Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • donin svijet

    Uživala sam. Sviđaju mi se tvoji snovi. Voljela bih da sam ja tek čangrizavi pesimista... a da se tvoji snovi ostvare. :)

    avatar

    26.11.2010. (21:27)    -   -   -   -  

  • Helada

    Najžalosnijim od svega čini mi se to što u dobi kad nas se počne doživljavati ozbiljno, zaboravimo svoje prijašnje probleme i postanemo dio sustava, uvjereni kako moramo spriječiti svoje potomke da ponove naše pogreške. Njihova ,,dobrobit" počne nam se činiti važnijom od njihove slobode. I to zvuči savršeno logično, ali što ako nije?
    Često se zapitam ne bih li bila zločinka da nisam od devete godine počela patiti od prisilnih misli, uzrokovanih strahom od pakla, zbog kojih sam bila uvjerena da sam ubojica i seksualni napasnik, bojala se dodirnuti noževe i odmicala se od drugih ljudi, što je završilo petogodišnjom depresijom. Ponekad mi se čini da me to držalo pod kontrolom, paraliziralo moju destruktivnost, iako mi je bilo teško. I zato me plaši pomisao na odsutnost bilo kakva straha, što je sigurno primitivno. Na kraju krajeva, kako možemo znati da ,,Nemoj ga, i on je čovjek kao i ti, to će ga boljeti i patit će kao što bi i ti patio." nije efikasnije od ,,Fuj to, za to se ide u zatvor!"? Koliko su nasilnikâ stvorili nasilje i represija?
    Međutim, kad razmišljam o tome, sjetim se da sam ja imala prekrasan, slobodan odgoj roditelja koji su me uvijek tretirali kao ravnopravnu... i što sam postala? Kako je to moguće? Prirođeno zlo?
    Inače sam za anarhiju i ne bih htjela da me s zajedno s devetnaestom godinom napusti taj idealizam i žeđ za slobodom... Međutim, nikad nisam imala osjećaj za razum i mjeru.
    Tako razmišljam...

    avatar

    26.11.2010. (22:30)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Izdvojio bih citiranu rečenicu iz Kolibe: Čovječja je vrsta toliko izgubljena i ponižena da je tebi gotovo nepojmljivo da bi ljudi mogli živjeti i raditi zajedno bez nekoga tko bi im zapovijedao.U toj rečenici je izrečena osnova tragedije modernog čovjeka. A rješenje? Ono se može naslutiti iz tvoje rečenice: istinska promjena društvenih odnosa ne može se ostvariti odozgo prisilom, već jedino izborom svakog pojedinca, odnosno prihvaćanjem odgovornosti svakog pojedinca za suživot, a protiv hijerarhije i eksploatacije...
    Dakle, naglasak je na izboru svakog pojedinca. Promjena društva kao cjeline je fantazija, a promjena života pojedinca je, barem jednim dijelom, u njegovim rukama.

    avatar

    27.11.2010. (11:34)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Umalo si me digao na "štos".
    Počeo sam čitati post i odmah krenuo u komentare po principu: da ali što ako...A onda, kao da sam osjetio da se "nešto iza brda valja", lijepo isprintah tekst i pažljivo ga pročitah (star sam pa se teško koncentriram na čitanje sa ekrana).

    Stigavši do kraja vidim: e to je pravi "smisao". Neće on prisilu već "razvijanje naše svijesti". E sada bih na tu temu mogao razglabati po principu: a kako razviti TAKVU svijest koja bi PRIHVATILA takve svjetonazore kada SVE institucije u državi koje se o OSOBU "očešu", od rođenja do smrti, NAMEĆU svjetonazor IMATI A NE BITI.
    Bojim se da to "ne bu išlo" milom, već silom, a onda se vraćamo na početak. Barem ako to mislimo sprovesti tijekom jedne ili dvije generacije.

    Jedino ako se zadovoljimo tvrdnjom @izvornog: "Promjena društva kao cjeline je fantazija, a promjena života pojedinca je, barem jednim dijelom, u njegovim rukama." No i tu po mojem ima kvaka: ako se pojedinac mijenja u smjeru onog što zgovara @smisao obično ispadne magarac, dobije batine ili u najgorem slučaju ga ubiju oni kojima je OVAKOV sustav vrijednosti vrlo, vrlo prihvatljiv. Obzirom na moj uređeni pesimizam, mislim da je takva većina ljudi na ovoj Planeti.

    avatar

    29.11.2010. (16:41)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @ima jedan svijet
    ...a ti nemaš pojma kako je meni drago kad uživaš :))))))....

    @Helada
    ...ne vjerujem u nešto poput prirođenog zla... a što se idealizma i žudnje za slobodom tiče, što smo ako se istih odreknemo?...

    @izvorni
    ... a ča je život nego fantažija? :)))))....

