Da ovaj današnji sustav počiva na krađi u najšireem smislu te riječi potpuno se slažem. Što se pak ribe tiče, možda je ispalo nespretno. Mislio sam slijedeće: loš čovjek će ljude držati u neznanju upravo zato da bi ih mogao izrabljivati. Dobar čovjek će ih naučiti raditi da bi se sami o sebi mogli brinuti, loviti ribe samo za sebe ili za one kojima ih žele dati ili zamijeniti za nešto drugo. Mislim da se slažemo u suštini.
11.08.2010. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim te čitati kad si raspigan. :)))))) Pogledaj ovaj svijet. Elementarne nepogode, nove bolesti, gospodarske krize... države pred bankrotom. Jesmo li došli do kraja? A oni koji ostanu... a sigurno će netko ostati možda i uspije ostvariti tvoj san (koji nije samo tvoj san). Ja držim fige za njih... jer bit će im ljepše nego da krenu na način kako smo živjeli do sada i kako smo uništili ovaj svijet.... Lijep ti je komentar... a krezubi smješkić je odličan izbor za kraj... :)
11.08.2010. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam rođen bogat niti kao viša klasa, rođen sam jednostavno kao ljudsko biće a tek onda sam naučio svu tu priču o tome tko sam, i da li sam loš ili dobar, uspješan ili neuspješan, sve to je naučeno usput, tokom života.
Ako je svijet loše mjesto, puno nepravde, sukoba, nerazumijevanja i nasilja među ljudima, to samo jasno ukazuje čemu nas uči bilo školstvo, religije, odnosno kompletni sustav, okolina kakvu poznajemo. Nismo rođeni sa mržnjom, sramom, nepravedni, ......... odnosno puni straha, sve je to naučeno usput, tokom života.
12.08.2010. (20:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni samo nije jasno kako recimo, jedno dijete, beba od najranije dobi agresivno, puno plače, natjecateljski nastrojeno, nemože izdržat sekundu samo, a drugo je dijete recimo strpljivo, mirno, ne plače non-stop,i od najranije dobi pokazuje znakove socijalne inteligencije i empatiju prema drugoj djeci. Je sad to strpljivo dijete inteligentnije od ovog živčanog ili ne? I I kak je moguće da netko pokazuje karakterne crte tako rano i tak izraženo? Hmmmm... Navrati malo na moj blog...;)
18.08.2010. (00:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Vesper ...nije ni meni jasno :))))... mozak je još uvijek velika zagonetka... čovjek je specifičan fenomen kakvog nema na ovoj planeti, jedini je sposoban stvarati uvjete pod kojima će živjeti... on je i krajnja točka evolucije, ali za koju vjerujem da još nije dosegla svoj vrhunac... mi još uvijek evoluiramo... možda se neka djeca rađaju s nekom, kao što ti veliš, višom inteligencijom, ili s višim nivoom svijesti, tko će ga znat... na najnižem stupnju evolucije nalazi se najviši stupanj instiktivne determinacije, a na najvišem stupnju evolucije (kod čovjeka) nalazimo najniži stupanj instiktivne determinacije... ljudski um je skoro pa čisti list papira na koji se upisuju informacije koje će determinirati njegovo ponašanje od najranije dobi, zapravo i prije rođenja, dok još uživa u "raju" (maternici), u simbiotičkoj povezanosti s majkom... onog trenutka kad se rodi odvaja se od majke, izbačen je iz raja, a to je fucking šok - djetetov plač poziv je da ga se vrati u raj - i kada u naručju svoje majke osjeti njenu toplinu zna da ipak nije sve izgubljeno kako je izgledalo u trenutku napuštanja raja, majka je još uvijek tu, sigurnost još uvijek postoji, ali ta sigurnost više ne djeluje stalna, pupčana vrpca je prerezana, i sigurnost, toplinu, pažnju, brigu i ljubav sada treba zahtjevati, one ne dolaze same, barem tako djeluje... možda su djeca koja nisu toliko plačljiva i "živčana" uistinu svjesnija te majčine brige i ljubavi pa znaju da ne moraju grčevito zahtjevati pažnju, znaju da je majka tu da se brine za njih i da pretjerano zahtjevanje te brige u biti nije potrebno...
