izgubljena
Cilj ljubavi nije pronači savršenu osobu, nego voljeti nesavršenu osobu savršeno....
TOŠE,VOLIMO TE!!!
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih rugoba i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al' toga nema i ne postoji
OOOOOO
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane
Leona Lewis-Bleeding love
Closed off from love
I didn’t need the pain
Once or twice was enough
And it was all in vain
Time starts to pass
Before you know it you’re frozen
But something happened
For the very first time with you
My heart melted to the ground
Found something true
And everyone’s looking round
Thinking I’m going crazy
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
You cut me open
Trying hard not to hear
But they talk so loud
Their piercing sounds fill my ears
Try to fill me with doubt
Yet I know that the goal
Is to keep me from falling
But nothing’s greater
Than the rush that comes with your embrace
And in this world of loneliness
I see your face
Yet everyone around me
Thinks that I’m going crazy, maybe, maybe
But I don’t care what they say
I’m in love with you
They try to pull me away
But they don’t know the truth
My heart’s crippled by the vein
That I keep on closing
You cut me open and I
Keep bleeding
Keep, keep bleeding love
I keep bleeding
I keep, keep bleeding love
Keep bleeding
Keep, keep (keep) bleeding love (love)
You cut me open
And it’s draining all of me
Oh they find it hard to believe
I’ll be wearing these scars
For everyone to see
# .......@............@
......@.@.@.@..@..
....@........@..........@
...@............@....@@
...@..............@@..@
....@..............@...@
......@...........@..@
.........@......@..@
..............@..@
.From...........@
......Me..........@
............TO.....@
................You.@........@@@
......@@@@..@....@..........@
...@.............@@@......@@
.......@@@.......@..@@
.........................@
.........................@
.........................@
.........................@
.........................@
........................@
.......................@
Lafee-Shut up
This song is for you, baby, for makin’ a fool of me
Why don’t you kiss my behind
I really had faith in you but you betrayed me
Too bad that love is blind
But now that I got you tied up
I’m a-quite sure that you know this ain’t gonna fly
There is no need to try and kiss up to me
Your stupid lies won’t save you this time
I hate you !
Shut up, shut up !
Cryin’ won’t help you get your sorry ass outta this
Shut up, shut up !
I don’t want no part of your shitty “pity me” bit
Shut up, shut up !
I’m sick and tired of your wimpy-ass bullshit
Shut up, shut up !
Get the fuck out of my life !
You are dismissed, boy, go find a new toy
I don’t give a shit what you do
We are over and done, Mr. Hit-and-Run
I ain’t gonna cry over you
I don’t care no more, I’m pretty much over you so don’t try to butter me up
I’m sick of your crap and you can stop all that yappin’
Shut up I’ve had enough
I hate you !
Shut up, shut up !
Cryin’ won’t help you get your sorry ass outta this
Shut up, shut up !
I don’t want no part of your shitty “pity me” bit
Shut up, shut up !
I’m sick and tired of your wimpy-ass bullshit
Shut up, shut up !
Get the fuck out of my life !
My soul is on fire
My heart is a-ragin’
You’re history now
My fortunes are changin’
I’m not even bothered if you have another
I’m so over you…or am I ?
Lijepo je pogledati kroz prozor i vidjeti ponovno ono lijepo plavo nebo, koje sam možda zadnji put ugledala negdje u 8.mj. Možda se varam ali koliko god ga nisam vidjela čini se toliko dugim razdobljem. Sada sam shvatila kako male stvari čine mene sretnom i zadovoljnom. Više nema one cure koja se samo vuče po kući, jer ne zna šta da radi. Sada je došla napokon ona stara i punooo bolja. Sada sam sretna, uvijek nasmijana, spremana za neke nove gluposti i ludorije. Sunce me mami van, zbog čega sam jako malo za knjigom ali nema veze. Stići će vrijeme i za učenje. Sada želim ovaj početak tako lijepih dana iskoristiti što je bolje moguće.
Ovo nije još jedan post za koji sam se natjerala da ga napišem. Baš sam s radošću sjela i počela ga pisati. Mogu reći da mi je u tih nekoliko dana stvarno falio i blog i čitanje ostalih bolgova. Eventualno bih otišla malo do nečijeg bloga pročitala svaki drugi red i to je to. Falilo mi je da se mogu negdje ispisati. Reći što mi je na srcu, jer imam osjećaj da je sve manji broj ljudi kojima možeš nešto reći. Taj broj je svakim danom sve manji i manji. Sve manje je onih koji te neće iznevjeriti, koji će biti tu uvijek za tebe. Ali ne želim se sada s time zamarati, jer sama jako svjesna činjenice da se ljudi mijenjaju kao i ja. Mislim da se moja promjena iz jednog posta počinje događati. Sve je oko mene drugačije, imam drugačiji odnos sa svima. Ne želim se više s nikim svađati. Iako mi neke osobe ponekad zasmetaju zadržim to za sebe koliko je moguće. Želim da sve bude kao prije. Jer nemam ni živaca,ni vremena, ni snage za natezanja i svađe. Svjesna sam da će sve brzo proći i da će naš maturalac kojeg svi iščekujemo da će brzo doći a još brže i proći. Te da se neću ni okrenuti a već će biti kraj školske godine. Novi ljudi će mi ući u život, neki će pak ostati a neki će otići ali ostaviti jako veliki trag. Jer u biti pola tih ljudi je utjecalo cijeli život na mene, ah sad pozitivno ili negativno o tome ne želim raspravljati. Samo znam da će svatko od njih biti tu negdje u mojem sjećanju. U ovo vrijeme se sjetim nekih događaja od prošle godine, kojih ću se vrlo rado sjećati, te zbog njih pomislim da bi se neke stvari mogle ponoviti,vratiti na staro. Ali kad opet gledam, zar da živim u prošlosti i na starim događajima ili da krenem dalje, pa sad kud dođem….sve ovisi o meni.