    @semper
    ...onda ćemo ispadati magarci, dobivati batine, i u najgorem slučaju biti ubijani...

    avatar

    29.11.2010. (22:08)    -   -   -   -  

  • Vjeran

    Ponizno predlažem više nego odličnu knjigu U.G.Krishnamurtija "Zavodljivost prosvjetljenja" (nedavno ju je preveo na hrvatski Domagoj Orlić). Ona radikalno odgovara na milijun pitanja o smislu života i uređenju društva, a na tragu Jiddua Krishnamurtija ide još korak dalje u beskompromisnu slobodu. Inače, zaista me je oduševio ovaj tvoj post, toliko te sam na rubu da prekršim sveti blogerski zavjet anonimnosti i pozovem te na pivo. :-) Nedavno sam supruzi pokušao elaborirati svoju ideju - za koju gotovo da sam mislio da je originalno moja, iako mi je zdrav razum govorio da je to nemoguće - o tome da svi trebaju biti jednako plaćeni, jer smisao plaće nije vrednovanje nečija rada, već njeno postojanje kao sredstvo za plaćanje životnih potrepština. A životne potrebe suštinski nisu različite kod kirurga, akademika i čistača ulica. Znao sam da neću uspjeti dobro objasniti svoje argumente, ali sam se večeras baš obradovao kad sam u tvom postu pročitao elaboraciju slične ili iste ideje. U početku čitanja ovog tvog posta pomislio sam da bi možda bilo zanimljivo da budem malčice subverzivan, no do kraja čitanja ta me je misao prošla jer si razradio i humorom začinio svoje ideje baš onako kao što bih i ja kad bi mi išlo od ruke ili pera. E pa, brate, bog te blagoslovio. ;-)

    avatar

    30.11.2010. (02:53)    -   -   -   -  

  • Vjeran

    Što se tiče tvojih postova Suština kršćanstva 1 i 2, moram priznati da imaš zavidno strpljenje u uvažavanju, iščitavanju i komentiranju komentara svog posta. :-) Ja to nikako ne bih mogao. Grozno je reći, ali slažem se sa svime što si u ta dva posta napisao. Na sreću, ima jedna mala sitnica s kojom se možda ne slažem, vezana uz tvoje objašnjenje prispodobe iz Evanđelja po Mateju. Nisam siguran da ta prispodoba ukazuje na bilo što iz ovoga zemnoga života, na bilo kakve odnose među ljudima. Moguće je, da se u njoj misli na narav života u Gnozi. Ta je narav bezvremenska, tj. u svjetlosti istine da je vrijeme iluzija. Prispodoba završava rečenicom: "Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“ Kako ja to shvaćam, možda je mišljeno da je stanje svijesti probuđenog u Jednoti takvo, da su sve vrijednosne hijerarhijske relacije u njemu potpuno poništene i prepoznate kao iluzorne. Stoga se Probuđeni ne vidi kao onaj koji je nešto postigao što drugi nisu ili kao onaj koji nešto ima što drugi nemaju. Probuđeni jedini ne vidi razliku između sebe i drugih, što je pomalo komično u svojoj paradoksalnoj istinitosti. Priznajem, međutim, da se u nekakvoj zemaljskoj razradi vjerojatno svjetlost Gnoze može implementirati i na dijalektičke odnose među ljudima kao pojedincima s određenim potrebama i tu je tvoja razrada, po meni, besprijekorna. Ostaje na kraju ipak jedno pitanje, kojeg si ti, pretpostavljam, posve svjestan. To pitanje je ovo: može li se, tj. je li uopće opravdano, govoriti o tome kako bi stvari trebale izgledati i što bi trebalo promijeniti? Znam da je to pitanje vrlo radikalno, ali nije puno radikalnije od (meni vrlo intimne) ideje da svi imaju pravo na sve i da zaslugu ne treba zaslužiti, jer je zasluga dana unaprijed. Naime, nije li i ta misao, da svijet ne valja i da ga treba poboljšavati, tek jedna ideja koja je iluzorna poput svih drugih ideja? (Na ovome mjestu U.G.Krishnamurti daje vrlo radikalne i beskompromisne odgovore.) Navodno Probuđeni ne vide da sa svijetom nešto ne bi valjalo. Navodno Probuđeni ne mogu pronaći ni mrvicu ičega što bi trebalo promijeniti, a kamoli popraviti. :-) Ispričavam se na ovoj maloj subverzivnosti i ispričavam se zbog ispričavanja.

    avatar

    30.11.2010. (04:07)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Vjeran
    ...zahvaljujem na posjeti i komentarima :)... također ponizno prihvaćam preporuku navedene Krishnamurtijeve knjige :)... pročitao sam neke knjige od Krishnamurtija ("Pitanja i odgovori", "Onkraj nasilja") i imati ću u vidu i ovu knjigu... što se tiče kontakta izvan bloga, isti nije upitan, svoju e-mail adresu stavio sam na blog, sa strane u u boxu... tko zna, možda jednog dana i odemo na pivo, pijem karlovačko inače :))))))...