...to odvajanje od raja specifično je samo za čovjeka, zbog njegove samosvijesti... on je jedino biće koje ima taj dar - da zna da postoji, a ne samo da to instiktivno osjeća - on jedini postavlja pitanja o smislu svog života... on razmišlja o svom postojanju, on zna da je odvojen od Majke Zemlje (iako je njen dio), on zna da je izbačen iz raja, on se jedini osjeća izgubljen, nesiguran... i traži da se vrati u raj... to njegovo znanje o otuđenosti od Majke Zemlje (Prirode) zahtjeva da se ponovo povrati osjećaj sigurnosti... a u potrazi za tim izgubljenim osjećajem (koji je posljedica samosvijesti) čovjek ima izbor - okrenuti se aktivnom prihvaćanju života, ljubavi, konstruktivnosti, koja ga vraća u raj, u okrilje Majke, ili se u svojoj nemoći i nesposobnosti za aktivnim prihvaćanjem života i ljubavi okreće lakšim metodama koje mu daju privid ispunjenja - mržnja i destrukcija... i tu ključnu ulogu imaju društveni odnosi... ako je naša kultura temeljena na eksploatacijskim odnosima, na dominaciji čovjeka nad čovjekom, to kao neizbježnu posljedicu stvara destrukciju, a ljudska bića se u takvom društvu doživljavaju kao stvari, kao nešto neživo, kao predmeti pogodni za eksploataciju, do te mjere da i svoje partnere i djecu doživljavamo kao naše vlasništvo... stvorili smo doslovce nekrofilijsku kulturu, kulturu koja obožava sve što je "mrtvo" (stvari poput naših automobila, mobitela, odjeće i obuće itd.), a ono što je živo pretvaramo u neživo, odnosno doživljavamo kao neživo (ljudi, životinje i biljke isključivo postaju roba pogodna za eksploataciju)... to je stvarnost u kojoj živimo, stvarnost koju većina ljudi prihvaća kao takvu zdravo za gotovo, ali to nije jedina moguća stvarnost... i kao što sam već napisao, to je ono svjetlo na kraju tunela, mogućnost izbora u kojoj je uvijek prisutna mogućnost promjene... Majka strpljivo čeka :)))....
18.08.2010. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav poslao sam tvoj post prijatelju Mladenu evo i njegov komentar... navrati i kod njega na blog
Odlučio sam, ipak odraditi cijelo pismo, ali zbog obimnosti odgovor ću pisati nakon svakog malo većega dijela ili smislene sjeline. Prvo o laži i poštenju kako ih ja vidim. U životu je sve u odnosima, relativno. Iz toga se očituju i osnove postojanja kao brijeme i time promjene. Na taj način i to je u odnosu. No postoji ona osnova svega kojim jest izvorište svega u životu. Poštivanjem toga svijesno i stvarno štujemo vrijednosti kojima postojimo. Što je tada laž? Puno toga je nakičeno željama i takovo poprimilo kao osnovu tako stvirene vrijedmosti'. Čovjek se mijenjao, a time i želje, pa i odnos prema laži. Istina jest ipak ona ista u izvorištu postojanja. Kakav je njen odraz na život sbakoga od nas? Vidim, da ne može biti neuspravan, jer nosi poštovanje prema onome po kome postojimo. u nema sumnje ni mraka, a sav svijet se istinom očituje. Nekao sve postaje jasnije i bistrije. Laž u tome svijetlu je niz izgovorenih riječi ili djela koja služe nekome tko još ne vidi dobro i kad tad će ona stvariti svoju negativnost, a spremni će na njoj nešto naučiti. Poštenje je odnos prema istini, a time i svemu što njome jest, pa i prema onome koji još ne vidi. U trenucima njegove spremnosti sa radošću čre ga poučiti. Tako je radio i radi Isus. Tako Istina i poštenje postaju Ljubav.
