Smisao Života

petak, 26.11.2010.

Ja na vlasti (ne daj Bože)

Hipotetski, naravno :)... Pretpostavimo da vjerujem u to kako se pravedniji odnosi u društvu mogu uspostaviti prisilom odozgo, odnosno donošenjem i provođenjem zakona, te da sam ja jako dobar i pravedan čovjek koji želi doći na vlast isključivo kako bi omogućio da svima bude dobro, a ne samo nekima... Jesam ambiciozan, ha?... Da bih došao na vlast legalnim, iliti demokratskim putem moram osnovati političku stranku i imati program koji ću predstaviti biračkom tijelu... Kako se moj stranački program radikalno razlikuje od postojećih na tržištu, svoju bih stranku nazvao STRANKA RADIKALNIH PROMJENA – SRP (fali još samo čekić) – na ovim prostorima postojala je u stvarnosti stranka s istom skraćenicom, socijalistička radnička partija, ali nju ćemo u ovoj hipotetskoj situaciji zanemariti... Glavni cilj u programu SRP-a biti će ukidanje rada onakvim kakvim ga poznajemo – otuđenog rada, odnosno ukidanje eksploatacijskih odnosa... Kako to učiniti?... Ukinuti privatno vlasništvo kako su to učinili komunisti?... Ne, to nema smisla... Ali kako onda?... Recimo da je SRP pobijedio na izborima i osvojio dvotrećinsku većinu u Saboru, tako da promjena Ustava ne bude upitna... Jebiga, kao dobrom i pravednom čovjeku koji je došao na vlast kako bi omogućio da svima bude dobro, potrebna mi je apsolutna vlast da provedem u djelo svoju dobrotu i pravednost, ali proglašavanje otvorene diktature baš ne zvuči lijepo, pa bi dvotrećinska većina bila poželjna, jer tada bi moja volja bila volja većine birača, pod uvjetom da je odaziv na izbore bio barem 80% biračkog tijela, jel tako?...

E, sada kada sam ostvario apsolutnu vlast mogu početi sa radikalnim promjenama... Prvo ćemo ukinuti plaće, odnosno vlasništvo nad proizvodima tuđeg rada tako što ćemo donijeti zakon koji će podrazumijevati da se mogu osnivati samo poduzeća čiji će se ostvareni profit jednako dijeliti sa svima koji su sudjelovali u njegovom stvaranju, odnosno poduzeća u kojima neće biti vlasnika i zaposlenih, već će svi biti ravnopravni partneri, ajmo reći suvlasnici poduzeća s jednakim udjelom... Svakim poduzećem će obavezno upravljati samoupravna skupština u kojoj će svaki partner imati po jedan glas, bez obzira da li će postojati 2 ili 10000 partnera... Samoupravne skupštine će biti potpuno samostalne u donošenju odluka u vezi poslovanja poduzeća, prvo o tome da li će odluke donositi konsenzusom, dvotrećinskom ili natpolovičnom većinom, zatim o radnom vremenu, da li će radno vrijeme npr. biti po 2, 4, 8 ili 12 sati, o osnivanju izvršnih vijeća i drugih institucija unutar poduzeća te njihovim ovlastima itd... Ono što će samoupravne skupštine morati poštivati jest jednaka podjela profita svim partnerima bez obzira na to tko što radi i koliko radi, jer gotov proizvod ovisi o svima u kolektivu, i čistačici i direktoru i radniku na vrpci, ovisi i o onome tko najviše radi i o onome tko najmanje radi, jer i bez toga najmanje odrađenog posla proizvoda ne bi bilo... Ali naravno, samoupravne skupštine će moći donijeti odluku o tome da li će se nekom od partnera otkazati partnerstvo ako isti ne udovoljava interesima kolektiva, odnosno ako ne poštuje pravila koja je kolektiv donio... Sva poduzeća koja su do tada postojala morat će se restrukturirati na taj način... Tako se ukida eksploatacija rada (otuđeni rad), da se ne priznaje vlasništvo nad proizvodima onome tko to nije ...

