Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (69)

Marketing

  • Vilko

    Promakla ti je jedna važna stvar, iako više nisi mladić na početku "karijere": većina žena u svom prirodnom, unutarnje iskrenom i kvalitetnom "stanju svijesti", tj. većina žena koja ima kontakt sa svojim srcem, sa svojim pravim osjećajima, uopće ne drži naročito do seksa! Seks im je bitan kao lanjski snijeg! Nisi to još do sada opazio?! Seks je važan samo muškarcima pa su i muškarci ti koji su izmislili poligamnost, promiskuitet i sve to o čemu afirmativno pišeš u svom postu. Muški-šovinistički zaboravljaš jednu jaaaaako bitnu stvar: žena može zatrudnjeti! Muškarcu je jako lagano ševiti se na sve strane, no kad ga žena svojom trudnoćom pozove na odgovornost, onda joj okrene leđa i petama dade vjetra. A žena onda sama samcata mora podizati dijete, što zahtijeva iznimno mnogo žrtve, energije i novaca. O tome u postu ništa ne govoriš. Misliš li da prosječan muškarac ima novaca, ljubavi, vremena, mogućnosti, energije i sposobnosti brinuti se o djeci posijanoj kojekud, o djeci različitih majki? Rijetko se nađe takav, a zapravo je i praktički neizvedivo. Taj tvoj darvinistički argumentarij zapravo graniči s glupošću i vrlo je bešćutan. A to što ženu boli srce (ili duša) kad se njen partner okolo ševi s drugima, to nije posesivnost, to je prirodna ljudska povrijeđenost, u kojoj ima posesivnosti u nekakvom elementarnom psihološkom smislu, no bolje bi bilo o tome šutjeti, jer je naprosto bezobrazno. I na kraju: pokušaj mjesec dana uokolo orgijati pa ćeš vidjeti kako će ti srce postati tjeskobno i prazno i kako ćeš negdje duboko u sebi osjećati da činiš nešto krivo. A to ćeš osjećati upravo zbog onog najljudskijeg u sebi, a ne zbog socijalizacije u monogamno društvo.

    avatar

    26.06.2012. (20:26)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Nismo svi isti, i nismo cijelo vrijeme isti. Mlađi će biti skloniji eksperimentiranju, stariji tomu da se negdje ugnijezde i ne idu više okolo. Stroge zabrane i ograničenja pretvaraju društvo u gomilu psihološki uništenih jedinki. Prevelike slobode stvaraju letargiju.
    Teško je naći ikoji vid ljudskog bivanja gdje se na kraju ne bi zaključilo da treba imati mjeru. :M
    (Ako ćemo evolucijski gledati, muškima je u interesu da žene nemaju drugih partnera jer su tako sigurni da neće odgajati tuđe potomke; ženama je pak u interesu da im muški budu vjerni jer će inače premalo vremena, volje i materijalnih sredstava ulagati u zajedničko gnijezdo, što dođe na štetu njihovom potomstvu. Uzajamna vjernost je očit kompromis.)

    avatar

    26.06.2012. (22:14)    -   -   -   -  

  • marjan

    Aureliano,
    kao anonimni citatelj moram stati u obranu pisca, i to samo jednom recenicom, taj koji okolo sevi s drugima, sevi opet zenu, koja isto kao on nije monogamna...znaci up and down...jedna ljubav se gasi a druga radja, jedan zivot se gasi a drugi radja, jedan biljka ugine a druga raste...to i jeste smisao zivota...:)..pozdrav svim poligamnim ljudima...oni znaju sta je strast...

    avatar

    27.06.2012. (07:58)    -   -   -   -  

  • Po Sljemenu sim tam

    Tu je vazan jedino odnos izmedju biologije i drustvenih normi. Ovo drugo je vrlo raznoliko u vremenu i prostoru.
    Djimi Stanic je svojedobno rekao "Imam srecu sa zenama. Sve mi se svidjaju".

    avatar

    27.06.2012. (08:00)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Izlika "ljudi nisu monogamna vrsta" je bizarna i opasna jer, iako je tehnički gledano točna (korijeni naše vrste su bili hipergamično-poligamični), civilizacija se sagrađena na monogamiji, i sve što imamo danas se temelji na tome da ljudi kontroliraju svoje primitivne nagone. Reći da ljudi nisu monogamna vrsta kao nekakvo objašnjenje bi bilo ravno tome da netko kaže da ljudi nisu pacifistička vrsta - najstrože gledano točno, ali u potpunosti besmisleno i beskorisno za svih nas.

