Smisao Života

srijeda, 10.11.2010.

Suština kršćanstva

Pojam „kršćanstvo“ ovdje ću upotrebljavati isključivo kao naziv za Isusov nauk, a ne kao pojam koji označava institucionaliziranu religiju... Naime, Isusov nauk doživljavam na svoj način pa si uzimam za pravo upotrebljavati pojam kršćanstva (Isusovog nauka) onako kako ja to želim, kao što su si mnogi ljudi tijekom povijesti uzeli za pravo tumačiti Isusovo učenje i tvrditi kako jedino oni posjeduju istinu, te stoga danas imamo na desetine, možda i stotine raznoraznih kršćanskih crkava i zajednica koje su jedine u posjedu istine... Ali neću biti toliko bahat pa reći kako i ja govorim istinu, već da govorim samo ono što moj um, moja svijest, moje srce, doživljavaju da je tako... Kao prvo, ne doživljavam Isusa (ako ga prihvaćamo kao povijesnu osobu) kao Boga u smislu nekog višeg bića... Isus je za mene „Bog“ kao i svaki drugi čovjek, kao i sva druga bića živa i neživa koja su utjelovljenje svekolikog Postojanja... Ali mogu prihvatiti (prema učenju koje se njemu pripisuje, a zapisano je u tzv. Evanđeljima, kanonskim i apokrifnim) da je taj čovjek spoznao svoju prirodu, a time i prirodu svijeta, pa i ne treba toliko čuditi kako je stoga proglašen Bogom (iako pravi razlozi zašto je proglašen Bogom leže u potrebi stvaranja religije koja će služiti interesima eksploatatora poradi održavanja njihove moći, jer u ime Božje najlakše je manipulirati ljudima, ali sada neću o tome) ...

No, Isusova spoznaja ipak ostaje samo njegovo iskustvo... Stoga se u kršćanskoj teologiji javlja pojam „Krista u nama“ bez čije spoznaje nema „spasenja“, kao što se u budizmu javlja pojam „Budina narav“ bez čije spoznaje nema „prosvjetljenja“... Recimo da je Isus spoznao Ljubav kao vlastitu narav i narav svijeta, odnosno otkrio je da je on Ljubav, kao i svi ljudi („Krist u nama“)... Također je očigledno kako je on to svoje iskustvo Ljubavi htio podijeliti s ljudima, pomoći im da otvore vrata kroz koja će i sami doći do te spoznaje, htio je biti njihov Put, Istina i Život... A nadasve, htio ih je naučiti kako da promijene svoj način življenja (da stvore Kraljevstvo Nebesko na Zemlji) tako što će u svakom čovjeku prepoznati sebe, tako što će shvatiti da su ljudi Jedno, kako je sve Jedno, kao što su Otac i on Jedno, Otac u njemu i on u Ocu... Htio je ljudima jasno dati do znanja da NITKO nije manje ili više vrijedan od bilo koga drugoga, da Sunce grije sve ljude, „pravedne“ i „nepravedne“, „dobre“ i „loše“, „crne“ i „bijele“, „griješnike“ i „svece“, da Otac (Majka Zemlja, Priroda) ne uskraćuje ljubav niti jednom biću... Zašto onda to mi činimo?... Suština kršćanstva vrlo je jednostavna – odbacivanje svih osobnih predrasuda...