Napokon mogu izbaciti kapute i debele majice van iz ormara (iako ću ih zadržati negdje u blizini jer s ovim vremenom nikad ne znaš na čemu si). Napokon počinje vrijeme kada ne moram nositi ni potkošulje, niti najlonke ni kapute, sada mi je dovoljna neka lagana roba. Uff…jedva sam to sve dočekala.
Nije ništa ekstra veliko tj. Dugačko napisano, jer idem van…idem se izdovoljiti rolanja. Otići ću malo na ples, tamo izbaciti svu ovu pozitivnu energiju koje ima jako puno. I mislim da konačno počinje vrijeme kada će postovi na ovom blogu biti sve češći.
Pusa i veliki pozz do slijedećeg puta....
Sretno Valentinovo s malo većim zakašnjenjem. Opet,opet ja ne pišem postove. Ponekad se pitam dali ovaj blog uopće ima smisla kad postove pišem svake prestupne?!
Došao je i taj dan 14.02. tj. Valentinovo. Kad smo ja i cure došle u razred, odmah smo se opalile smijati jer su si dečki međusobno dali cvijeće. Hm.. samo da kažem malo smo bile i ljubomorne, osjećale smo se kao da ni ne postojimo. Ali iznenadilo me je to što su pod velikim odmorom trčali do cvjećarnice da kupe ruže. Čovjek bi pomislio da su postale romantične dušice. Hehe. U školi je bilo zakon, svi su samo međusobno pričali i glumili smo da smo svi kao zaljubljeni samo da nas ne gnjave. Hehe. Samo smo jedva čekali da prođe i taj dan nastave pa da dođe najbolji dio tog dana. Ples......pošto smo kao najstariji na školi bio je na nama red da ove godine organiziramo neki program. I eto uspjeli smo. U ponedjeljak smo napirili 200 balona. I kad smo to uspjeli mislili smo da je najgori dio prošao. Aha da baš. Namučili smo se sa stavljanjem tih balona po holu kao nikad. Ali ipak se je sve to isplatilo. Kao što sam rekla organizirali smo neki mali program. Fantastična četvorka je otplesala svoj ples. Mnogi znaju tko je ta fantastična četvorka,a za one koji to ipak ne znaju to smo ja, Matea,Tea i Ana... onda je slijedio neki mali kviz morali su ubacivati riječi u pjesme. Mogu reći da je bilo dosta gluposti, pogotovo na papiru od našeg razreda. Šjoj. I izabrali su pobjednike, naravno da to naš razred nije bio. I konačno je došlo ono vrijeme, tj. PLES..... Svi su malo u početku bili ukočeni...nitko nije htio plesati, i sad svi polako se počnu opuštati, kad tamo nešto kod razglasa pregori. Za to vrijeme sam bila sa svojim dragi. Nastavnici su se malo morali namučiti da iznesu one ogromne zvučnike. Ali neka,neka. I konačno je sve ponovno proradilo. Cijeli hol je bio prepun za čudo dosta njih je plesalo. Ma bilo je jednostavno super. Izludirali smo se, a pogotovo mi osmi.Došlo je vrijeme da krenemo iz škole iako nitko nije htio. Ali ajde biti će još takvih dana i ludiranja...
i bilo je jučer u gradu. Nisam ni mislila da će biti tako suuuuuper. Sad mi uopće nije žao što sam išla. Jer sam se jučer cijeli dan predomišljala dali da idem ili ne. ali nakon 3 sata sjedenja u crkvi (morali smo ići nešto umjesto vjeronauka) dobro mi je došlo da odem negdje, gdje ću se isplesati... U početku malo bilo dosadno, svi hoće plesati a nitko se ne želi ustati. Poslije nam se pridružio Šegy koji se je neki dan vratio iz Austrije, yupiiii. Dečki su malo popili i konačno su neki počeli plesati. Pjesme su ovaj put bile dosta dobre, sve su bile strane ali sve poznate. Tako da se je lako moglo plesati. I šmrc došao je onaj trenutak kada moram kući. Ja i Claudia se pozdravljamo od dečki i s ostatkom društva, kada naš "mali tako dobar " Jurica se zaleti i počne hodati po nekom autu. Mislim dddddd. Koji pametnjaković, ajde bilo bi to još donekle ok da nije vlasnik tog auta izašao van pa su se počeli svađati. Jura se lijepo okrenuo i počeo trčati na drugu stranu. I tako je završila i ta subota. Nadam se da je Jura uspio ostati čitav, i bez polomljenih kostiju. Hehe.