    A čak i u onim okolnostima kada je društveno odobreno nemonogamno ponašanje, opet postoje značajne razlike između spolova, najvažnija od kojih je: "Ženama je doći do seksa vrlo lako, muškarcima vrlo teško."

    avatar

    27.06.2012. (08:36)    -   -   -   -  

  • odmak

    Uh!
    Žensko sam. Bar sam bila. Sad sam već, nekako, bar mislim, neutrum.
    Sve mi se čini da svi vi gledate iz muške perspektive.
    Seks je po mom mišljenju nešto posebno. Dobro, lijepo odlično. Ne slažem se da je samo u svrhu reprodukcije. Prije bih rekla da nam je ta slast dana da bi pristali na reprodukciju.
    Time ne negiram majčinske, očinske i ine osjećaje za malu dječicu i nastavak vrste.
    Netko je tu spomenuo zlatnu sredinu. Na neki je način u pravu.
    Mislim da u pravilu nismo monogamni. Ne bi kroz povijest bilo toliko zabrana da jesmo jer bi poligamnost u tom slučaju bila iznimna.
    Mislim, ako zbog svega što se događa u svijetu ne prevlada izrazito ekstremno 'desna' struja, da će u budućnosti popustiti ta svojevrsna strogost oko malih izleta - znam teško je to u braku. Osjećamo se povrijeđeni kad nas netko 'prevari', kao da nismo dovoljno voljeni- ženama je na neki način još teže jer su njihovi osjećaji suptilniji ( bravo ja), a muškarci to više osjećaju kao osobnu uvredu i još to netko zna, prića se o prevari njegove žene, On je ipak muškarac, kakav je takav je (opet bravo ja).

    Ali, sve u svemu mislim da evoluiramo u tom smislu. U moje doba bilo je nezamislivo da žena ne uđe 'nevina' u brak, a danas su to iznimne situacije i ne vidim da se muškarci bune. Istina možda misle bilo je to prije mene. Ali do nedavno nisu tako mislili. Bilo bi mi drago proživjeti da vidim jesam li u pravu, ali godine su takve da me već sutra može strefiti šlag.

    avatar

    27.06.2012. (09:03)    -   -   -   -  

  • golden age

    temi se može prići sa sociološke, psihološke, evolucijske, moralističke ili xy strane ali svaki ima tvorničku grešku u sebi, što opet svako mišljenje čini posebnim a ne međusobno kompetitivnim...
    danas se laže kao nikad prije a opet dvije trećine muškaraca "priznaje varanje", dok jedna trećina ih - ne želi priznati (žene se iz obzira tako nešto i ne pita), :)
    monogamija ima smisla kad se partnerstvo temelji na poštovanju i toleranciji, jer svako egoističko prisvajanje drugoga se kosi u biti i s poveljom UN o ljudskim pravima, :))
    iako vele da je monogamija iz perioda dok je ljudski vijek iznosio 35-40 godina života (pa nije bilo vremena za šaranje), kako Churchill reče, brak jest možda neuspjeh, ali do sada nije otkriveno bolje rješenje :)))

    avatar

    27.06.2012. (09:07)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ajmo reći da čovjek ne mora isto tako biti monogamnog uvjerenja cijeli život ili poligam isto tako. Recimo prije bi mi pasalo biti sa što više cura moguće koliko su me prali hormoni a sada kada je nastupila koja godina poželio sam eto malo promjene i ufanje u tu jednu osobu ...

    avatar

    27.06.2012. (09:36)    -   -   -   -  

  • blade777

    Tema je dosta interesantna i na istu se može dosta diskutirati, neovisno jel' će na kraju sve ispasti kurvinski.
    Seks sa više partnerica, meni je poželjan, ali nije baš nešto moguć.
    Prvo iz financijskih razloga, a potom iz zakonsko ograničavajućih.
    Vjerojatno su u prošlosti kurvanje zamrzili oni kojima nije bilo moguće kurvanje. Najgore je kad gledaš sav taj blud, sva ta božanstveno preljepa tijela, a ne možeš ih uvijek "trošiti".
    Što se tiče tvoje konstatacije da bi bolje za natalitet bilo kada bi se jebali svi sa svima, ja se ne slažem sa time.
    Dogodilo bi se da se u drugoj i svakoj idućoj generaciji mogu poseksati brat i sestra, a to onda nije dobro za potomstvo.
    Bila bi to zemlja prepuno degenerika(nešto poput Engleske).
    Dobro je za psihićko zdravlje, kada ima što više kvalitetnog seksa, ali iz takvog ponašanja treba isključiti planiranje djece.

    avatar

    27.06.2012. (15:25)    -   -   -   -  

  • jelen

    Vrlo interesantno.
    Biologija i genetika ali niti sociologija, seksologija, šta već, ne objašnjavaju dovoljno.
    Ljudi su suviše bizarna sorta, što točno iz kojih pobuda i s kojim nakanama rade vjerojatno nikad nećemo razumjeti. Empirijskim istraživanjem možemo spoznati jedino da se ljudi buntovno gnušaju uzročno-posljedične logike ko vrag tamjana i da će postupiti razumno jedino ako su sve druge opcije iscrpljene.
    Ljudi kurve ili ne, teško je reći, možda bi točniji izraz bio fukara? :-D

