Smisao Života

ponedjeljak, 25.06.2012.

Ljudi su kurve

... ljudi nisu urođeno monogamna bića, da ih nagon tjera da se ševe samo s jednom osobom, baš suprotno... palimo se na raznorazne jedinke svoga roda... nagon nas, istina, tjera na razmnožavanje, ali kad izaberemo jednog partnera s kojim ćemo osnivati obitelj, to je izbor koji proizlazi iz našeg uvjerenja, kao i izbor da se razmnožavamo sa više partnera... a kurve smo upravo zato što smo u stanju mijenjati partnere, što smo u stanju napaliti se, zaljubljivati se, voljeti, ne samo jednog partnera... pokušavamo ograničavati ono što zovemo ljubav na jednu osobu, i to nam je izrazito teško – jer smo kurve... riječ „kurva“ u hrvatskom jeziku ima pogrdno značenje jer je u našoj monogamnoj kulturi nemoralno jebati se sa više partnera, odnosno biti „u vezi“ sa jednim partnerom, a jebati se sa još nekim „sa strane“, ili ne daj bože orgijati... ali kultura koja tako nešto smatra nemoralnim je izrazito licemjerna, jer njeni pripadnici kao urođene kurve teško kontroliraju svoj nagon, pitanje je zašto bi ga uopće morali kontrolirati?...

...stvar je izbora između partnera kakav će dogovor postignuti, da li će prisezati jedno drugom na vjernost, ili će biti u otvorenoj vezi... i jedno i drugo je teško održavati zbog posesivnosti partnera... posesivnost kod partnera je prirodna posljedica evolucijskog razvoja, biram jedinku s kojom ću se razmnožavati kako bi moji geni opstali u novom biću, i štitit ću tu jedinku od pokušaja da je zavede netko drugi, spriječavam opstanak tuđih gena... međutim, ta posesivnost postaje izraženija u kulturi koja njeguje monogamiju, a poligamiju proglašava nemoralnom i nepoželjnom, te je stavlja izvan zakona... u stvarnosti te licemjerne kulture koja tjera ljude da prihvate monogamiju kao jedinu „normalnu“, partneri često varaju jedni druge, postaju kurve... ali ne mogu postati ono što jesu... iako je „kurva“ kao posljedica monogamne kulture pogrdna riječ, u ovom postu nema takvo značenje, već označava urođenu, prirodnu sklonost ljudskog bića ka mijenjanju seksualnih partnera, kao nešto pozitivno, jer mijenjanjem partnera povećava se i kvantiteta i kvaliteta razmnožavanja, odnosno opstanka naših gena...

...i kada crkva npr. zagovara održavanje monogamne obitelji sa puno djece radi porasta nataliteta i sprečavanja izumiranja rvackog naroda, i ako im je uistinu to cilj, bilo bi logičnije da zagovaraju poligamiju, natalitet bi itekako bio u porastu, a zbog nepostojanja nepoželjnosti poligamije, i pobačaja bi bilo puno manje... no dobro, a što je velite s onim ljudima koji ne varaju svoje partnere, ili koji su cijeli život imali samo jednog partnera?... pa kultura ih je dobro obradila ... rekoh kako je to stvar izbora, i svaka im čast na njihovoj vrlini... međutim, ako ja izaberem monogamiju kao način života i to smatram vrlinom nemam pravo proglašavati promiskuitet i poligamiju kao nešto loše, odnosno suprotnost „vrlini“, naročito ako spadam u skupinu monogamnih licemjera koji jebu sve što stignu, a zagovaraju „vrlinu“...i kako su ljudi koji su imali samo jednog partnera u životu u velikoj manjini, isti kao iznimka samo potvrđuju pravilo – ljudi su kurve...