Pođemo li od izvorišta, koje nije nestalo postojanjem, ali se mijenjao čovjek, bilo je pokušava uređivanja odnosa. U tome su mnogi sudjelovali ovisno o moći na tome planu. Neki su vidjelo dobro, a drugi su to usmjeravali u željeni smjer. Tako su i velike istine doživlljavale izričajima iskrivljenja. Prava vrijednost je tamo u izvorištu, a onima koji vide ovdje u izvorištu. Ljudsko društvo se razvilo od čopora u kojem je vladala hijerarhija. Ona je bila po moći pojedinca, a i danas je tako, samo se sve to dobro umotalo i tako smotalo one koji razmišljaju. Misao, koja ide najčešće pravolinijski, pa bila ta kibija i zavojita, ali je linija, slijedi svoj put i ne vidi širinu. Istina, ona prava je široka. Iskorištavanje i izrabljivanje je na putu života, ali sa velikim otklonom od dobrote i ljubavi. Zakoni su naredbe za očuvanje reda i jikerarhije. Sve to liči na veliku Božju školu. Ulenici su oni koji rade, a i oni koji vladaju. Čak vladajući slabije uče.Možda poneki iznenada shvate. Eto Bill Gates je izgleda progledao. Što je tu poštenje? I opet vidim usmjerenje prema izvorištu. Kako bi izgledao svijet u kojem svi žive život Gospodnji, život poštovanja i ljubavi... Na izvorište svatko ide sam, ali mui se može pomoći na tom putu. Naravno putnik treba biti spreman pomoć prihvatiti. Tako nestaje prisila koja se provodi zakonima. Neizmjerno je more dobrote i ljubavi, ali treba shvatiti da smo maleni kao dio svijeta. Baš u tome je veličina i vrijednost. Tako svatko jest svijedok Božji u mjestu i vrijemenu svome. Ljudsko društvo je stavilo svoju nemoć sebi za vodilju.. nemoć za ljubav... Činiti vrijedi sa ljubavlju. Mnogo ptimjera takovih ima, posebice u skromnih ljudi. Po tome su mali veliki, jer žive život Istine i Ljubavi.
Kao da se sve svodi u društvu na vještinu donošenja zakona i njihovo tumačenje i izigravanje. Sve to za koristoljublje. >Čak i mnogi izrabljivani žele jednom postati izrabljivači. Čuo sam mnoge kako bi voljeli biti u ulozi vladajućih. Rijetko je viđenje ispravnoga puta, jer zanjenom kaputa sve ostaje isto. Ljubav i istinu zamjenbila su slova. Oni koji ih pišu kažu da je to poštenje. U njih većinom ljubavi nema, pa čak i to pisanje rade sa mukom mnogi. Sve te kule koje stvaraju su raspadljive. Naravno vrem,enom.
Vodeći mislima misli drugih nije vještome problem zavresti slušatelje. Vidim to i u tekstvu u kojem se bitno razgrađuje društvo. Jest da postoji besćutnost u vladajućih. Nisu dobri, ali oni, bolje reči, nisu vješti biti dobro... ne sada. Namtnut im je način gledanja koji odstupa od osnovnih elemenata postojanja. Čovjek slijedeći nametnutu misao se opredjeljuje i spreman je na eliminiranje. Tako se stvaraju i ratovi. To nije riječ Gopodnja. Ona je s Ljubavlju i dobrotom. Vidim nepravdu, ali ekiminacija ubištava vrijednosti života. Poteban je rad na prosvjetljivanju. Misionari idu po 'neraztvijenu svijetu' Pravi misionari su potrebni ovdje, pa prosvijetle duše 'moćnika'.
Zanimljivo je da vještina uvjeravanja ima veliko polje djelovanja. Moguće je i poštenje i istinu tako predstavljati i voditi one koji bespogovorno slušaju. Tako se opet može nametnuti sustav izrabljivanja i to materijalni, ali i duhovni. Zati Istini dolazi svatko sam. Čovjek mora svojom sviješću dokućiti svijetlo istine. Naracno i tada ostaje aktivan u svome usmjerenju poštenjem i ljubavlju. Ne postioje tu titule i zasluge, jer sbe je po Gospodinu. Svi smo darivani njegovom ljubavlju.
Da, velika je vrijednost promjena svijesti. Čovjek iodražava Istinu i stanje svojim duhom. To se osjeća. N an eki nalin trebamo pomoići onima koji misle da i
19.08.2010. (21:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, velika je vrijednost promjena svijesti. Čovjek iodražava Istinu i stanje svojim duhom. To se osjeća. N an eki nalin trebamo pomoići onima koji misle da imaju moš. Trebamo im pokarati da su u zabludi. No, znamo i to da treba živjeti zajedno i organizirano. Danas u svijetu protoka imamo situaciju da se to jkvaluitetno radi, ali ne u službi bolesti, nego ozdravljenja. Naravno, ništa nasilno, pa ni duhovno. Svatko će sam vidjeti. I nije to za prako noći, jer sustav ravnoteže djeluje i slobodne potencijale brzo popune oni koji teže zabludi. Nije bit zaštiti potencijale, nego otvarati puteve dobra.