    avatar

    27.06.2012. (16:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Igniše dični Igriše, dvije stvari.
    Prije svega ću ti (migam ti) dati jednu povlaštenu informaciju. Točno se vidi kako si ti jedan ambiciozan bloger, k tome pun didaktičkih nagnuća, koji je osim toga rado znao propovijedati rad na sebi, realno samosagledavanje i ulaganje napora u promjenu - pa rekoh, da ti asistiram u bivanju još boljim i kvalitetnijim blogerom, odat ću ti (ponovo!) tajnu velike moći: akuzativ zamjenice ''svi'' u hrvatskom jeziku ne glasi ''svih'' nego ''sve''.
    Vidjeh, toliko si uporan u tom brkanju akuzativa za genitiv da ti prosto moram pružiti ruku, u obliku ove povlaštene informacije, da se lišiš te manice i još više napreduješ kao prometejski učitelj i guru narodnih masa.
    A sad za ozbiljno. Kao što znaš, tvoju pisaniju zapravo smatram tek teškom boranijom i šrotom, a tebe netalentiranom seljačinom koja kalja svoju temu. Ruku na srce. Što je, je. Mogao bih i o tom duboko ugrađenom podoficirskom mentalnom nivou, koji međutim nastupa tonom i samoosjećanjem nekoga razgledanog; što tek i je ono što kod tebe tako iritira: ta suštinska ograničenost koja se predstavlja za naprednu obaviještenost.
    I ovdje si ostao dosljedan takvoj praksi, s ovom mišlju plitko neproširenom kao i većina ostalog što pišeš.
    To je druga stavka koju sam najavio.
    Jedan je klasični Francuz svojedobno pokazao prstom na ''prvog koji je ogradio zemljište i rekao ovo je moje''. ''Koliko bi zločina i ratova spriječio onaj koji bi počupao kolje i zatrpao jarak dovikujući bližnjima: Ne vjerujte varalici! Propast ćete ako smetnete s uma da plodovi pripadaju svakome i da zemlja nije ničija.''
    Igniše, antipacifističko ponašanje događa se u svim segmentima života tamo gdje se nešto osjeća kao svoje privatno vlasništvo. Za ovo sam odredio da je moje i budeš li mi to htio uzeti, ugroziti moje pravo ekskluzivne konzumacije, ja ću to svoje pravo braniti, tj. dobit ćeš po glavi.
    Tada dolazi do zakona jačeg i antipacifističke primjene nasilja. A kada se kao privatni posjed zapaše i pripadnike/pripadnice suprotnog spola, postaje također i taj ograničeni resurs predmet sukoba.
    Prihvatimo, za volju principa, tezu da je Grke pod Troju dovelo Parisovo zavođenje lijepe Helene. Tko je tu skrivio rat? Parisova i Helenina ataka na monogamiju? Ili ipak Menelaj s Agamemnonom i ostalim čuvarima poretka, podivljavši zbog toga što se Helena dala Parisu? Menelaj nije smatrao da Helena ima pravo sama birati kome će se davati, pošto se monogamnom normom obvezala davati samo njemu, tj. shvatio ju je kao svoj posjed, na koji polaže pravo ekskluzivne konzumacije. Da li pratiš što ti govorim? Rat nije uzrokovan Parisovim i Heleninim kršenjem monogamije, već se dogodio upravo kroz monogamiju, radi uspostave monogamije ako treba i prisilno: Menelajevim davanjem sebi za pravo da progoni prekršitelje, Parisa i Helenu, polažući ekskluzivitet na ''svoju ženu'' i protiv njene volje. Nisu preljubnici Paris i Helena, saboteri monogamnog reda, pokrenuli ratne flote na nekoga, nego su ratne flote poslane na njih.
    Instinkt posjedovanja, koncept vlasništva - to je ono što stoji na dnu svakog (ratnog) sukoba, kako u drugim segmentima tako i u ovom. Radi čega zvecka od pamtivijeka oružje? Radi štićenja statusa quo, stečene imovine; probaj na primjer kvariti posao ''kraljevima otpada'', bit ćeš recikliran, bačen u peć i spaljen.
    Reći da je odustajanje od monogamnog poretka istovjetno odustajanju od ni manje ni više nego ''pacifizma'' izvrtanje je analogno i nimalo bolje ni suvislije od ovog nedavnog povodom gay-parade, kada je sve vrvjelo od slaboumne argumentacije po kojoj se na samu povorku prebacivalo odgovornost što su utrošeni pusti novci za osiguranje, umjesto da se pokaže na one koji su zveckali nasiljem (povrijeđenih moralnih osjećaja, razdraženih i uvrijeđenih ''razvratom'').

    avatar

    27.06.2012. (19:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Mariano, kažeš: ''pa ćeš vidjeti kako će ti srce postati tjeskobno i prazno i kako ćeš negdje duboko u sebi osjećati da činiš nešto krivo. A to ćeš osjećati upravo zbog onog najljudskijeg u sebi, a ne zbog socijalizacije u monogamno društvo.''
    Najdublje se ne slažem. Ali o tome sam već jednom iscrpno pisao, dozvoli da pejstam, da ne moram ponovo. Dakle:

