Smisao Života

utorak, 10.08.2010.

Odgovori

... za ovu trakavicu od posta odgovorni su niže navedeni blogeri/ce... odbijam preuzeti bilo kakvu odgovornost za niže napisane riječi, iako su moje :)))))))))....

@ima jedan svijet
...a ja sam tebi nebrojeno puta napisao da to nije važno... nije važno da li je svijest o onome čemu pišem sazrijela ili ne, niti da li će ikada sazrijeti... stvar je u tome da ako ja mislim da sam postao svjestan nečega to ne zadržavam za sebe... i kao što sam ti nebrojeno puta već napisao sve što ja pišem već je odavno rečeno, odnosno u sociološko-filozofskom smislu sve je već rečeno (ili možda nije?)... ali to što je tijekom povijesti mnogo puta rečeno i što se i danas stalno ponavlja nema učinka na kolektivno ponašanje čovječanstva, odnosno na promjenu društvenih odnosa (postoji jedino učinak na pojedince i manje skupine koji nisu dovoljna snaga koja bi mogla doprinijeti značajnoj promjeni odnosa u društvu)...

... ja samo interpretiram ideju anarhizma i radikalnog humanizma uz primjesu kršćanskog, budističkog i taoističkog svjetonazora koji u svojoj suštini naučavaju odbacivanje svih osobnih predrasuda... da li bi rekla Isusu ili Budi da su njihove ideje bajkovite?... najvjerojatnije da bi, jer su i mnogi njihovi suvremenici proglasili takve ideje bajkovitima iz razloga što se nisu htjeli odreći postojećih odnosa u društvu smatrajući ih realnim i jedinim mogućim ne uzimajući u obzir mogućnost da se čovjek može promijeniti i živjeti drugačije (vratiti se u raj iz kojeg se sam izbacio)... i tako su od njihovih učenja stvorili religije koje su iskoristili za održavanje postojećih eksploatacijskih odnosa do današnjeg dana tvrdeći da je promjena moguća jedino djelovanjem više sile (božanstva), odnosno da čovjek ne može postići spasenje (prosvjetljenje) bez milosti božje... da je čovjek bespomoćan jer je takav stvoren, jer mu je takva karma...

...ali u ranom kršćanstvu, gnostičkom kršćanstvu, ranom budizmu i zen-budizmu, kao i u izvornom taoizmu glavna ideja (uz postizanje duhovnog jedinstva sa univerzumom ili Bogom putem samospoznaje) bila je i ideja o samoutjecaju na naše ponašanje radi stvaranja drugačijih odnosa u društvu, odbacivanje moći i vlasti i uspostave odnosa temeljenih na solidarnosti i suradnji... međutim, sva ta učenja koja se prenose tisućljećima nisu urodila plodom?... zašto?... zato što su interpretirana na način koji odgovara eksploatatorima kako bi isti održavali svoju vlast... da li si ikada u glavnim medijima bilo koje države (ili u njihovim obrazovnim sustavima) primijetila da se promoviraju ideje solidarnosti i odbacivanja eksploatacije kao načina funkcioniranja ljudskog društva, odnosno ideje anarhizma i radikalnog humanizma?... nisi... jer se to ne smije dozvoliti...

... uz poznavanje religija i njihovih učenja jako je bitno proučavanje psihologije i antropologije, kao i općenito povijesti, arheologije i paleonotogije, kako bi se dobila kolika tolika slika o čovjeku, odnosno o uzrocima njegovog ponašanja... psihologija i antropologija dokazale su da veliku većinu svog ponašanja (preko 90%) čovjek uči... postoje urođeni nagoni koji čovjeka "tjeraju" da se hrani, razmnožava i brani radi opstanka vrste, ali ga ti nagoni ne čine okrutnim, zlim, destruktivnim, sadistom, mazohistom, pohlepnim i zavidnim, ili punim ljubavi i empatije , to čovjek uči... ja razlikujem tzv. urođene i stečene nagone... stečeni mogu biti nadogradnja urođenih... čovjek npr. ne može samostalno prohodati na dvije noge ako ga netko tome ne nauči (za razliku od nekih životinja koje odmah nagonski prohodaju kad se rode), iako je filogenetski determiniran da to može naučiti, ali NAUČITI, a ne nagonski primijeniti...