Ovo gore vrijedi jedino za poduzeća koja svojim poslovanjem ostvaruju profit... Javne službe poput vatrogasaca, policije, GSS-a, školstva i zdravstva ovisne su o državnom proračunu i plaće se u istima ne mogu ukinuti, ali će zato svi ti službenici biti dobro plaćeni, odnosno, svi će biti jednako plaćeni, jer niti bez liječnika niti bez medicinske sestre nema zdravstvene skrbi, niti bez učitelja niti bez domara u školi nema školstva, vatrogasac i policajac na terenu su ti koji odrađuju posao, a njihovi zapovjednici koordiniraju, sve je povezano i svi zaslužuju jednak tretman... Ljudi se tada ne bi obrazovali zbog toga da bi na nekom poslu bolje zarađivali, već bi se obrazovali za ono što žele i vole raditi, odnosno za ono za što su sposobni... Radikalne reforme zahvatiti će sve javne službe... Kao prvo, i školovanje i zdravstvene usluge za sve će biti potpuno besplatni... Reforma obrazovnog sustava biti će najdelikatnija, a zasnivati će se na tzv. slobodnom školovanju, koje neće biti obavezno, i koje će se temeljiti na individualnom pristupu svakom djetetu poradi poticanja njegove kreativnosti... Školama će također upravljati samoupravne skupštine sastavljene od učitelja i učenika i ostalih djelatnika škole (gdje će što se tiče njihovog vlastitog obrazovanja glavnu riječ imati učenici), dok će zdravstvenim ustanovama upravljati samoupravne skupštine sačinjene od djelatnika tih ustanova (ovo se naravno ne odnosi na liječenje pacijenata, tu se podrazumijeva da o tome odlučuju liječnici)... U školama će se djeca prvenstveno učiti slobodi, odnosno poštivanju tuđe slobode, solidarnosti i uzajamnom pomaganju, o poštivanju života, svakog života, o tome kako su svi ljudi jednaki, kako svatko osjeća bol kad ga udariš čekićem po glavi...

Dotakao sam se javnih službi pa se moram nadovezati i na državnu birokraciju koju treba maksimalno srezati, ali ne bacati ljude na ulicu već im omogućiti drugo radno mjesto na kojem će biti korisniji za zajednicu, ali prvenstveno mjesto na kojem će oni sami osjećati da tamo pripadaju, prema njihovim željama i sposobnostima... Nadalje, država će se maksimalno decentralizirati, a dužnosnici koji obavljaju vlast bilo na državnom ili lokalnom nivou za to neće primati nikakvu naknadu, odnosno plaću, tko želi obnašati vlast (od mene kao premijera i drugih članova vlade, preko saborskih zastupnika, do načelnika općina) to će činiti volonterski... Funkcija predsjednika države se ukida, kao i vojska, a ljudi se preusmjeruju na druge aktivnosti, nitko ne ostaje nezbrinut, za svakog se može naći mjesto u društvu... Mnogi koji bespotrebno muzu državni proračun ostat će bez svoga dijela kolača, poput crkve, profesionalnih sportskih klubova, i raznih bespotrebnih idimidođimi udruga... Ako ljudi u svojoj zajednici žele religijsku ustanovu ili profesionalni sportski klub, neka ih sami i financiraju, to će biti u potpunosti u domeni lokalne zajednice, ali će se religijske ustanove kao i profesionalni sportski klubovi tretirati kao profitabilna poduzeća i za njih vrijedi zakon o osnivanju samoupravnih skupština i dijeljenju profita svim svojim članovima jednako, te naravno podliježu poreznom zakonu kao i sva druga poduzeća... A što se poreznog zakona tiče, osim redovne stope poreza na dodanu vrijednost, uvest će se i stope poreza na profit, ovisno o visini profita, kao i stope poreza na luksuz, što imaš skuplju kuću, stan, auto, avion, jahtu, plaćaš veći porez... Banke se nacionaliziraju i ukidaju, odnosno restrukturiraju se u neprofitne „zadruge za uzajamnu financijsku pomoć“ čiji je glavni zadatak davanje beskamatnih kredita fizičkim i pravnim osobama u svrhu poticanja domaće proizvodnje, naročito u poljoprivredi... Nacionaliziraju se i tvrtke poput INE i HEP-a, a voda, plin i struja besplatni su za sve... Sve će se namiriti iz poreza na profit i luksuz... A još jedna svrha poreza na profit biti će i usklađivanje zarade partnera- suvlasnika u gospodarstvu, sa plaćama djelatnika javnih službi...