Izabrao sam slijedeću prispodobu iz Evanđelja po Mateju koja po meni najslikovitije opisuje suštinu Isusovog nauka, odnosno suštinu bitka koju je Isus spoznao: „Kraljevstvo je nebesko slično domaćinu koji izađe rano ujutro da najmi radnike u svoj vinograd. I nagodi se s radnicima po denar na dan te ih posla u svoj vinograd. Kad opet izađe oko trećeg sata i vidje druge gdje besposleni stoje na trgu, reče im: 'Idite i vi u moj vinograd pa ću vam dati što bude pravo!' Oni odoše. Oko šestog i devetog sata opet izađe i učini isto tako. Kada izađe oko jedanaestoga sata, nađe druge gdje stoje te ih zapita: 'Što stojite ovdje vazdan besposleni?' Odgovoriše mu: 'Nitko nas nije najmio.' On im reče: 'Idite i vi u moj vinograd.' Kada dođe večer, reče gospodar vinograda svome upravitelju: 'Zovi radnike pa im – počevši od posljednjih do prvih – podaj plaću!' Tako dođoše oni od jedanaestoga sata i primiše po denar. Kada dođoše prvi, pomisliše da će primiti više. Ali i oni primiše po denar. Čim ga primiše počeše mrmljati protiv domaćina te rekoše: 'Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli tegobu dana i žegu.' On jednomu od njih odvrati: 'Prijatelju, ja ti ne činim krivo. Zar se nisi sa mnom nagodio po denar? Uzmi svoje i odlazi! Volja mi je ovom posljednjem dati kao i tebi; zar mi nije slobodno sa svojim činiti što hoću? Ili je oko tvoje zavidno što sam ja dobar?' Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“ Mt 20, 1-16

Ova prispodoba nam kazuje kakav je poredak svijeta u svojoj suštini... Za Oca (Boga), Majku Zemlju, Prirodu, ne postoje manje ili više zaslužni – „Svi su vrijedni ljubavi jer im je isti Otac“... Svi ljudi su jednako vrijedni, dapače sva bića... Ova prispodoba govori o potrebi stvaranja društvenog poretka koji je u skladu s tim prirodnim zakonom, jer postavljajući se iznad tog zakona, uskraćujući drugim ljudima ono što im Priroda (Bog) ne uskraćuju, stvaramo svijet nepravde i patnje... Voda, hrana, energenti, pripadaju svima, jer ih Zemlja nudi svima, a mi nemamo pravo te darove uskraćivati jedni drugima... Kada stvaramo društvo u kojem se pod pojmom pravednosti smatra da svatko dobije ono što mu pripada po njegovom društvenom položaju, (rob svoje, kmet svoje, feudalac svoje, radnik svoje, kapitalist svoje), izlazimo iz okvira prirodnog zakona pravednosti stvarajući vlastiti zakon koji je u biti sušta suprotnost pravednosti, stvaramo kako rekoh, svijet nepravde i patnje... Zaslugu ne treba zaslužiti, zasluga je dana unaprijed, svima, a mi smo ti koji jedni drugima tu zaslugu poričemo... A sve zbog predrasuda kojih se čvrsto držimo, a koje su posljedica tisućljetne kulturalne indoktrinacije, priče kako ljudi nisu jednaki u svojim pravima već da se ta prava moraju zaslužiti... A prava se zaslužuju prisvajanjem moći ili služenjem onima koji tu moć ostvaruju...

To je ono napuštanje prirodnog zakona koje se zbilo stvaranjem pojma vlasništva i ostvarivanjem moći i vlasti nad drugim ljudima, kada se čovjek proglasio gospodarom zemlje, kada se u svojoj bolesti uma proglasio „Bogom“, kada je počinio tzv. „istočni grijeh“, o čemu sam već pisao... Bolest ljudskog uma zvana „želja za moći“, odnosno ostvarivanje te želje, kao i svih ostalih želja proizvod je našeg ega... Ego je taj koji nešto želi, koji zahtjeva ispunjenje želja kako bi potvrdio svoje postojanje... Ego ne može biti suosjećajan, ego ne može vidjeti drugo ljudsko biće, on može vidjeti samo tuđi ego... Ego sam po sebi nije problem, već naše poistovjećivanje s egom... Ego je tu da nam daje osjećaj samosvijesti, da nam služi u tom smislu da znamo da postojimo, ali kada mi njemu služimo povlađujući njegovim zahtjevima za potvrđivanjem, za uzdizanjem, služimo taštini i stvaramo patnju i drugima i sebi... Ona Isusova spoznaja, ono Isusovo „prosvjetljenje“ podrazumijeva da tako kažem „sagorijevanje ega“, stavljanje ega „na stranu“, odbijanje služenja zahtjevima ega... To podrazumijeva davanje bez očekivanja primanja i zahvalnosti, jer je ego taj koji očekuje primanje i zahvalnost... I kada činimo dobra djela, kada pomažemo ljudima, to može biti posljedica zahtjeva ega, a ne samo posljedica suosjećanja... Zato Isus kaže da kada činimo dobra djela neka ne zna naša ljevica što čini desnica...

