Smisao Života

četvrtak, 04.01.2018.

TKO SAM JA? - 1. dio

Ili je možda bolje pitati: tko ili što je kontrukcija zvana „ja“?... Od kada postoji čovjek postavlja pitanja tko je, odakle dolazi, zašto je tu, koji su svrha i smisao njegovog života?... Neću ni pokušavati dati odgovore na sva ova pitanja, jer to ne bi imalo smisla ... Pokušati ću ukratko prikazati kakve odgovore na ova pitanja dajemo sami sebi, odnosno kakve odgovore konstruiramo... Ispravak netočnog navoda: pokušati ću prikazati neke od odgovora koje dajemo samo na jedno pitanje - tko smo?... Ipak sam u naslovu postavio samo jedno pitanje ...

Recimo da smo nekako došli do konsenzusa kako pripadamo istoj biološkoj vrsti i dali smo si ime – ljudi... A primijetili smo i da smo znatno različiti od drugih vrsta na ovom planetu, te se smatramo najinteligentijom i najrazvijenijom vrstom, ali i o tome bi se dalo raspravljati ... Uglavnom, da bismo počeli s davanjem odgovora na pitanje tko smo, trebali bi krenuti od početka, a samim time postavljamo novo pitanje – gdje je početak, odnosno kada počinje naš život?... U odgovoru na to pitanje pak nismo postigli konsenzus...

Naime, znanost i različite religije daju i različite odgovore... U znanosti prevladava stav da život ljudskog bića počinje rođenjem, ne tvrdi se da embrij i fetus nisu živi već da su kao takvi potencijali za razvoj čovjeka, ako nije tako ispravite me... Religijska su pak shvaćanja uistinu raznovrsna, međutim većina se religija (ako ne i sve) slažu u jednom – da je za život ljudskog bića potrebna duša koja dolazi od boga...Tako se u židovskoj religiji smatra da duša (nefesh) ulazi u dijete prilikom rođenja, tek kad glava izađe iz maternice, pa židovski zakon Halacha ne zabranjuje pobačaj...

Kršćanstvo je svoje stavove o početku života čovjeka mijenjalo tijekom povijesti... Najduže se zadržala ideja da život ljudskog bića počinje od 5. mjeseca trudnoće kada duša ulazi u plod, a to je uvjerenje preuzeto od Aristotela... U islamu se također smatra da život počinje u 5. mjesecu trudnoće... Katolička crkva je tek odnedavno promijenila takav stav i zaključila da život ljudskog bića ipak počinje od začeća... U nekim istočnjačkim religijama (hinduizam) koje život doživljavaju kao ciklus reinkarnacija smatra se kako duša ulazi u maternicu kroz muško sjeme, znači da je duša već spremna za reinkarnaciju u spermiju ... Uvaženi blogeri koji su upoznati s istočnjačkim religijama mogli bi nam to bolje pojasniti, i mene ispraviti ako sam nešto krivo napisao, te odgovoriti na pitanje kako se duša reinkarnira u vrstu koja se ne razmnožava spolnim putem, ili recimo kod kloniranja gdje se ne upotrebljava muško sjeme? ...

Upravo kod tog pitanja kada počinje ljudski život lome se koplja u vezi priznavanja prava na pobačaj... Ako je embrij, kao što veli znanost, samo potencijal za život koji se može razviti u više smjerova ili se ne razviti uopće onda pobačaj nije etički problem... A ako je, kao što vele neke religije, embrij nositelj ljudske duše koju je udahnuo bog sa svrhom da se rodi onda pobačaj predstavlja etički problem, jer tko smo mi da onemogućimo toj duši da se rodi kao novo ljudsko biće?... Kad gledamo tako ispada da su tu etičku dilemu (što se religija tiče) najbolje riješili u judaizmu, duša u tijelo ulazi tek u trenutku rođenja i time je sve riješeno, ili analogijski rečeno - jaje nije pile, pile je tek kad se izlegne iz jajeta, odnosno razbiti jaje nije isto kao i zaklati pile...

No, u trenutku kada se rodimo više nema tog prijepora je li naš život počeo ili ne, prihvaćeni smo kao novo ljudsko biće - rođeno, a ne stvoreno ... Ali, tada se otvaraju i novi prijepori u vezi našeg identiteta, odnosno našeg „ja“... O njima u idućem postu...

Nastavak slijedi...