Trebao bih se dotaknuti još puno tema, korupcije, tzv. kriminala, ekologije, socijalne politike, itd... Ali ovaj je post već predugačak... Zaključit ću kako će mnoge zakone trebati promijeniti i kako će se promjenom ekonomsko-socijalnih odnosa u društvu, kao i promicanjem drugačijih vrijednosti koje će se temeljiti na slobodi, solidarnosti i jednakosti, minimalizirati tzv. kriminal, te kako će socijalna pravednost biti nešto što će uistinu postojati... No dobro, vrli ekonomisti, pravnici i ostali uzvišeni (umišljeni) pripadnici našeg društva grohotom bi se nasmijali na ovaj tekst proglasivši ga nonsensom, najvjerojatnije izjavivši kako bi država pod mojom vlašću brzo propala sama od sebe ili bi nam EU objavila rat (a mi nemamo vojsku), i sigurno bi bili u pravu (barem iz svoje perspektive)... No, kakav bih ja to bio dobar i pravedan čovjek koji želi dobro svima , a ne samo nekima, a ne bih težio tome da ljude oslobodim od zla zvanog država, odnosno od hijerarhijsko-eksploatacijskih odnosa koji su uzrok svekolike nepravde?... Uglavnom, možete slobodno zaboraviti ovu hipotetsku situaciju u kojoj sam se postavio na vlast, jer to ipak nisam ja, odnosno istinska promjena društvenih odnosa (eliminiranje hijerarhije i eksploatacije) ne može se ostvariti odozgo prisilom, već jedino izborom svakog pojedinca, odnosno prihvaćanjem odgovornosti svakog pojedinca za suživot, a protiv hijerarhije i eksploatacije... Riječ suživot ovdje ima značenje u vidu poštivanja tuđe slobode, u vidu prihvaćanja prava svima na sve, jer u očima Prirode, Boga, Majke Zemlje, svi su jednaki... „Onaj tko misli da je veći od drugih trebao bi otići na groblje gdje će vidjeti što život uistinu jest. Ništa osim prašine.“ ... Dakle, radi se o razvijanju naše svijesti, ne pokušavajte mijenjati druge uzimajući si za pravo da im namećete svoju volju jer tako kvarite svijet, mijenjajte sebe...

Za kraj donosim ulomak iz knjige „Koliba“ W.P. Young:
(Bog u vidu Svetog Trojstva, Otac-Stara, Isus, i Duh Sveti-Saraya, razgovaraju s Mackom-čovjekom)
“Mack, mi među sobom nemamo konačnog autoriteta, samo koncept jedinstva. Mi smo u krugu suživota, a ne u zapovjednom lancu ili u 'velikom lancu bića' kako su ga tvoji preci nazivali. Ovdje svjedočiš suživotu bez nadmoći jedne osobe nad drugom. Nama ne treba premoć jednog nad drugim jer mi uvijek želimo ono što je najbolje. Hijerarhija među nama ne bi imala smisla. Zapravo, to je tvoj problem, a ne naš ." „Zbilja? Kako to?" „Čovječja je vrsta toliko izgubljena i ponižena da je tebi gotovo nepojmljivo da bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno bez nekoga tko bi im zapovijedao." „Ali svim ljudskim institucijama kojih se mogu sjetiti, od političkih do poslovnih, čak i brakom vlada isti princip; to je mreža našeg društvenog tkiva", ustrajao je Mack. „Kakva š teta!" rekla je Stara, pokupivši praznu zdjelu i odnijevši je u kuhinju. „To je jedan od razloga zašto ti je teško iskusiti pravi suživot", dometnuo je Isus. „Kada jednom uspostavite hijerarhiju, potrebna su vam pravila kako biste je održavali, a onda trebate zakone kojima ta pravila provodite, a na kraju završite s nekakvim zapovjednim lancem ili pravnim sustavom koji uništava suživot umjesto da ga unapređuje. Rijetko se kada može vidjeti ili iskusiti suživot bez moći. Hijerarhija nameće zakone i pravila i stoga ne možete iskusiti čudesnost suživota koji smo vam namijenili."

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.