    ''Raskoljnikov i Orfej su, kao i svi mi, smješteni među ljudima; svakodnevno gledaju brojne parove očiju koji ih gledaju nazad. Spoznaja koju nam donose roman Dostojevskog i Offenbachova opereta: čovjeku koji je smješten u nekom krugu ljudi ništa nije važnije od slike o sebi, od vlastitog odraza u očima tih ljudi; on protiv toga ne može.
    Tek u zatvoru, izvađen iz ljudi, odvojen od onog kôra za kojeg zamišlja kako mu sudi, Raskoljnikov je opet u stanju razmišljati slobodno i trezveno, vratiti se na stav iz svoje rasprave po kojoj nije učinio ništa loše ubivši babu – stav koji mu se u glavi suspendirao dok je bio pričepljen kôrom.
    Pa što zaključujemo? Otkud onda to da mi ne hodamo svijetom masovno ubijajući jedni druge? Zato što 'negdje duboko u nama' postoji taj univerzalni glas razaznavanja dobra od zla, 'glas savjesti' kao odraz urođene 'težnje dobrom'?
    U Zločinu i kazni je prikazan mehanizam koji stoji iza nejasnog pojma savjesti: da ona ne nastaje autonomno u čovjeku pojedincu, ne izvire iz njega, deep inside (kao Kantov 'moralni zakon u nama i zvjezdano nebo nad nama'), već se rađa između ljudi, razapinje kao mreža – zajednička, kolektivna sila zrcaljenja. To je ono kako 'savjest' funkcionira: uplašenost što će ljudi reći? Da ne bi, npr. rekli – ako sam Orfej ili šah Jahan – da ja ne tugujem dovoljno revno za voljenom (ili, ako sam Camusev Mersault, za majkom). Ne znači da sam išta načuo da su rekli... ali što ako kažu? Što ako kažu?! Ne smijem si dopustiti da me Javno Mnijenje pokopa – treba preventivno djelovati... Možeš biti i sam šah ako treba, ali ne možeš ne biti rob Javnog Mnijenja. To funkcionira preko stida. Bilo koji raskoljnikov, ne poznajući autentičnu grižnju savjesti, poznaje ipak ogledalsku savjest, i preko nje – stid. 'O, kako bi bio sretan kad bi mogao sebe okriviti! On bi tada sve izdržao, čak i stid i sramotu!' Pogonsko gorivo 'ispravnog ponašanja' je skanjivanje da budemo javno uhvaćeni u ponašanju koje kôr ne odobrava i time stavljeni na stup srama, izvrgnuti ultimativnom poniženju pred svima.
    Nagni se nad vodom, Narcise, i ugledaj svoj lik – to je zapravo glas iz dubina koji je romantičara Kanta dozivao i gonio ga da nas goni na moral i apelira na naš 'praktični um' (kojeg je pobrkao za ugrađeni Glas Božji u nama). Ne, Kante, nikakav veliki Bog, nema pod našom lubanjom nikakvog vječnog i unaprijed upisanog, nebeskom intervencijom instaliranog Moralnog Zakona. 'Praktični um' je u svim svojim aksiomima tek jedan strašan malograđanin; mada 'glas savjesti' doista jest upisan duboko u nas, to je samo kao partikularni kodeks utjeran odgojem u podsvijest (u 'superego', u naše 'kolektivno nesvjesno'). I sad nam taj glas-anđelčić šapće s ramena što nadređeni kodeks određuje da je, a što da nije prihvatljivo – a onda se još dogodi i samofalsificiranje, kad mi to sublimiramo u težnje našeg vlastitog srca, tobože našu vlastitu prirodnu plemenitost. Ali to su ružičaste naočale. Kada se 'ispravno ponašamo', bez prestupanja kodeksa, vođeni 'savješću', na to nas tada ne goni ništa plemenitije od obične male ljudske narcisoidnosti: opsesije vlastitim odrazom kojeg ne želimo vidjeti na stupu srama. (Ili još preciznije: narcisoidnog osjećaja krivnje. Samo tome imamo zahvaliti. 'Uostalom, čovjek je uvijek pomalo kriv', rekao bi Mersault.)
    'Moralni' smo zato što smo pičke! I to je sva mudrost.''

