Smisao Života

ponedjeljak, 12.03.2018.

Vegetarijansko-veganska distopija

Hvale vrijedno vegetarijanstvo i još hvale vrijednije veganstvo jedini su spas za čovječanstvo, vele neki znanstvenici. Naime, prelaskom na isključivo vegetarijansku i vegansku prehranu trošilo bi se manje energije, proizvodnja isključivo biljne hrane je jeftinija, manje je zagađenje okoliša, manje se ispušta stakleničkih plinova, a da ne govorimo o prednostima za naše zdravlje itd... Odnosno, ako želimo kakav takav održivi razvoj nužno je smanjivati proizvodnju mesa, a idealno bi bilo kada bi svi ljudi ili barem velika većina prestala konzumirati meso kao i općenito hranu životinjskog podrijetla. Ili to možda ne bi bilo baš tako idealno?...

Provođenje hvale vrijednih utopijskih ideja u praksi često završava u antiutopiji, odnosno distopiji... Zamislite da svi ljudi postanu vegetarijanci, ili vegani... Ako bi postali vegetarijanci životinje bi se i dalje uzgajale, ali isključivo za mlijeko i mliječne proizvode, te zbog jaja... Ako bi pak postali vegani nastao bi mali, ne preveliki problemčić za zdravlje ljudi... Naime, čovjek nije kriv što se evolucijski razvio kao svejed pa mu je za život potrebna i hrana životinjskog podrijetla, pa vegani zato moraju uzimati dodatke prehrani... No, ako se i riješe svi problemi oko unosa potrebnih nutrijenata tako da će se svi dodaci proizvoditi sintetski bez korištenja životinja, što ćemo učiniti sa milijardama naših kućnih ljubimaca mesojeda za koje više nećemo moći proizvoditi hranu?... Proizvoditi i za njih isključivo sintetsku hranu ili ih „uspavati“ kako u nedostatku hrane mi nebi postali njihova hrana?...

Ako izaberemo isključivo vegetarijanstvo, te nastavimo uzgajati životinje nismo riješili problem patnje koju im nanosimo zatočeništvom, ali bi se barem mogli prema njima bolje odnositi, da im pružamo više prostora, da ne budu zarobljene u torovima, da imaju veći prostor za kretanje, veću slobodu, da budu sretnije... Možda bi ipak vegetarijanstvo, a ne veganstvo, bilo bolje rješenje, životinje koje bi uginule prirodnom smrću mogle bi se koristiti kao hrana našim kućnim ljubimcima, pa bi i taj problem riješili... Al, opet, kad poneki um ljudskog svejeda vidi slasni komad mesa koji jede neki pesek ili mačkica mogao bi podleći iskušenju i početi jesti meso tih životinja koje su uginule prirodnom smrću... Zapravo bi to bilo ok, ako bi netko i dalje imao želju jesti meso mogao bi na taj način, postati povremeni strvinar... Zapravo bi se vratio u rani stadij evolucije, jer su naši preci meso počeli jesti kao strvinari, a zatim su se razvili u lovce... A vidiš, ako bi evolucija nastavila u tom smjeru možda bi ljudi na kraju postali isključivi biljojedi kao što su njihovi preci bili na početku, samo trebamo čekati da se malo pomalo ljudi okreću vegetarijanstvu i veganstvu i evolucija će učiniti svoje... Pa da, to je to... Ili možda nije?...

subota, 10.03.2018.

Što znači biti legalist?

Ako biti legalist znači da nije važno što zakon kaže nego da je jedino važno pridržavati ga se, onda hvala bogu kojeg nema što nisam legalist... Od fraza „zakon se mora poštovati“ ili „zakona se mora pridržavati“ doslovce mi se diže kosa (koje nemam) na glavi...

Uistinu mi nije jasan mentalni sklop koji smatra da je riječ zakona „sveta krava“ bez obzira na to što ta riječ kaže... Od takvog birokratskog uma me prolazi jeza... Po meni osobna moralnost uvijek mora nadjačati privrženost zakonu...

Osobno, sve što činim ili ne činim je zasnovano na vlastitom doživljaju dobrog i lošeg, a ako svojim činom ili propustom ujedno poštujem ili ne poštujem zakon, to je slučajnost, jer se ne povodim time što piše u zakonu nego, kao što rekoh, vlastitom procjenom je li nešto dobro ili nije...

A zakon se zapravo ni ne može uvijek poštovati, to je nemoguće... Tko je sposoban u svakom trenutku svog života držati se propisa iz stotina važećih zakona, odluka i drugih podzakonskih akata?... Ne možemo ni znati što je sve regulirano u toj hrpi propisa... No, moguće je da sam u krivu, možda postoji netko tko nikada nije prekršio niti jedan postojeći propis ...

Uglavnom, nisu mi potrebni „zakonodavci“ da bi mi određivali kako bih se trebao ponašati ili ne, naprotiv...

„Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.“ Tacit