Kako ste vi proveli Valentinovo?! E da moram se pohvaliti uspjela sam smisliti poklon za dečka. hihi.
Velika pusa svima........pozz
Hey svima. Mislim da bi mene netko morao malo početi siliti na pisanje postova...jednostavno od kad zna dosta osoba iz moje okolice nemam volje za pisanjem. Mogu samo prepričavati što se događa u školi ili subotom navečer. Stoga mislim da je vrijeme da promijenim adresu. Prije sam mogla pisati sve svoje misli i osjećaje a sada šta god da napišem okrenu to protiv mene. Razmišljala sam da ostavim ovu adresu a otvorim još jedan blog, na kojem ću moći baš sve napisati. Ali opet....jedva ovdje pišem postove. Jednostavno sam prelijena za još jedan blog. A opet ako promijenim adresu neki će se možda naljutiti...ali sad ozbiljno mislim da je vrijeme da se nešto poduzme, pa makar se neki ljutili. Ali ok,o tome još moram razmisliti....
Šjoj uskoro je Valentinovo,točnije rečeno za 9 dana. A ja ne znam ni šta da kupim dragom niti ikome drugome. Mašta mi je nestala i nemrem smisliti nikakav super poklon.Lako dečkima kupe nam ruže i mi smo presretne, kao da smo dobila ne znam šta. Ah...nama ni malo nije lako u vezi toga....aaaaaaaaa.....ako ubrzo nesmislim ne znam šta ću. Molim vas da mi pomognete...mislim nije logično da vas to tražim kada dečka ne poznate, ali ipak se nadam da ću uz pomoć vas dobiti neku ideju. ako ne plakat ću....
Prošli tjedan sam mislila da gubim sve konce iz svojih ruku, ništa nije bilo u redu. Sve je krenulo niz brdo. Prvo malene svađice u društvu, ali ajde to se je riješilo,onda ponovno briga zbog dečka i njegove operacije, i u četvrtak se užasno jako posvađam sa mamom. To zadnje mi je bilo najgore. Rekla sam neke stvari što zaista nikad ne bi rekla za nju niti protiv NJE. Ona je bila uvijek uz mene i uvijek mi je pomagala kada je mogla, tj.kada sam ju tražila pomoć a ja sam joj tako lijepo vratila. U početku me nije bilo briga što se je sve to dogodilo ali kada sam bolje razmislila to ona uopće nije zaslužila. I tek sam onda shvatila koliko ona zaslužuje poštovanja s moje strane. A ja ga joj nisam pružala. Razmišljala sam i o kazni koju sam dobila, ali mislim da je sada ta kazna koliko toliko smanjena. A kazna je da ne smijem do kraja školske godine nikud. Pa možda sam to i zaslužila, ali opet nije toliko okrutna da me do 6.mj drži zatvorenu u kući. Ali ajde pretrpiti ću i to, ali zbog nečega mi je jako žao a to je što sam izgubila njeno povjerenje. Prije je u svaku moju riječ povjerovala i ako sam joj nešto rekla da neću napraviti to je zaista bilo tako, nije se nikada previše brinula oko moje škole tj. ocjena, a zašto zato što je vjerovala da joj ne lažem. A sada se je sve to promijenilo, osjećam se kao da me drži pod povećalom, odjednom hitno želi ići u školu vidjeti moje ocjene ( koje su puuuuno bolje nego prvo polugodište, iako ni tada nisu bile ni malo loše). Sada i ja imam sve veću želju da ode i da ih vidi, jer će shvatiti da mi nema razloga ne vjerovati. Kako je teško vratiti nečije povjerenje.Izgubiti nečije povjerenje je kao razijeno staklo. Možda se može pokušati popraviti (slijepiti) ali nikada neće biti to to. A poslije toga je još više lomnjivo i sve češće se lomi i puca. A dosta sam već takvih sličnih pogrešaka napravila stoga....
mislim da je vrijeme za moju promjenu. Ništa veliko,ali biti će jako uočljivo po mom ponašanju. Neću više, tj. probat ću ne biti više ona čangrizava i ponekad živčana glupača koja se sili na koga stigne, niti ću vrijeđati ikoga, ogovaranje se za više od pola smanjuje. Sada sam konačno shvatila da se ipak prvo treba gledati na sebe a onda druge osuđivati. Nitko nije savršen,neke sam osuđivala,a ja sam ponekad gora od njih.
Malo sam se danas raspisala. Sada moram ići na informatiku, pa malo učiti.....čujemo se tamo negdje oko Valentinova, a možda i prije.. pusa svima......
P.S. još nešto mislim da ću zabraniti komentiranje anonimcima jer ovo nije chat da se dopisuju preko njega......pogotovo ne da vrijeđaju mene i moje frendove i sve ostale.....