Marketing
Vrijeme je za promjene.....
Hey svima. Mislim da bi mene netko morao malo početi siliti na pisanje postova...jednostavno od kad zna dosta osoba iz moje okolice nemam volje za pisanjem. Mogu samo prepričavati što se događa u školi ili subotom navečer. Stoga mislim da je vrijeme da promijenim adresu. Prije sam mogla pisati sve svoje misli i osjećaje a sada šta god da napišem okrenu to protiv mene. Razmišljala sam da ostavim ovu adresu a otvorim još jedan blog, na kojem ću moći baš sve napisati. Ali opet....jedva ovdje pišem postove. Jednostavno sam prelijena za još jedan blog. A opet ako promijenim adresu neki će se možda naljutiti...ali sad ozbiljno mislim da je vrijeme da se nešto poduzme, pa makar se neki ljutili. Ali ok,o tome još moram razmisliti....
Šjoj uskoro je Valentinovo,točnije rečeno za 9 dana. A ja ne znam ni šta da kupim dragom niti ikome drugome. Mašta mi je nestala i nemrem smisliti nikakav super poklon.Lako dečkima kupe nam ruže i mi smo presretne, kao da smo dobila ne znam šta. Ah...nama ni malo nije lako u vezi toga....aaaaaaaaa.....ako ubrzo nesmislim ne znam šta ću. Molim vas da mi pomognete...mislim nije logično da vas to tražim kada dečka ne poznate, ali ipak se nadam da ću uz pomoć vas dobiti neku ideju. ako ne plakat ću....
Prošli tjedan sam mislila da gubim sve konce iz svojih ruku, ništa nije bilo u redu. Sve je krenulo niz brdo. Prvo malene svađice u društvu, ali ajde to se je riješilo,onda ponovno briga zbog dečka i njegove operacije, i u četvrtak se užasno jako posvađam sa mamom. To zadnje mi je bilo najgore. Rekla sam neke stvari što zaista nikad ne bi rekla za nju niti protiv NJE. Ona je bila uvijek uz mene i uvijek mi je pomagala kada je mogla, tj.kada sam ju tražila pomoć a ja sam joj tako lijepo vratila. U početku me nije bilo briga što se je sve to dogodilo ali kada sam bolje razmislila to ona uopće nije zaslužila. I tek sam onda shvatila koliko ona zaslužuje poštovanja s moje strane. A ja ga joj nisam pružala. Razmišljala sam i o kazni koju sam dobila, ali mislim da je sada ta kazna koliko toliko smanjena. A kazna je da ne smijem do kraja školske godine nikud. Pa možda sam to i zaslužila, ali opet nije toliko okrutna da me do 6.mj drži zatvorenu u kući. Ali ajde pretrpiti ću i to, ali zbog nečega mi je jako žao a to je što sam izgubila njeno povjerenje. Prije je u svaku moju riječ povjerovala i ako sam joj nešto rekla da neću napraviti to je zaista bilo tako, nije se nikada previše brinula oko moje škole tj. ocjena, a zašto zato što je vjerovala da joj ne lažem. A sada se je sve to promijenilo, osjećam se kao da me drži pod povećalom, odjednom hitno želi ići u školu vidjeti moje ocjene ( koje su puuuuno bolje nego prvo polugodište, iako ni tada nisu bile ni malo loše). Sada i ja imam sve veću želju da ode i da ih vidi, jer će shvatiti da mi nema razloga ne vjerovati. Kako je teško vratiti nečije povjerenje.Izgubiti nečije povjerenje je kao razijeno staklo. Možda se može pokušati popraviti (slijepiti) ali nikada neće biti to to. A poslije toga je još više lomnjivo i sve češće se lomi i puca. A dosta sam već takvih sličnih pogrešaka napravila stoga....
mislim da je vrijeme za moju promjenu. Ništa veliko,ali biti će jako uočljivo po mom ponašanju. Neću više, tj. probat ću ne biti više ona čangrizava i ponekad živčana glupača koja se sili na koga stigne, niti ću vrijeđati ikoga, ogovaranje se za više od pola smanjuje. Sada sam konačno shvatila da se ipak prvo treba gledati na sebe a onda druge osuđivati. Nitko nije savršen,neke sam osuđivala,a ja sam ponekad gora od njih.
Malo sam se danas raspisala. Sada moram ići na informatiku, pa malo učiti.....čujemo se tamo negdje oko Valentinova, a možda i prije.. pusa svima......
P.S. još nešto mislim da ću zabraniti komentiranje anonimcima jer ovo nije chat da se dopisuju preko njega......pogotovo ne da vrijeđaju mene i moje frendove i sve ostale.....
Post je objavljen 05.02.2008. u 13:49 sati.