...u hrvatskom jeziku riječ „kurva“ ženskog je roda i kao takva se u seksualnom smislu odnosi na pripadnice ljepšeg spola koje se jebu „sa strane“, ili koje daju svima osim meni (žene koje se prostituiraju nisu kurve već prostitutke)... poznat vam je taj patrijarhalno-šovinistički stav, kurva je jer se jebe okolo, ali ako da meni više nije kurva... ne da zvuči ružno, već odurno... koja je riječ za muškarca koji jebe „sa strane“?... kurviš?... zvuči drugačije, zar ne?... kao nešto cool, za razliku od „kurve“... posljedica istog onog stava kojeg sam maloprije spomenuo... ali kako su svi ljudi urođene kurve (možda postoji mali postotak ljudi koji se rađaju bez seksualnog nagona), nitko od nas kurvi nema pravo druge proglašavati kurvama u negativnom smislu, jedino u pozitivnom... naravno, riječ „kurva“ ima i još jedno značenje koje se odnosi na pokvarena, podla čovjeka, i mnogi judi jesu takvi, ali o tom značenju možda nekom drugom prilikom...

Kurvinski pozdrav svima !!!

ponedjeljak, 18.06.2012.

"Adamova kletva"

„Tko je prvi izumio rad - i porobio slobodne ljude?“ C. Lamb

...gospon Lamb, evo vam odgovora:

„Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti.“ Post 3, 17-19





Bog je izumio rad, i s njim prokleo čovjeka ... Bog je radio 6 dana kako bi stvorio svijet i čovjeka – muškarca i ženu, a sedmi se dan od silno odrađenog posla odmarao ... E, a onda je postao ljubomoran što Adam i Eva ljenčare u rajskom vrtu uživajući u blagodatima koje im je On podario, pa je poslao zmiju da zavede ženu kao lakovjerniju , kako bi imao razlog da ih oboje protjera iz raja i natjera ih da rintaju cijeli svoj život dok se ne pretvore u prah – nećete vi meni ljenčarit, zaboravite, Ja sam se mučio 6 dana da vam omogućim sve što vam treba, a vi se zajebavate i ništa ne radite, i još mi ukradete najmiliju jabuku koja je samo MOJA!!!... E, sad ćete vi za kaznu što ste ljenčarili (nema veze što ste za to i bili stvoreni, Ja sam se predomislio) rintati 6 dana, a sedmi se odmarati, do kraja svog života, a kako bi vas natjerao da se toga poslušno i držite obećat ću vam Spasitelja da vas spasi od vašeg prokletstva, ali ne za vašeg zemaljskog života, već u drugom nebeskom životu, kad se vratite k Meni, preobraćeni i napokon poslušni... I zato ako hoćete opet ljenčarit sa Mnom u Vječnosti izvolite rintati u svom sadašnjem životu, što je ta kratkotrajna ovozemaljska muka u usporedbi sa Vječnim Ljenčarenjem ...

Ali kako je čovjek ipak sklon ljenčarenju i dokolici jer je na to navikao u rajskom vrtu , neki od nas su se morali sjetiti kako natjerati druge ljude da rade za njih kako bi oni kao elita besposličara mogli vladati provodeći volju našeg Stvoritelja, i pritom uživati u plodovima tuđeg rada... Veli jedna izreka: „Rad stvara čovjeka, a nerad gospodina.“... Mislim da bi bilo prikladnije reći kako rad stvara roba, a nerad gospodara... Rad je kao prisilna i otuđena djelatnost u korist elite besposličara postao naporna zadaća, i kao takav izvor višestruke patnje ... U današnje vrijeme rad je najveći uzrok stresa, a stres je pak uzrok mnogostrukih oboljenja ... Kako ljude treba konstantno prisiljavati da rade, potrebno je održavati „organizaciju rada“, odnosno potrebno je nad svakim radnikom postaviti nadzor kako ne bi zabušavao, za što su pak potrebni nadzornici iliti šefovi, i naravno potrebito je ustaliti „radnu etiku“ kako bi radnici vjerovali u neophodnost, svrhovitost i plemenitost svog rada... Naravno, prijetnje kaznama i ucjene u „organizaciji rada“ su također neophodne, jer prisiliti čovjeka da radi nije lako, ipak se radi o biću koje nije stvoreno za rad , pa ga tome treba naučiti metodom „mrkve i batine“, dokazano učinkovitim načinom pripitomljavanja...