    avatar

    27.06.2012. (21:06)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kako su žene od polovine prošlog stoljeća postajale svjesnije sebe,
    tako se monogamijski mit polako ali sigurno urušava. Urušavanjem
    "muških posjeda" u pitanje dolazi i obitelj, a htjeli vi to priznati ili ne,
    kod "otvorenih vrata" u domovima, ispaštaju upravo oni u koje se
    svi zaklinjemo a to su djeca. Koliko god tolerancija na preljub bila
    visoka, uglavnom stvara kuršluse među parovima. Shvaćam potrebu
    za promjenama, shvaćam i želju za slobodnim izborom, no uvijek
    tu postoji i druga strana a ona je ranjena. Tko želi slobodu neka ne
    zasniva obitelj, a tko želi obitelj i miran život neka bude miran. Pa
    nisam ja baš iz prapovijesti, jasno mi je da je teško zadržati status
    Penelope i "Penelopana", posebno danas, izazovi su preveliki, ali,
    ako želiš promjene, "diži sidro". Ovo je presloženo pitanje i svi
    bismo mogli pametovati i stvarati nove definicije o monogamiji,
    poligamiji, moralizirati i što sve ne. No, bez obzira na ulaske u brak iz
    ljubavi, brak je ipak jedna praktična zajednica, a ako se ljubav i
    poštovanje zadrže do "mirnih godina", pjesma do zore. Povijest nam
    je bezbroj puta pokazala da zajednice opstaju samo ako je jedna
    strana "bleso" ili barem to glumi. A što se licemjerja tiče..., barem je
    po tomu ljudski rod poznat, imamo mi primjera na svakom koraku
    da se "ćelavu ćaći rode kudrava dičica", a ima i opravdanje..., ma
    vidi maloga i ćaća mu je bio isti kao mali, a o tajnim alimentacijama
    ne bih, preširoko. Takva sam, to mi je izbor, zaklela se, ne bih mogla
    podnijeti "odraz u ogledalu" sredina bi me bacila u žrvanj, ima tu
    puno razloga za ostati monogaman, a onda na kraju: 'ko kaže da je
    na drugim adresama baš idilično, kocka je vrag:)))

    avatar

    27.06.2012. (23:19)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Pero, ti si jedan običan psihopat, čija bi načitanost bila simpatična da nije tvog toksičnog i narcisoidnog karaktera. Zbog tvoje stalne agresije i proganjanja sam te bio prisiljen bannati, no jednostavno ne odustaješ! Zar nemaš nikakav život? I još važnije, zar nemaš baš nimalo srama?

    avatar

    27.06.2012. (23:39)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Proganjanja? No, molim lijepo, ne brkati pojmove!
    Ono što sam učinio je da sam ti dao svoje mišljenje o tebi. Tebi kao blogeru Ignissu, dakako; privatna osoba XY koja stoji iza me se nezamislivo ne tiče.
    Kakvo je moje mišljenje o blogeru Ignissu nije tajna, već sam ga u nekoliko navrata bio ispoljio.
    Nevolja se sastoji u tome da sam podosta osjetljivog uha. Brzo detektiram falš note u nečijem glasu i (drugo obilježje) teško ih podnosim. Zamisli sad falš note kao šarene kuglice - u kojoj mjeri se kod tebe osjetim zasut istima shvatit ćeš pogledaš li ovu reklamu.
    Od početka, dakle, ne krijem da tvoj zahvat nalazim plitkim i ograničenim. Ali glupost sama po sebi nije ništa specijalno (štoviše) i ne bi mi te još sama po sebi činila tako neprobavljivim. Radi se o kombinaciji s izrazom lica koji pritom činiš... da ne detaljiram ovdje: izraz lica da, bivajući plitak, tobože uopće nisi plitak, činiš na meni neobično antipatičan način. Onako, pravi si blogerski douchebag...
    Antipatija je, prema tome, posrijedi. Kao i to da ne smatram kako blogosfera treba biti damski salon u kojem ćemo sve cici-mici jedni s drugima, puhajući si ugodne ljetne povjetarce; dajem prednost oštrijim vjetrovima, pa se i neću libiti dati do znanja, bez obzirnosti ili srama, kad mi nešto nesnosno zastruže po ušima u ekstazi falša. No, nemoj ovu moju alergiju spram Ignissa brkati za davanje Ignissu na značaju. Otvoreno izražavanje antipatije nije isto što i ''proganjanje''. Budeš li si umišljao kako je meni u životu do proganjanjanja tebe - e, to će biti narcisoidna paranoja! Nećeš vjerovati, nije sve o tebi. Ti si za mene samo jedan douchebag, ništa više od toga. 99,9% vremena ja se i ne sjetim da neki Igniss postoji; nažalost, kad mi gdjekad ovako ušeta u slušno polje, pa odmah izleti sa svojim falš tonovima, tu nema pomoći, moj toksični karakter (ne negiram ga) bespoštednosti prema šrot-umovanju odmah je u punoj pripravnosti.

    avatar

    28.06.2012. (02:02)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Ti si taj koji dva sata svršava sastavljajući (u svom umu) genijalan elaborat kojim će onom tamo napokon dati što ga ide. I onda to tobože nije opsesija. Daj ne seri.

    avatar

    28.06.2012. (12:02)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Imaš staklenu kuglu kroz koju vidiš kad ja i koliko što sastavljam?
    Sigurno ćeš misliti da sam i ovaj sad ''elaborat'' sastavljao sat vremena, jer sam ga objavio sat vremena nakon tvog zadnjeg. :D
    A tebi je, vidim, po istoj logici, trebalo točno deset sati za tvoje tri rečenice.
    Brzo vozim, brzo mislim i brzo pišem - zašto pitaš? Tiče te se to?