Čovjek uči kako se služiti egom, odnosno uči da li će svoje ponašanje usmjeravati na potpuno ispunjavanje zahtjeva ega te tako postati njegov rob, ili će držati ego „na uzdi“ i tako minimalizirati štetno djelovanje koje proizlazi iz zadovoljavanja ega... Tako se gradi karakter svakog čovjeka, društvena zajednica i obitelj uče ga kako da se nosi sa svojim egom... Klasni, hijerarhijsko-eksploatacijski društveni poredak temeljen je na egoizmu kao najvišoj vrijednosti... Društvo potiče svoje pripadnike da postanu „netko“, a biti „netko“ definira se statusom u društvu koji je najviše vezan uz materijalni probitak... Ovdje toliko nije bitno da li mi nešto posjedujemo, nego je bitno da li nas to što posjedujemo izdiže iznad ostalih, da li nam daje višu vrijednost ...A kako bi ljudi postali „netko“ potrebno je poticati natjecanje među ljudima – vrijedniji, bolji je onaj tko ima nešto što drugi nema... To je vidljivo u svakodnevnom životu, kako ljudi svoj identitet, svoju vrijednost poistovjećuju s onim što posjeduju... To je čisto služenje egu, i naš društveni karakter izgrađuje se poticanjem tog služenja, a sve u svrhu masovnije potrošnje poradi ostvarivanja većeg profita eksploatatora, odnosno zadovoljavanja ne samo njihove pohlepe, jer igrajući na kartu pohlepe drugih ja ću zadovoljiti vlastitu pohlepu... Nedavno sam pročitao reklamu za jednu knjigu koja kaže otprilike: „Ova knjiga biti će najljepša knjiga u vašoj kućnoj biblioteci i svi će vam na njoj zavidjeti!“... Da sam pristalica zabrana sada bih rekao kako ovakve reklame treba zabraniti...

Da se vratim Isusovom nauku – suštini kršćanstva... Isus nam poručuje da mi možemo odbaciti svoje predrasude, da možemo staviti ego „na stranu“, prestati mu služiti i minimalizirati patnju koju stvaramo služeći egu... A to, istina, nije lako, jer smo odgajani da služimo egu... Jednom mi je jedan prijatelj rekao kako se Isus prerano pojavio na Zemlji, nije naišao na dovoljno razvijenu svijest koja bi bila u stanju pretvoriti njegov nauk u djelo, preobraziti naš način življenja i stvoriti „Kraljevstvo Nebesko na Zemlji“... Razmišljah da li je to uistinu tako?... Možda i jest, a možda i nije... Kada se trebao pojaviti?... Kada je ta svijest bila dovoljno razvijena, da li je to bilo prije sto godina, da li je to danas, da li će to biti za tisuću godina?... Ne, nije stvar u razvijenosti naše svijesti... Stvar je u izboru... Naša svijest (kao što je bila i Isusova) sposobna je i danas kao što je bila i u njegovo vrijeme izabrati Ljubav... Isus nije bio prvi niti posljednji čovjek koji je tijekom povijesti našeg roda spoznao suštinu života, ajmo reći doživio „prosvjetljenje“... Taoizam i budizam učenja su starija od kršćanstva, a u svojoj su suštini vrlo slična Isusovom nauku... Dapače, suština njihovog nauka je ista – odbacivanje svih osobnih predrasuda... Ali, kao što sam i ranije pisao, svijet mijenjamo mijenjajući sebe, a ne zahtjevajući od drugih da se promijene, jer kao što kaže mudrost: „Ja se ne osjećam dobro jer je sa svijetom sve u redu, već je sa svijetom sve u redu jer se ja osjećam dobro.“... A sebe mijenjamo tako što nećemo dopustiti svom egu da promatra i reagira na ego drugih, već ćemo dopustiti Životu u nama da promatra i reagira na Život u drugima, jer svi smo mi braća, djeca istog Oca (Boga), iste Majke Zemlje, iste Prirode (kako vam drago)...