Biti kao zemlja!!! Ne, prokljinati, već moliti za moć dobrote.
A tko je lopov? Dok postoji vlasništvo on može doći. Postoji li vlasništvo Božje? Neka svijetlost Gospodnje dobrote prosvjetli duše naše .... :)
Srdačan pozdrav Mladen ... :)
19.08.2010. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Da ovaj današnji sustav počiva na krađi u najšireem smislu te riječi potpuno se slažem. Što se pak ribe tiče, možda je ispalo nespretno. Mislio sam slijedeće: loš čovjek će ljude držati u neznanju upravo zato da bi ih mogao izrabljivati. Dobar čovjek će ih naučiti raditi da bi se sami o sebi mogli brinuti, loviti ribe samo za sebe ili za one kojima ih žele dati ili zamijeniti za nešto drugo.
Mislim da se slažemo u suštini.
11.08.2010. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Volim te čitati kad si raspigan. :))))))
Pogledaj ovaj svijet. Elementarne nepogode, nove bolesti, gospodarske krize... države pred bankrotom. Jesmo li došli do kraja? A oni koji ostanu... a sigurno će netko ostati možda i uspije ostvariti tvoj san (koji nije samo tvoj san).
Ja držim fige za njih... jer bit će im ljepše nego da krenu na način kako smo živjeli do sada i kako smo uništili ovaj svijet....
Lijep ti je komentar... a krezubi smješkić je odličan izbor za kraj... :)
11.08.2010. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TransformacijaSvijesti
Nisam rođen bogat niti kao viša klasa,
rođen sam jednostavno kao ljudsko biće
a tek onda sam naučio svu tu priču
o tome tko sam, i da li sam loš ili dobar,
uspješan ili neuspješan,
sve to je naučeno usput, tokom života.
Ako je svijet loše mjesto, puno nepravde, sukoba, nerazumijevanja i nasilja među ljudima, to samo jasno ukazuje čemu nas uči bilo školstvo, religije, odnosno kompletni sustav, okolina kakvu poznajemo. Nismo rođeni sa mržnjom, sramom, nepravedni, ......... odnosno puni straha, sve je to naučeno usput, tokom života.
12.08.2010. (20:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...osjećam harmoniju nakon ovih komentara, spremni smo za stvaranje raja na zemlji :))))))))...
12.08.2010. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
:))))))))))))))))))))))))
12.08.2010. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
Meni samo nije jasno kako recimo, jedno dijete, beba od najranije dobi agresivno, puno plače, natjecateljski nastrojeno, nemože izdržat sekundu samo, a drugo je dijete recimo strpljivo, mirno, ne plače non-stop,i od najranije dobi pokazuje znakove socijalne inteligencije i empatiju prema drugoj djeci. Je sad to strpljivo dijete inteligentnije od ovog živčanog ili ne? I I kak je moguće da netko pokazuje karakterne crte tako rano i tak izraženo? Hmmmm...
Navrati malo na moj blog...;)
18.08.2010. (00:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
@Vesper
...nije ni meni jasno :))))... mozak je još uvijek velika zagonetka... čovjek je specifičan fenomen kakvog nema na ovoj planeti, jedini je sposoban stvarati uvjete pod kojima će živjeti... on je i krajnja točka evolucije, ali za koju vjerujem da još nije dosegla svoj vrhunac... mi još uvijek evoluiramo... možda se neka djeca rađaju s nekom, kao što ti veliš, višom inteligencijom, ili s višim nivoom svijesti, tko će ga znat... na najnižem stupnju evolucije nalazi se najviši stupanj instiktivne determinacije, a na najvišem stupnju evolucije (kod čovjeka) nalazimo najniži stupanj instiktivne determinacije... ljudski um je skoro pa čisti list papira na koji se upisuju informacije koje će determinirati njegovo ponašanje od najranije dobi, zapravo i prije rođenja, dok još uživa u "raju" (maternici), u simbiotičkoj povezanosti s majkom... onog trenutka kad se rodi odvaja se od majke, izbačen je iz raja, a to je fucking šok - djetetov plač poziv je da ga se vrati u raj - i kada u naručju svoje majke osjeti njenu toplinu zna da ipak nije sve izgubljeno kako je izgledalo u trenutku napuštanja raja, majka je još uvijek tu, sigurnost još uvijek postoji, ali ta sigurnost više ne djeluje stalna, pupčana vrpca je prerezana, i sigurnost, toplinu, pažnju, brigu i ljubav sada treba zahtjevati, one ne dolaze same, barem tako djeluje... možda su djeca koja nisu toliko plačljiva i "živčana" uistinu svjesnija te majčine brige i ljubavi pa znaju da ne moraju grčevito zahtjevati pažnju, znaju da je majka tu da se brine za njih i da pretjerano zahtjevanje te brige u biti nije potrebno...