    avatar

    28.06.2012. (13:14)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Još nešto. Baš sam pročitao kod Knjižne bube jednu rečenicu; kaže: ''primijetila sam još nešto: osobe kojima ponestaje argumenata za raspravu uvijek, ali uvijek, prebace loptu na protivnika.''
    Svojim prvim komentarom gore iznio sam sijaset argumenata kojima pobijam teze iz tvog prvog komentara. Kako si mi odgovorio? Protuargumentima na argumente? Ma jok. Stao si se umjesto toga dračiti: ljudi, spašavajte, ah, taj pero, grubijan, pakosnik, zloća, kako smije, uobraženjak, psihopat!
    Neke protuargumente nisi izvolio dati, ali si se zato jako fokusirao na pitanja koliko ja života imam i koliko dugo pišem svoje komentare. (Da, FYI, evo ovaj sam npr. satima sastavljao. ;))
    To ti taktiziraš prema postulatima ''Igre'', priznaj! :D
    Biti štur, nikada se ne opravdavati, ne dozvoliti si da se braniš, nego prebaciti lopticu! Itd.
    Samo si zaboravio da ja nisam neki djevojčurak kojeg valjaš i da nismo na šanku - boli me Q stiliziraš li se na muževnost - u raspravama se samo supstancijalni argumenti broje. Šteta što baš toga nemaš za ponuditi! ;)

    avatar

    28.06.2012. (14:58)    -   -   -   -  

  • Vilko

    @pero u šaci - Igniss nije rekao da je odustajanje od monogamnog poretka istovjetno odustajanju od pacifizma. To je čista zamjena teza. On je rekao da je stav da ljudi nisu monogamna vrsta kao argument za bilo što posve besmislen pa je to usporedio s jednom drugom, srodnom besmislenosti koja bi rekla da ljudi nisu pacifistička vrsta. Htio je samo ukazati na besmislenost te demagogije ili tog mita o poligamnom homo sapiensu, obzirom da čovjek po defaultu nije moralno omeđeno ili determinirano biće, nego upravo biće koje se trajno moralno razvija. Meni je ta Ignissova usporedba ne samo posve na mjestu, nego i najlucidnija misao u cijelom ovom komentatorskom nizu koji mi se ovaj put čini naročito plitkim i nesuvislim. Da gledam na tv-u Parlaonicu u kojoj predstavnici dviju srednjih škola nešto trkeljaju o evoluciji, genima i darvinističkim tezama o parenju životinja, ne bih riječ rekao, lijepo je da omladina formativno razmišlja na raznorazne načine, no kada se ljudi od trideset i kusur još uvijek dadu fascinirati darvinističkim floskulama (vjerujući da opozicija darvinizmu ne može biti ništa drugo osim klerikalističko-fašističkog, ekstremno zatucanog, nazadnog, rigidnog i desno orijentiranog svjetonazora) ili amoralnim, tj. kvaziestetskim, moralno neutralnim koncepcijama života, onda mi to djeluje otužno i jadno. Zbog čega? Zbog toga jer čovjek ne živi svoj život u dvodimenzionalnim, prepariranim, artificijelnim uvjetima i konstelacijama koje tek uprizoruju različite koncepte ili hipoteze, već živi stvaran, emotivan, moralnim dilemama snažno ponderiran život, život pun duševnih kriza na najrazličitijim frontovima, pun izazova i imperativa da se postupa ovako ili onako bez do kraja izgrađenog i potpuno jasnog osjećaja da je uistinu ispravno tako činiti, život prepun etičkih kompromitacija, prilagođavanja i nužnosti prilagođavanja. Izbaciti iz života kategoriju duševnosti, pa i onda ako ne vjerujemo ni u kakvu Inteligenciju koja inteligentno stvara u svemiru, i ostaviti samo darvinističke koncepte ili one kvazipsihološke koji sve čovjekove motive svode na narcisoidnost, konformizam i oportunizam lukave životinje, meni je jednostavno plitko i nedovoljno promišljeno. To je život u idejama, a ne stvarni život. Stvarni život je život u kojem se nastoji osvijestiti i zaživjeti ljubav, suosjećanje, razumijevanje, dobrotu, sve one pojmove kojih se darvinisti i plitki kvazipsihoanalitičari toliko stide. Pa i naš je domaćin u svom postu "Pravo na normalnost" napisao: "SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, SLOBODA JE PRAVILO KOJE GLASI: TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA!" A gdje je u svim tim brbljarijama nezrelih pubertetlija, koji još uvijek bestidno sanjaju o tome da poševe što više cura u jedinici vremena pa se time i ponose, svijest o toj tuđoj slobodi koju spominje domaćin ovog bloga?! Zar je doseg razumijevanja toga, što tuđa sloboda jest, seksualna sloboda da se ševimo uzduž i poprijeko svak sa svakim?! Oprostite, dični komentatori, ali to je ordinarni prostakluk i jeftini adolescentski nagon za drkanjem do besvijesti, to je najvulgarniji mogući pojam slobode koji najkasnije do mature ultimativno mora biti nadiđen i odbačen.