Prokletstvo „radne etike“ u potpunosti vlada velikom većinom suvremenih ljudi... Veli se: „Služba je služba, a družba je družba“... Stroga podjela vremena na rad i ostale aktivnosti u potpunosti oduzima slobodu čovjeku, a to i jest cilj, jer slobodan čovjek je lijen čovjek ... Sjetite se samo kako se djeci pri njihovom „odgoju“ pokušava što više oduzimati slobodno vrijeme, X vremena za boravak u školi, X vremena za učenje i pisanje zadaće, X vremena za trening nogometa ili vježbe violine, X vremena za gledanje tv-a, X vremena za boravak pred računalom, X vremena za spavanje itd... Tako se „odgaja“ neslobodan čovjek, čovjek koji treba biti pripremljen za takav način života, za konstantni ciklus rutine rada i „slobodnog“ vremena... Tzv. slobodno vrijeme ne postoji... Čovjek se u potpunosti podređuje strogo ograničenim razdobljima aktivnosti, vrijeme za rad, vrijeme za zabavu, vrijeme za šoping, vrijeme za seks, vrijeme za izlet, vrijeme za šetnju, vrijeme za spavanje itd... Sve ima svoje vrijeme... To tzv. slobodno vrijeme u službi je rada, odnosno pripreme za rad... Ili drugačije rečeno: „Služba je služba, ali i družba je služba.“... Kao što je rad prisilna i otuđena djelatnost, tako je i sa tzv. slobodnim aktivnostima, prisiljavamo se obavljati ih u strogo određenim razdobljima kako bi ponovo bili spremni za rad, za svoju ulogu kotačića u stroju za opsluživanje vladajuće elite besposličara ...

A sve to samo zato što je Bogu dopizdilo trpit našu lijenost kojom nas je obdario , te s ciljem da kada se pretvorimo u prah zaslužimo Vječno Ljenčarenje u Raju Nebeskom s našim Stvoriteljem, i svi sretni i zadovoljni ...

utorak, 05.06.2012.

Pravo na normalnost

U zadnje vrijeme ponovo je aktualizirana rasprava o pravu na različitost, a povodom organiziranja povorke ponosa u Splitu... Na blogu sam uočio par postova na tu temu, pa da im se pridružim , iako sam o tome već pisao... Post sam naslovio „Pravo na normalnost“ iz razloga što osobe homoseksualne orijentacije imaju pravo na to da ih se ne proglašava nenormalnim, bolesnim, izopačenim i sl... Glavni argument protivnika održavanja povorki ponosa jest navodno provociranje „normalne“ većine, jer je nedopustivo da se ta „nastranost“ javno promovira te da se truju umovi naše djece, da ih se tako uči kako je homoseksualnost normalna odnosno društveno prihvatljiva... Zanimljiv argument, ako ga tako možemo nazvati... Naravno, to je u potpunosti shvatljivo, jer je homoseksualnost u našoj kulturi unazad dva tisućljeća proglašavana perverznošću, bolešću, nastranošću, zlom... Otkud ta ideja o homoseksualnosti kao nečem neprirodnom, nemoralnom, bolesnom i zlom, a koja se toliko duboko usadila u mentalitet ne samo naroda na ovim prostorima već i širom svijeta?... Odgovor bi trebao biti kompleksniji ali morat će te se zadovoljiti kraćom verzijom – religija...

