Ako biti legalist znači da nije važno što zakon kaže nego da je jedino važno pridržavati ga se, onda hvala bogu kojeg nema što nisam legalist... Od fraza „zakon se mora poštovati“ ili „zakona se mora pridržavati“ doslovce mi se diže kosa (koje nemam) na glavi...
Uistinu mi nije jasan mentalni sklop koji smatra da je riječ zakona „sveta krava“ bez obzira na to što ta riječ kaže... Od takvog birokratskog uma me prolazi jeza... Po meni osobna moralnost uvijek mora nadjačati privrženost zakonu...
Osobno, sve što činim ili ne činim je zasnovano na vlastitom doživljaju dobrog i lošeg, a ako svojim činom ili propustom ujedno poštujem ili ne poštujem zakon, to je slučajnost, jer se ne povodim time što piše u zakonu nego, kao što rekoh, vlastitom procjenom je li nešto dobro ili nije...
A zakon se zapravo ni ne može uvijek poštovati, to je nemoguće... Tko je sposoban u svakom trenutku svog života držati se propisa iz stotina važećih zakona, odluka i drugih podzakonskih akata?... Ne možemo ni znati što je sve regulirano u toj hrpi propisa... No, moguće je da sam u krivu, možda postoji netko tko nikada nije prekršio niti jedan postojeći propis ...
Uglavnom, nisu mi potrebni „zakonodavci“ da bi mi određivali kako bih se trebao ponašati ili ne, naprotiv...
„Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi.“ Tacit