    ...što se tiče prispodobe iz Evanđelja po Mateju, ona ukazuje na to (kako se Isus izrazio) kako izgleda "Kraljevstvo nebesko", odnosno kakav je odnos Prirode (Boga) prema čovjeku kao i svim drugim bićima... sva bića pred licem Boga (Prirode) su jednaka, nema manje ili više vrijednih... a Isus govori o stvaranju novog čovjeka koji će u svojoj "probuđenosti" odbaciti iluzije koje je sam stvorio, i tako mijenjati svijet u kojem živi, stvarati "Kraljevstvo Nebesko na Zemlji“... citirat ću Pierrea Thivolliera s čijim se komentarom na ovu prispodobu slažem: „U suvremenim društvima koja se temelje na kapitalu, svejedno je li na privatnom ili državnom, pravednost je u tome da se vlasniku daje ono što pripada vlasniku, rukovoditelju ono što pripada rukovoditelju, a radniku ono što pripada radniku. Isus, govoreći o kraljevstvu Božjem, raskida s takvim gledanjem na stvari. Kraljevstvo Božje ne temelji se na diskriminaciji među društvenim slojevima, rasama, narodima, niti na kategorijama osoba prema rođenju, talentima, prilikama ili zaslugama. Posjeduje samo jedno pravilo, jedan program, a to je: 'Svi su vrijedni ljubavi... Jer svi su sinovi istog Oca i, prema tomu, braća.' U tom novom gledanju na stvari, Božjem gledanju (što nam prispodoba daje na znanje), koje je drugačije od ljudskog, ali kojim se moramo neprestano nadahnjivati i približavati mu se, ukrućeni okviri zakona i pravila stalno se usavršuju. Ljubav iziskuje mnogo mašte i inicijative i nikad ne utvrđuje sebi granice... Kraljevstvo Božje je uspostava novog društvenog poretka u kojem je ljubav zakon života i ponašanja. Ljubiti druge kao što je Isus nas ljubio znači služiti im bez računice, do kraja... to je ponašanje novog čovjeka u Isusu Kristu.“...

    ...ujedno se slažem i s tvojim komentarom o paradoksalnoj istinitosti u kojoj probuđeni ne vide razliku između sebe i drugih, te kako je ideja o potrebi za poboljšavanjem odnosno popravljanjem svijeta u biti iluzorna, jer sa svijetom je sve u redu, s nama je sve u redu, samo s našim mišljenjima nešto nije u redu, to što ih imamo... odnosno kako je naš svijet, naša stvarnost, skup iluzija, odnosno skup subjektivnih doživljaja stvarnosti koje prihvaćamo kao istinu, svijet stoga doživljavamo dobrim ili lošim... zapravo, to najslikovitije opisuje mudrost koju sam spomenuo u jednom od postova: „Ja se ne osjećam dobro jer je sa svijetom sve u redu, već je sa svijetom sve u redu jer se ja osjećam dobro.“... i kada mi pričamo sve ovo što pričamo, to činimo zato što nismo probuđeni, što opet ne znači da bi to trebali ili ne bi trebali činiti... i naravno da se ne moraš ispričavati zbog subverzivnosti (koje nažalost nije niti bilo), kao niti zbog isprike :)))))))...

    avatar

    30.11.2010. (23:50)    -   -   -   -  

  • Vjeran

    Ovaj čovo čiju sam ti knjigu predložio za čitanje nije onaj svima poznati Jiddu Krishnamurti, već manje poznati, ali zato još eksplozivniji i radikalniji U.G. (Uppaluri Gopala) Krishnamurti (1918 - 2007). Interesantno je da su se dvojica Krishnamurtija dobro poznavali i godinama surađivali (U.G. je mlađi), da su obojica potekli iz teozofskog ozračja i potom odbacili Teozofsko društvo i da u njihovim sudbinama i učenjima ima nejvjerojatnih sličnosti i podudarnosti (slični su čak i vizualnom pojavom). Knjiga koju ti predlažem, "Zavodljivost prosvjetljenja", po mom je mišljenju zadnja riječ filozofsko-duhovnog diskursa iza koje u smislu verbalizacije postoji još samo intergalaktički prostor nepojamnog. :-) Stavio sam večeras na blogu izvornog_zivota nekoliko izvadaka iz te knjige pa ih možeš pročitati ako ti bude od volje. Inače, sjećam se jedne davne rasprave s frendom za birtijskim stolom, o tome znači li Prosvijetljenome išta razlika između Ožujskog i Karlovačkog ili ne. Godinama sam i ja preferirao Karlovačko, ali mora da sam se u međuvremenu prosvijetlio, jer sam počeo piti i Žuju, tj. nekako sam izgubio kompas. :-) Dok napolju sniježi sve u šesnaest, odjavljujem se uz jednu poslovicu: "Ne možeš probuditi čovjeka koji se pretvara da spava." Pozdrav!