...to odvajanje od raja specifično je samo za čovjeka, zbog njegove samosvijesti... on je jedino biće koje ima taj dar - da zna da postoji, a ne samo da to instiktivno osjeća - on jedini postavlja pitanja o smislu svog života... on razmišlja o svom postojanju, on zna da je odvojen od Majke Zemlje (iako je njen dio), on zna da je izbačen iz raja, on se jedini osjeća izgubljen, nesiguran... i traži da se vrati u raj... to njegovo znanje o otuđenosti od Majke Zemlje (Prirode) zahtjeva da se ponovo povrati osjećaj sigurnosti... a u potrazi za tim izgubljenim osjećajem (koji je posljedica samosvijesti) čovjek ima izbor - okrenuti se aktivnom prihvaćanju života, ljubavi, konstruktivnosti, koja ga vraća u raj, u okrilje Majke, ili se u svojoj nemoći i nesposobnosti za aktivnim prihvaćanjem života i ljubavi okreće lakšim metodama koje mu daju privid ispunjenja - mržnja i destrukcija... i tu ključnu ulogu imaju društveni odnosi... ako je naša kultura temeljena na eksploatacijskim odnosima, na dominaciji čovjeka nad čovjekom, to kao neizbježnu posljedicu stvara destrukciju, a ljudska bića se u takvom društvu doživljavaju kao stvari, kao nešto neživo, kao predmeti pogodni za eksploataciju, do te mjere da i svoje partnere i djecu doživljavamo kao naše vlasništvo... stvorili smo doslovce nekrofilijsku kulturu, kulturu koja obožava sve što je "mrtvo" (stvari poput naših automobila, mobitela, odjeće i obuće itd.), a ono što je živo pretvaramo u neživo, odnosno doživljavamo kao neživo (ljudi, životinje i biljke isključivo postaju roba pogodna za eksploataciju)... to je stvarnost u kojoj živimo, stvarnost koju većina ljudi prihvaća kao takvu zdravo za gotovo, ali to nije jedina moguća stvarnost... i kao što sam već napisao, to je ono svjetlo na kraju tunela, mogućnost izbora u kojoj je uvijek prisutna mogućnost promjene... Majka strpljivo čeka :)))....
18.08.2010. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
pozdrav poslao sam tvoj post prijatelju Mladenu evo i njegov komentar... navrati i kod njega na blog
Odlučio sam, ipak odraditi cijelo pismo, ali zbog obimnosti odgovor ću pisati nakon svakog malo većega dijela ili smislene sjeline.
Prvo o laži i poštenju kako ih ja vidim.
U životu je sve u odnosima, relativno. Iz toga se očituju i osnove postojanja kao brijeme i time promjene. Na taj način i to je u odnosu. No postoji ona osnova svega kojim jest izvorište svega u životu. Poštivanjem toga svijesno i stvarno štujemo vrijednosti kojima postojimo. Što je tada laž? Puno toga je nakičeno željama i takovo poprimilo kao osnovu tako stvirene vrijedmosti'. Čovjek se mijenjao, a time i želje, pa i odnos prema laži. Istina jest ipak ona ista u izvorištu postojanja. Kakav je njen odraz na život sbakoga od nas? Vidim, da ne može biti neuspravan, jer nosi poštovanje prema onome po kome postojimo. u nema sumnje ni mraka, a sav svijet se istinom očituje. Nekao sve postaje jasnije i bistrije. Laž u tome svijetlu je niz izgovorenih riječi ili djela koja služe nekome tko još ne vidi dobro i kad tad će ona stvariti svoju negativnost, a spremni će na njoj nešto naučiti.