..ostavi ljudsku bebu među vukovima da ga oni othrane, dijete će odrasti u osobu koja će hodati na sve četiri, režati i zavijati... a ostavi vučju bebu među ljudima, ona neće naučiti hodati na dvije noge i govoriti (jer filogenetski nije za to determinirana), ali kako ima sposobnost učenja prilagodit će se životu među ljudima i postati poslušna (dresirana), i neće biti sposobna za samostalni život u divljini, jer to nije naučila... naime, psihologija je dokazala da što je veća inteligencija određene vrste, to je ponašanje te vrste više uvjetovano učenjem (stečenim nagonom) negoli instinktom (urođenim nagonom)... tako čovjek uči da bude destruktivan, okrutan ili pun ljubavi i empatičan... uči da ostvaruje dominaciju nad drugim čovjekom ili da bude solidaran s drugim čovjekom...

...jednom sam razgovarao s osobom koja je tvrdila da je agresija urođeno (instinkt) ponašanje kod ljudi argumentirajući taj stav time što mala djeca primjenjuju agresiju prije negoli ih se tome može naučiti, tako što reagiraju agresivno npr. kad im neko drugo dijete nasilno oduzme neku stvar... moj kontraargument je bio da to nije instinkt agresije jer bi tada svako dijete uvijek reagiralo nasilno (s obzirom da se ne bi moglo othrvati tom nagonu ako je urođen), ali svako dijete ne reagira nasilno, većina ih se rasplače... hoću reći da čovjek ima urođen nagon za mogućnost obrane agresijom kao i mogućnost obrane bijegom, odnosno da agresiju može i ne mora primijeniti, od najranije dobi... dakle, radi se o urođenoj mogućnosti, a ne o urođenoj isključivosti... naravno, kada bijeg nije alternativa, agresija je jedina preostala, ali niti to ne znači da će se agresija primijeniti, postoji i mogućnost stoičkog prihvaćanja neizbježnog... ali sva ta ponašanja ponajprije ovise o procijeni situacije i odabiru mjere kojom će se reagirati, svjesno ili podsvjesno...

...a to ne vrijedi samo za čovjeka, već i za neke životinje više inteligencije koje mogu regirati agresivno ili pobjeći, ovisi o tome kako su procijenile situaciju... zmije otrovnice npr. kao životinje niže inteligencije od sisavaca isključivo će reagirati agresijom, čak i protiv predatora (npr. mungosa), jer je njihov nagon za agresijom u takvim situacijama (kad osjete ugrozu) instinkt kojem se ne mogu oduprijeti, odnosno imaju instiktivnu spoznaju o svrsi i snazi svog otrova, ali kada spoznaju da se ne mogu oduprijeti napadu agresijom i one će pokušati pobjeći, što naravno dokazuje da je i njihovo ponašanje dobrim dijelom uvjetovano učenjem... dok recimo, neke zmije koje nisu otrovnice nemaju instinkt obrane agresijom (tu isključujem neke udavke) i u slučaju napada prva i jedina reakcija je bijeg...

...psihologija je definirala neke biološko uvjetovane instinkte kod čovjeka, koji su kao što sam već rekao hranjenje, zadovoljavanje seksualne želje, obrana agresijom iz straha od gubitka vlastitog života... ali, čak niti ti instinkti nisu isključivi, odnosno, čovjek im se može oduprijeti... može odbiti uzimati hranu, suzdržavati se od seksualnog čina, i odbiti mogućnost da se brani agresijom... hoću reći da se kod čovjeka kao inteligentno najrazvijenije vrste na ovoj planeti svi urođeni nagoni mogu pretvoriti u stečene, zahvaljujući razumu, saznanju da se čovjek može ponašati drugačije od onoga što ga filogenetski tjera njegova priroda, do te mjere da se može othrvati i naizgled neizbježnim biološkim funkcijama poput izbacivanja urina i fekalija (ovo je posljedica nekonzumiranja hrane i pića), te disanja i rada srca... ovo su ekstremni primjeri snage ljudskog uma koje primjenjuju indijski jogiji i sadhui... (životinja sigurno nikad neće štrajkati glađu, potiskivati svoj seksualni nagon ili svjesno prestati disati, a najmanje je sposobna zaustaviti rad vlastitog srca)...