U zadnja dva tisućljeća svjetsko moralno kolo vode monoteističke religije judeo-kršćansko-islamske tradicije čijim dogmama je indoktriniran um većine čovječanstva, a koje homoseksualnost proglašavaju bolešću, nastranošću, grijehom i zlom... Nisu te religije jedine koje su proglasile homoseksualnost nepoželjnim društvenim ponašanjem, ali ih izdvajam jer su najutjecajnije, a na našim prostorima su stoljećima glavni moralni zakonodavac... Ne treba se zavaravati zaključkom kako su totalitarni režimi poput fašističkih i komunističkih koji su stavljali homoseksualnost izvan zakona i proganjali homoseksualce, to činili a da nisu bili indoktrinirani religijskim dogmama... Dapače, religija je po svojoj prirodi totalitarna, proglašava dogme koje su neupitne, koje su jedina istina, a svatko tko proturječi tim istinama proglašava se heretikom i neprijateljem... Totalitarni režimi tu karakteristiku proglašavanja jedine istine preuzimaju od religije, jer su ljudi poput Hitlera i njegovih pajdaša ili Staljina i njegovih pajdaša bili indoktrinirani religijskim dogmama kroz svoj obiteljski i društveni odgoj u djetinjstvu, te su unatoč tome što su kasnije odbacili autoritet religije, u njihovim umovima duboko ostala ukorijenjena mnoga religijska moralna načela, kao npr. da je homoseksualnost jednako izopačenost... A kada imate masu ljudi koji su indoktrinirani istim dogmama, nije problem proglasiti određenu skupinu ljudi neprijateljima našeg načina života i sustavno raditi na njihovoj marginalizaciji ili istrebljenju...

U tzv. zapadnoj civilizaciji od vremena prosvjetiteljstva do danas mnoge religijske dogme se sustavno preispituju i znanstveno opovrgavaju... Stjecanje znanja je najvažnije za razvoj ljudske svijesti, a religijske dogme uvijek su bile kočnica tog razvoja, jer iste ne dopuštaju slobodu razmišljanja izvan proglašenih „svetih istina“... Sekularizacija društva neophodna je za razvoj znanja, a time i naše svijesti... Islam npr., kao najmlađa od triju monoteističkih religija još nije prošao svoju fazu prosvjetiteljstva, i velika većina islamskih zemalja daleko je od sekularizacije, pa prizori kamenovanja žena koje su optužene da su pomislile na preljub ili javnog vješanja homoseksualaca nisu nimalo čudni, žalosni da, ali čudni ne, jer vjerovanje u određenu „svetu istinu“ i postupanje po njoj nije iznimka već pravilo, odnosno karakteristika pripadnika vrste homo sapiens kao jedinog religioznog stvorenja na ovoj planeti... A upravo pomanjkanje znanja osigurava vlast nad ljudima, omogućuje eksploatatorima svih vrsta da ostvaruju svoje interese u izrabljivanju indoktriniranih masa najučinkovitijim sredstvom – strahom... Strahom od nečega čega se ne treba bojati, ali ako ne znamo da se nečega ne trebamo bojati mi smo u vlasti tog straha odnosno u vlasti onoga tko ga je plasirao... Za slobodu od straha potrebno nam je znanje, ali prvo moramo htjeti steći to znanje...

Riječ homofobija nije bez veze osmišljena kao takva... Sva naša netrpeljivost, naše neprihvaćanje drugačijeg, na kraju krajeva i naša mržnja prema drugačijem uzrokovana je strahom... Kada posegnemo za nasiljem, to je samo jedan način prevladavanja našeg straha, svjesno ili podsvjesno... Stoljeća religijske indoktrinacije duboko su usadila raznorazne strahove u naše umove... Strah od boga, strah od pakla, odnosno strah od kazne zbog naših grijeha, strah od iskušenja nečastivog koji nas želi povući na dno, odnosno strah od zala koja nas okružuju i vrebaju da nas ščepaju... I kada proglasite homoseksualnost za jedno od takvih zala, što možete očekivati nego li strah od tog zla i želju da mi to zlo uništimo prije nego li ono uništi nas... A čega se trebamo bojati u vezi homoseksualnosti?... Da će homoseksualci prevladati u populaciji pa će ljudska vrsta tako izumrijeti?... Da će porast broja osoba homoseksualne orijentacije pretvoriti homoseksualnost u trend koji će uništiti tradicionalnu obitelj?... Da li se bojimo da se naša djeca ne bi zarazila homoseksualizmom?... Možda je to zarazna bolest koju nam je nečastivi podario kako bi nas udaljio od boga i privukao k sebi?... Da će naša djeca ako budu homoseksualci biti isključena iz društva, proglašena izopačenima?... Ali tada to neće biti krivnja te djece već društva koje ih kao takve obilježava i ne prihvaća...