    avatar

    28.06.2012. (17:30)    -   -   -   -  

  • Vilko

    @pero u šaci - Ja sam inače jako volio čitati tvoje polemičke komentare na blogu gosponprofesora pa i na tvom blogu, te kobasice unedoglednih polemika koje uistinu nisu za svakoga, koje mogu do kraja iščitavati samo oni koji i sami u sebi imaju taj polemički nerv koji ne želi cici-mici, kojemu je podilaženje odvratno i koji uvijek voli ulaziti u meritum i reći popu pop, a bobu bob. Naročito su mi se uvijek sviđali tvoji lijevi, socijalno angažirani stavovi i elaborati oko ekonomskih tema, tamo gdje si se dobro nadopunjavao s mojim frendom dirlidarlom/dirlićem i sličnima, tamo gdje si lucidno parirao klerofašističkim "republikancima" itd itd. Ovdje u polemici s Ignissom, međutim, mislim da si odigrao jako trash rolu. Uistinu si napao čovjeka bezveze, tj. u jednom intelektualnom smislu nepotrebno i deplasirano; stoga mi je tvoj egzibicionizam s literarnim referencama, osim što su posve izlišne za ovu temu čovjekove tobožnje poligamnosti, djelovao još i dodatno promašeno. A Ignissovi odgovori na tvoje napade zapravo su mi bili baš pogođeni. ;-)

    avatar

    28.06.2012. (18:00)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Gledam, Igniss piše kako je civilizacija sagrađena na monogamiji.
    Are you sure? Jer, recimo, Kina, kao jedna od starih civilizacija, poznaje priležništvo, oli konkubinat, kao zajednicu u kojoj muškarac, uz svoju "redovnu" suprugu, živi i u izvanbračnoj zajednici sa ženom (ženama) koja ima inferiorni status u odnosu na njegovu suprugu. Ono što je suvremena civilizacija učinila jest zakonski nametnula monogamiju kao prirodan oblik zajednice zbog ekonomskih i bioloških (genetskih) razloga (sprječavanje izumiranja vrste uslijed kontinuiranog incesta), što nikako ne govori kako je monogamija ujedno i nešto što je pisano u ljudskoj prirodi.

    Malo ti malo ja kaže kako je brak praktična zajednica - i to stoji. Praktična. Ali, je li prirodna i biološki prihvaćena? Tupim ovih dana o Freudu, koji je udario temelje modernoj psihologiji. Kaže čiča Sigmund - seks je korijen svega! Je li zbilja u ljudskoj prirodi zapisano kako čovjek može i smije cijeli život provesti sa jednom osobom? A što je sa instinktima? Zatomimo ih? Hm.

    Mislim da, ispod svog tog negodovanja koje se javlja po pitanju poligamije, leži duboki strah od povrijeđenosti i samoće. Strah od toga da će se naša voljena osoba jednog dana probuditi i reći - ne volim te više. Imam drugu opciju. Odlazim.
    Pa režemo u korijenu svaku pomisao da bi poligamija mogla biti nešto što zadovoljava.
    Ljudi su iznimno nesigurna vrsta. Što bi rekli u Zagorju - strahopezde. (ti Zagorci su prepuni duha!)

    Nadalje, kažeš - ljudi su pacifistička vrsta. Nisu. Pogledaj oko sebe. Ako ne dođu marsovci, istrijebit će sami sebe.

    Mislim da u nama ima još uvijek previše životinje, a da bismo tako olako odbacili nagone koji su nam evolutivno zapisani u genetskom kodu. Možda se, za kojih par tisuća godina, ako ovaj planet bude opstao (uslijed "pacifizma") iz naše vrste razvije nova, viša, koja neće bolovati od križobolje stečene uspravljanjem iz četveronožnog položaja, pa će ta nova vrsta prihvatiti i nove sociološke standarde.

    Shvaćam da te zapalio Perov komentar o šrotu i boraniji, ali, dok je on pisao o tvom pisanju, ti si njega napao kao - osobu. Vrijedi li to kao ravnopravna borba?

    avatar

    28.06.2012. (18:58)    -   -   -   -  

  • jelen

    No za ozbiljno sad, izgubila se nit rasprave.
    Budući da je 1+1=2 monogamija jest najbolja garancija ravnopravnosti partnera u ljubavnoj vezi. Uostalom gdje je više ljudi tu je više cirkusa, tko se može duhovno i emotivno razviti u cirkusu? Jedino klauni. Ravnopravnost je važna radi mentalnoga zdravlja i dugoročnog duhovnog razvoja svakog pojedinca i to je sva mudrost. Vidimo da se poligamija danas prakticira u društvima gdje ravnopravnost ljudskih bića nije pitanje od ključne važnosti,a duhovnost je zamišljena kao neki loš vic...
    Niti hodanje na dvije noge nije bilo naročito prirodno za sisavce pa su neki od nas i to s vremenom svladali. Isto tako ako još vuče nekog na poligamiju to je eventualno neki atavizam koji ne treba prakticirati isto kao niti urlikanje sa grane.