    avatar

    01.12.2010. (00:55)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    @vjerane, u početku nisam bio siguran tko je mogao staviti te citate, pomislio sam na nekoliko osoba. Onda sam shvatio da si ti, a ovdje vidim i potvrdu. :) Stvarno zanimljivo zvuči u.g. Čak mi je palo na pamet da možda i kupim tu knjigu, iako sam relativno davno kupio svoju zadnju knjigu. Naprotiv, minirao sam svoju nekadašnju ideju o stvaranju pozamašne kolekcije knjiga koja će se godinama samo povećavati i biti moj ponos i dika... u nekom trenutku ta se ideja pretvorila u svoju suprotnost i postala potpuno odbojnom, tako da sam napravio suprotnu stvar i riješio se većine knjiga koje sam imao. To je bilo vrlo zanimljivo i dobro iskustvo. Kao odacivanje nekog tereta kako bi se napravilo prostora za nove stvari i iskustva u životu. Ima u tome dosta simbolike.
    Prvo sam, dakle, pomislio da možda i kupim tu knjigu od u.g.-a, a onda sam se sjetio bolje stvari... možda ju se može skinuti s neta. I za manje od minutu ta knjiga (na engleskom doduše, nije loše za vježbu) je već stajala na mom desktopu (ne polici ipak, ne volim brisanje prašine). Hvala za preporuku.

    avatar

    01.12.2010. (12:34)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Vjeran
    ...znao sam da sam nešto fulo u vezi Krishnamurtijevih, ali si to nisam htio priznat :)))))))... pročitah izvatke iz spomenute knjige kod @izvornog, i sada ću se sigurno potrudit da je pročitam... zahvaljujem na preporuci :)...

    avatar

    01.12.2010. (22:13)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Mariano Aureliano
    ...he, he, opet se ispričavaš, pa ja opet moram napisati kako se ne moraš zbog ničega ispričavati :)))... prije nešto više od dvije godine strašnu bol koju sam osjećao (zbog nekih okolnosti koje su mi se u životu dogodile), pretvorio sam u još strašniju patnju zbog koje sam doslovce doživio živčani slom i pokušao samoubojstvo, ali eto, ostadoh živ, i od tada je moja potraga za odgovorom na pitanje: "koja je svrha patnje?", postala intenzivnija... tada sam i počeo pisati na ovom blogu... inače sam jako emotivan i teško podnosim patnju, i svoju i tuđu, i stoga sam jednostavno prisiljen tražiti odgovore koji će koliko toliko zadovoljiti moj um, koji će koliko toliko objasniti svrhu patnje... a inače je jako nezahvalno uopće davati objašnjenja o svrsi patnje, jer se na kraju uvijek pojavljuje isto pitanje: "da, ali zašto to baš tako mora biti?"... mnogi su nam učitelji davali objašnjenja o svrsi patnje, izdvajam Tollea: "Svrha patnje je plemenita, evolucija svijesti i sagorijevanje ega"... ali objasni ti tu svrhu, tu plemenitost, onome tko pati, zašto jedini način evoluiranja naše svijesti odnosno sagorijevanja ega mora biti patnja?... ili možda to nije jedini način?... a opet s druge strane, ako gledaš na način kako bez iskustva boli i patnje ne bi mogli spoznavati radost i sreću, svrha patnje otkriva se u drugačijem svjetlu - bez boli i patnje nema slobode, pa sam tako iskovao slijedeću umotvorinu koja koliko toliko zadovoljava logički dio mog uma: BEZ BOLI I PATNJE OVAJ SVIJET BI BIO SVIJET ROBOTA, A NE SLOBODNIH BIĆA... ali opet, zašto to mora biti baš tako?... ponekad poželim da nemam osjećaje, tada ne bih mogao patiti, ne bi me boljelo, ali tada ne bih mogao biti radostan i sretan, ne bih mogao voljeti, bio bih mrtav, bio bih stroj... eto, zaključak je kako bez boli i patnje život ne bi bio život... da, ali zašto to mora biti baš tako?...

    avatar

    09.12.2010. (14:39)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @Mariano
    ...nemam ni ja pojma :)... i neka si se ti raspiso :)...

    avatar

    16.12.2010. (00:48)    -   -   -   -  

  • Neverin

    pročitao, odgovorio sam ti kod sebe

    avatar

    26.12.2010. (23:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...