Rekoh kako se znanjem prevladava strah... Znanjem da homoseksualnost ne može ugroziti opstanak heteroseksualaca, odnosno natalitet, jer isti ovisi o tome da se heteroseksualci ševe i razmnožavaju što će isti i dalje revno činiti jer ih na to tjera nagon... Prema tome homoseksualci nikako ne mogu utjecati na njihov opstanak... Dapače, heteroseksualci će uvijek biti u većini kao što su i bili i po pitanju toga se nemaju čega bojati... Homoseksualnost je postojala otkad je čovjeka i postojat će dok je čovjeka... I u mnogim kulturama u povijesti ljudskog roda nije proglašavana nepoželjnim ponašanjem, u našoj kulturi nažalost jest... Na kraju krajeva sve je do kulture, odnosno nekulture... Ako mi u svojoj imaginaciji proglasimo homoseksualnost nepoželjnom i nenormalnom stvorit ćemo kulturu koja neće tolerirati homoseksualnost, a ako je proglasimo normalnom i prirodnom što i jest, stvorit ćemo zdravu kulturu koja prihvaća i uvažava različitost svojih pripadnika... Naime, još se jedan argument protiv homoseksualnosti često koristi – neprirodnost ili protuprirodnost iste... Prirodno je da se ševe muškarci i žene i da se tako razmnožavaju, zato postoje dva spola... Naravno da je to prirodno... Ali tko smo mi da sudimo kako je homoseksualnost neprirodna ili protuprirodna?... Ne postoji ništa neprirodno, ta sve proizlazi iz prirode, svi naši nagoni, urođeni i stečeni. Koliko god to možda zvučalo odurno i kanibalizam je prirodan (praksa obrednog kanibalizma u kojem su se konzumirali ostaci predaka i plemenskih vođa kako bi njihova snaga prešla u one koji ih konzumiraju sačuvana je npr. u simboličnom konzumiranju kruha i vina kao simbola tijela i krvi Isusa Krista pa nitko zbog toga kršćane ne proglašava izopačenima, što se klanjaju mrtvom čovjeku razapetom na rimskoj spravi za mučenje i simbolično konzumiraju njegovo tijelo i krv)...

Dakle, neprirodno ponašanje ne postoji jer sve proizlazi iz prirode, jedino možemo definirati da je neko ponašanje društveno nepoželjno jer ugrožava život ljudi, a ne da je neprirodno... Međutim, homoseksualnost ne ugrožava nikoga i nema nikakve osnove da isto bude nepoželjno društveno ponašanje... Treba razlikovati homoseksualnu orijentaciju od homoseksualnog ponašanja... Homoseksualna orijentacija je urođena, prenosi se genetski heteroseksualnom praksom... Znate, homoseksualci su djeca heteroseksualaca koji ih se ponekad zbog toga odriču, žalosno je to, odreći se vlastitog djeteta... Ta filogenetska homoseksualna osobina nastala je evolucijskim razvojem čovjeka, odnosno vrsta iz kojih se čovjek razvio... Kao takva se razvila poradi zaštite zajednice u kojoj je čovjek živio... U nedostatku suprotnog spola stvara se istospolna bliskost radi očuvanja i zaštite zajednice... Čovjek je biće kojemu je potreban drugi čovjek... To se potvrđuje i u homoseksualnom ponašanju koje nije urođeno, već se stječe, također u zajednicama gdje je smanjena dostupnost suprotnog spola (vojska, zatvori, samostani i sl.)... Istospolna ljubav nije karakteristična samo za čovjeka, već i za mnoge životinjske vrste od kojih su neke u potpunosti biseksualne poput čimpanzi i dupina, a što također potvrđuje kako se istospolna bliskost razvijala usporedo sa evolucijskim razvojem života na ovoj planeti...