    avatar

    28.06.2012. (22:11)    -   -   -   -  

  • blade777

    @vajrapani...poligamija nije toliko poželjno stanje, a najviše zbog materijalnih razloga(to je preskup način života).
    Zlatna sredina bi bila legalizacija prostitucije. Meni bi takvo stanje bilo najprihvatljivije i najsvrsishodnije-najmanji trošak za korisnike, a najveća korist za državu.
    .
    Većina žena koje se kurvaju, čine to iz nekakve koristi, a onda je i to svojevrsni oblik prostitucije.
    Baš me interesira: jel' postoji netko tko "troši" ljubavnice, a da ga to baš ništa ne košta? Tu ne uvrštavam žigola koji zadovoljava za novac, razočarane i manje atraktivne žene(prostitutka u muškom rodu), nego muškarca koji jebe one žene koje ga fatalno privlače.
    Jel ima netko takvog iskustva(seks sa atraktivnom ženom a bez ikakvog troška)?
    Mišljenja sam da je to moguće jedino u braku, a sve drugo su obmane.

    avatar

    29.06.2012. (09:08)    -   -   -   -  

  • jelen

    Da, zaista prostitucija je trebala biti legalizirana i regulirana odavna radi sigurnosti uključenih stranki i korisnika i davatelja usluga. To je visokorizično zanimanje koje nema šanse da dokinu bilo kakve zabrane i kazne. Žene koje se bave s tim izložene između ostaloga i teroru svodnika, nemaju sindikat, radnička prava itd. A da potražnja za takvim uslugama nestane u doglednoj budućnosti za to osobito nema šanse.
    A poligamija u institucionaliziranom obliku je ono što je zlo i štetno za duhovnu budućnost čovječanstva (npr. poligamijski brak u islamu po modelu 1+4=5) mislim da tu ekonomija nije ključna stvar nego neravnopravnost spolova i duhovnost poistovjećena s kultom rasploda i seksa itd. Ionako imaju neku ekonomsku stavku u šerijatu da sljedeću ženu može uzeti jedino ako ju može uzdržavati. To ne znači da je onda automatski sve ok.

    I ono što je Mariano na početku spomenuo je važno, osviješten čovjek koji bi probao živjeti razvratno (poligamijski ili poliandrijski kako kome paše) neko vrijeme bi se možda zabavljao ali na kraju bi se osjećao isprazno jer čulna zadovoljstva na koncu ipak nisu „utaživa“ koliko god im vremena, truda i novca posvetili.

    avatar

    29.06.2012. (11:31)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Podsjetila me ova priča na Tomaša i Terezu iz Kunderine Nepodnošljive lakoće postojanja.
    Tereza se udaje za Tomaša dvije godine nakon što ga je upoznala. U tom periodu imala je priliku shvatiti kako Tomaš nije ono što bi suvremeno društvo okarakteriziralo kao muškarca iz snova svake žene. Tomaš je, naime, poligamist. Tereza će o njegovim egzibicijama saznati iz pisma ljubavnice mu Sabine koje je pročitala nakon što se drznula prekapati mu po osobnim stvarima. Međutim, unatoč saznanju kako se muškarac u kojeg se zaljubila nikada neće prestati viđati s drugim ženama, kojim bi činom ispunio njezinu emocionalnu prazninu (uzrokovanu upravo tim njegovim seksualnim eskapadama), Tereza čak pristaje i na brak.

    Tekst Sabininog pisma Tomašu glasio je ovako:
    “Htjela bih da vodimo ljubav u mom atelijeru kao da je pozornica. Da naokolo stoje ljudi, ali da nam ne smiju prići. I da ne mogu odvojiti pogled od nas…”

    I što Tereza čini po tom pitanju?

    “Kako je vrijeme prolazilo, ta je slika postupno gubila prvobitnu sposobnost ranjavanja i počela je uzbuđivati. Nekoliko je puta šaptom opisivala tu situaciju Tomašu dok su vodili ljubav.
    Učinilo joj se da je otkrila način na koji može izbjeći kažnjavanje, kako je shvaćala svako Tomaševo nevjerstvo – neka je povede sa sobom! Neka je vodi kod svojih ljubavnica! Možda bi tako njezino tijelo postalo opet prvo i jedino. Njezino tijelo bi postalo njegov alter ego, njegov ađutant i asistent.
    - Ja ću ih svlačiti, okupat ću ih u kadi i dovesti ih k tebi… - Šaptala mu je dok su ležali stisnuti jedno uz drugo. Čeznula je da se pretvore u jedno hermafroditsko biće i da tijela drugih žena budu njihove zajedničke igračke."

    avatar

    29.06.2012. (12:01)    -   -   -   -  

učitavam...