...moj zaključak je kako je ljudska priroda priroda izbora, priroda urođenih mogućnosti, a ne priroda isključivosti... ali kada čovjek izabere neku mogućnost, poput npr. sadizma, on taj stečeni nagon (koji mu je kao mogućnost nametnut obiteljskim i društvenim odgojem, iako ga on nije morao prihvatiti – o faktorima koji uzrokuju prihvaćanje ili odbijanje određenog načina ponašanja sada neću pisati) pretvara u isključivi instinkt, odnosno ima osjećaj da mu se ne može othrvati... i uistinu ne može... ali kako je taj nagon stečen, i s obzirom na to da je destruktivan pa se može definirati kao bolest, postavlja se pitanje da li se ta bolest može izliječiti?... ali to je već druga priča... poanta je da je ljudsko ponašanje velikom većinom determinirano učenjem, odnosno obiteljskim i društvenim odgojem... e, tu leži ono svjetlo na kraju tunela... mogućnost promjene... mogućnost odabira drugačijeg načina života, mogućnost uspostave drugačijih društvenih odnosa... ali za to je potrebna promjena cjelokupnih društvenih vrijednosti, potpuna promjena „kulture življenja“...

... međutim to je nemoguće ostvariti dok god se putem obiteljskog odgoja, obrazovnih sustava i medija, promoviraju vrijednosti kao što su dominacija nad drugim ljudskim bićima radi njihove eksploatacije... promoviranje takvih vrijednosti je neophodno da bi se ovakav sustav održavao, i nedopustivo je da se masovno promoviraju i prakticiraju suprotne vrijednosti poput solidarnosti jer bi se tako otvorila mogućnost i masovnije promjene ljudskog ponašanja (naravno, to se najprije odnosi na djecu, jer odrasli teško mijenjaju svoj karakter, odnosno svoja uvjerenja)... uglavnom, ponavljam da nije bitno da li će svijest ljudi sazrijeti ili ne, odnosno, da li će doći do nekakve promjene ili ne, već je stvar u tome da ja ne mogu šutjeti, niti na blogu, niti u svojoj okolini... samo moram paziti kome i što pričam kad sam s nekim oči u oči, jer ljudi ponekad znaju i agresivno reagirati iako im to nije u naravi :)))))... i moje ideje nisu isključivo moje i nisu BAJKOVITE!!! :))))))...

@semper contra
...citat s početka prethodnog posta uz isti je itekako prikladan... naime, meni je bila namjera pokazati kako sustav čovjeka uči da lovi ribu, dapače, uči ga da mora obavezno znati uloviti ribu, i kada je ulovi da je mora dati onome tko je „vlasnik“ te ribe, te da mora nastaviti loviti ribe do kraja svog života i davati ih „vlasniku“ ako želi zaraditi plaću da bi mogao kako tako preživjeti... ljudi nisu siromašni zato što ne znaju loviti ribe, već zato što ih jebeno dobro znaju loviti i davati „pravim vlasnicima“... u eksploatacijskom sustavu naučiti čovjeka da radi znači naučiti čovjeka kako da bude izrabljivan, ili kako da izrabljuje... onih 30% na čiji račun se „šlepaju“ ostali, samo sebi dopuštaju da budu više izrabljivani od tih ostalih koji se „šlepaju“... odnosno tih 30% su nešto negativniji likovi od ovih ostalih jer više otuđuju svoj rad, odnosno više doprinose bogaćenju svojih gospodara...

... čovjek koji radi za plaću, i još ako radi na normu, nije glup da radi više nego što je potrebno, odnosno trebao bi raditi što je manje moguće za ostvarivanje prava na plaću, naročito ako se prebacivanje norme dodatno ne plaća, jer zašto bi radio više ako je plaća ista ovak i onak?... „šlepanje“ jednih na račun drugih je sasvim normalno u eksploatacijskom sustavu, dapače, to je temelj istog... i odličan način da se ljude zavadi, proglasi „boljim“ i „lošijim“ radnicima i da ih se tako lakše kontrolira, odnosno učinkovitije izrabljuje... naravno da ne želim omalovažiti rad onih 30% jer neki od tih ljudi vole raditi posao koji rade, rad ih najvjerojatnije ispunjava ili smatraju da ih „rad oslobađa“, a neki opet prema vlastitim moralnim uvjerenjima smatraju kako je za razvoj društva navažniji faktor rad, odnosno što više rada (nije bitno što je isti otuđen, realnost je takva kakva je i treba ju prihvatiti – uzeti udicu u ruke loviti ribe, dok ih još ima, i naravno predati ih njihovim vlasnicima, jer te ribe su tu zbog njih, a oni su tu zbog tih riba)...

...Basilius je u svojoj izreci jasno dao do znanja da onaj tko ima, ima zato što je nekome moralo biti oduzeto, i ako ne da košulju viška onome koji nema niti jednu košulju, prihvaća biti lopov (jel vas ovo podsjeća na jednu izreku osobe zvane Isus?) ... sustav tako funkcionira, na krađi... ali to ne znači da tako mora biti...

...joj, koliko je već sati, idem gledat dr. Housea... ajd, bok...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.