Um naše djece neće biti zatrovan time što ćemo ih učiti kako je homoseksualnost normalna pojava, dapače, time ih učimo poštivanju, uvažavanju i prihvaćanju drugačijeg koje ni na bilo koji način ne može ugroziti naše drugačije... Učimo ih kako se svi ljudi bez obzira na rasu, vjeru, nacionalnost, spol ili seksualnu orijentaciju imaju pravo zvati ljudima, normalnim ljudima, jer to i jesu... Normalnost se naime definira kao društveno poželjno ponašanje, pa ako je društveno poželjno da homoseksualce treba vješati jer je njihovo ponašanje nepoželjno oni se tada proglašavaju neljudima, nenormalnima, dok su ostali normalni, odnosno ljudi... A ako je homoseksualnost poželjno društveno ponašanje kao i heteroseksualnost onda su i jedni i drugi normalni, svi su ljudi... Povorke ponosa su nam potrebne, kao što su bile potrebne povorke žena koje su se borile da se njihova prava izjednače sa pravima muškaraca, kao što su bile potrebne povorke američkih crnaca koji su se borili da njihova prava budu izjednačena sa pravima bijelaca... Ali kao što je trebalo vremena da žene i crnci dokažu kako nisu inferiornija bića, kako ih nikakav bog nije stvorio da bi služili muškarcima i bijelcima, tako će trebati vremena i da osobe homoseksualne orijentacije dokažu da nisu nenormalni i nastrani i da ne ugrožavaju nikoga (žalosno je što to moraju dokazivati) i zato im je potrebna svaka pomoć koju mogu dobiti... Divim se hrabrosti tih ljudi koji znaju da se bore protiv straha prevladavanog skrivanjem u sigurnosti mase spremne na kamenovanje...

Da se vratim na provokaciju koju povorke ponosa predstavljaju „normalnoj“ većini... Nekada su i povorke žena i crnaca bile provokacija... Neki se događaj doživljava kao provokacija također zbog straha... Zbog istih onih strahova koje sam ranije spominjao... Ali taj strah je neosnovan, heteroseksualna većina uistinu ništa ne može izgubiti time što će se osobe homoseksualne orijentacije prošetati ulicama nekog grada i reći jasno i glasno tko su i da se time ponose, te tako zatražiti od društva u kojem žive da ih se prihvati takvima kakvi jesu bez etiketa nenormalnosti, izopačenosti i sl., odnosno da im se prizna njihovo pravo na normalnost, pravo da se mogu grliti i ljubiti na javnom mjestu kao i heteroseksualni parovi bez bojazni da će ih netko zbog toga osuđivati ili ih napasti... Zdravlje nekog društva očituje se i u prihvaćanju i uvažavanju različitosti... Sve što je drugačije, a kao takvo bezopasno za drugoga treba biti prihvaćeno kao ravnopravno... Ono što bi trebalo biti neprihvatljivo za svako društvo je nasilje, odnosno svako ono ponašanje koje ugrožava integritet drugog bića i njegovu slobodu, a to povorke ponosa sigurno ne čine, baš naprotiv, pozivaju na toleranciju, uvažavanje i poštivanje različitosti... A oni koji se protive tim povorkama na način da ih fizički u tome žele spriječiti jesu nasilnici, i iako je strah taj koji vlada njihovim umovima to ih ne opravdava za ono što čine, pokušavajući silom oduzeti drugom ljudskom biću pravo na slobodu da javno kaže tko je i da zatraži svoje pravo da kao takav bude prihvaćen...

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, SLOBODA JE PRAVILO KOJE GLASI: TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA!