Smisao Života

subota, 04.03.2023.

Razotkrivanje pseudoznanosti

Osnovna razlika između znanosti i pseudoznanosti je ta što se znanost temelji na ispitivanju i pokušaju opovrgavanja teorija, a pseudoznanost na potvrđivanju teorija.

Kao što sam napisao u prethodnom postu, u znanosti se tvrdnje moraju biti u stanju provjeravati, eksperimenti se moraju biti u stanju ponoviti od strane različitih istraživača i jedino ako su rezultati ponavljanja eksperimenata isti, tvrdnja može biti dokazana.

Jedan od klasičnih primjera pseudoznanosti je tzv. teorija o memoriji vode. Problem se ne nalazi u postavljanju hipoteze da voda ima memoriju, već u metodama kako se ta hipoteza dokazuje, te pretvara u kakti znanstvenu teoriju, iako ista to nije, ne još uvijek, možda bude, ali istraživanja hipoteze o memoriji vode se trebaju nastaviti na način kako to zahtijeva znanstvena metoda u kojoj su ključni kontrolni eksperimenti.

Jedan od istraživača tzv. memorije vode, Masaru Emoto, napisao je nekoliko knjiga od kojih su neke "Poruke skrivene u vodi" i "Istinska moć vode", a u kojima je postavio teoriju, utemeljenu na fotografijama kristala, da voda pamti informacije te da čak reagira na emocije, odnosno na tepanje, lijepe i ružne riječi koje ne moraju biti ni izgovorene već samo napisane na poruci koja je naljepljena na boci s vodom, odnosno da estetika kristala vode ovisi o tome kako se s njom postupalo prije nego što je zamrznuta.

No, unatoč pokušaja drugih znanstvenika da ponove njegove eksperimente i dobiju isti rezultat, u tome nisu uspjeli. Naime, ispostavilo se da oblici kristala ni na koji način ne ovise o tome s kakvim je mislima i emocijama bila zaokupljena osoba koja je provodila eksperimente, niti što je pisalo na poruci naljepljenoj na boci, niti kakva je glazba puštana tokom eksperimenta, odnosno da je Emoto selektivno birao kristale kako mu je odgovaralo, da nije radio nasumične eksperimente. Znanstvenici koju su ponovili Emotove eksperimente i zaključili da njegova teza "ne pije vodu" su James Randi, Michael Shremer, Edzard Ernst, Steven Novella i mnogi drugi.

Ovdje dolazimo do grešaka u argumentaciji koje se ne smiju koristiti u znanstvenoj metodi ako se želi objektivno zaključivati. I prva greška na koju ću skrenuti pozornost je upravo ta koju sam naveo u primjeru Emota - opservacijska selekcija, također nazvana nabrajanje povoljnih slučajeva, ili kao što je to filozof Francis Bacon rekao - brojanje pogodaka, a zaboravljanje promašaja.


Spomenuti ću još samo nekoliko argumenata koji nisu valjani u znanstvenoj argumentaciji, a ostale, uz dodatna pojašnjenja, možete pročitati u knjizi "Svijet progonjen demonima - znanost kao svijeća u tami" mojeg gurua Carla Sagana.


Ad hominem - logička greška koja se očituje u negiranju istinitosti neke tvrdnje ukazivanjem na negativne (često izmišljene) karakteristike osobe koja je tu tvrdnju iznijela.

Argument iz autoriteta - logička greška pri kojoj se tvrdnja smatra ispravnom samo zato što ju je postavio neki "autoritet".

Argument iz neznanja - logička greška u kojoj se ukazuje na istinitost tvrdnje zato što nije dokazano suprotno.

Non sequitur - logička greška u kojoj zaključak nije podržan premisama.

Post hoc, ergo propter hod - logička greška u kojoj se jedna pojava smatra uzrokom druge samo zato što se dogodila prije.

Isključenje srednjeg člana, ili lažna dihotomija - uzimanje u obzir samo dva ekstrema u kontinuumu posrednih mogućnosti.

Skliska padina - povezana s isključenjem srednjeg člana, logička greška koja pokušava ukazati da prihvaćanje tvrdnje automatski dovodi do slijeda nepoželjnih događaja.

Konfuzija korelacije i kauzalnosti - pogrešno zaključivanje da postoji uzročna veza između dvije varijable samo zato što postoji neka korelacija između njih.

Čovjek od slame - izvrtanje originalne tvrdnje i opovrgavanje takve izvrnute, često karikirane tvrdnje.

Zatajeni dokazi, ili poluistine - ne spominje se važan detalj.
itd...

Poznavanje takvih grešaka u argumentiranju može pomoći u razlikovanju znanosti od pseudoznanosti, ali i općenito u vođenju rasprava. Naravno, svi smo skloni tim greškama kad raspravljamo o nečemu i prilikom rasprave nije zgorega imati ih u vidu, dapače.

I još nešto, nije zgorega provjeravati valjanost argumenata neke teorije koja vam se svidjela, dapače, a obavezno provjerite i postojeće argumente protiv iste.

Post "Lakovjernost ubija"