Poštenje je odnos prema istini, a time i svemu što njome jest, pa i prema onome koji još ne vidi. U trenucima njegove spremnosti sa radošću čre ga poučiti. Tako je radio i radi Isus. Tako Istina i poštenje postaju Ljubav.
Pođemo li od izvorišta, koje nije nestalo postojanjem, ali se mijenjao čovjek, bilo je pokušava uređivanja odnosa. U tome su mnogi sudjelovali ovisno o moći na tome planu. Neki su vidjelo dobro, a drugi su to usmjeravali u željeni smjer. Tako su i velike istine doživlljavale izričajima iskrivljenja. Prava vrijednost je tamo u izvorištu, a onima koji vide ovdje u izvorištu. Ljudsko društvo se razvilo od čopora u kojem je vladala hijerarhija. Ona je bila po moći pojedinca, a i danas je tako, samo se sve to dobro umotalo i tako smotalo one koji razmišljaju. Misao, koja ide najčešće pravolinijski, pa bila ta kibija i zavojita, ali je linija, slijedi svoj put i ne vidi širinu. Istina, ona prava je široka.
Iskorištavanje i izrabljivanje je na putu života, ali sa velikim otklonom od dobrote i ljubavi. Zakoni su naredbe za očuvanje reda i jikerarhije. Sve to liči na veliku Božju školu. Ulenici su oni koji rade, a i oni koji vladaju. Čak vladajući slabije uče.Možda poneki iznenada shvate. Eto Bill Gates je izgleda progledao.
Što je tu poštenje? I opet vidim usmjerenje prema izvorištu. Kako bi izgledao svijet u kojem svi žive život Gospodnji, život poštovanja i ljubavi... Na izvorište svatko ide sam, ali mui se može pomoći na tom putu. Naravno putnik treba biti spreman pomoć prihvatiti. Tako nestaje prisila koja se provodi zakonima. Neizmjerno je more dobrote i ljubavi, ali treba shvatiti da smo maleni kao dio svijeta. Baš u tome je veličina i vrijednost. Tako svatko jest svijedok Božji u mjestu i vrijemenu svome. Ljudsko društvo je stavilo svoju nemoć sebi za vodilju.. nemoć za ljubav... Činiti vrijedi sa ljubavlju. Mnogo ptimjera takovih ima, posebice u skromnih ljudi. Po tome su mali veliki, jer žive život Istine i Ljubavi.
Kao da se sve svodi u društvu na vještinu donošenja zakona i njihovo tumačenje i izigravanje. Sve to za koristoljublje. >Čak i mnogi izrabljivani žele jednom postati izrabljivači. Čuo sam mnoge kako bi voljeli biti u ulozi vladajućih. Rijetko je viđenje ispravnoga puta, jer zanjenom kaputa sve ostaje isto. Ljubav i istinu zamjenbila su slova. Oni koji ih pišu kažu da je to poštenje. U njih većinom ljubavi nema, pa čak i to pisanje rade sa mukom mnogi. Sve te kule koje stvaraju su raspadljive. Naravno vrem,enom.
Vodeći mislima misli drugih nije vještome problem zavresti slušatelje. Vidim to i u tekstvu u kojem se bitno razgrađuje društvo. Jest da postoji besćutnost u vladajućih. Nisu dobri, ali oni, bolje reči, nisu vješti biti dobro... ne sada. Namtnut im je način gledanja koji odstupa od osnovnih elemenata postojanja. Čovjek slijedeći nametnutu misao se opredjeljuje i spreman je na eliminiranje. Tako se stvaraju i ratovi. To nije riječ Gopodnja. Ona je s Ljubavlju i dobrotom. Vidim nepravdu, ali ekiminacija ubištava vrijednosti života. Poteban je rad na prosvjetljivanju. Misionari idu po 'neraztvijenu svijetu' Pravi misionari su potrebni ovdje, pa prosvijetle duše 'moćnika'.
Zanimljivo je da vještina uvjeravanja ima veliko polje djelovanja. Moguće je i poštenje i istinu tako predstavljati i voditi one koji bespogovorno slušaju. Tako se opet može nametnuti sustav izrabljivanja i to materijalni, ali i duhovni. Zati Istini dolazi svatko sam. Čovjek mora svojom sviješću dokućiti svijetlo istine. Naracno i tada ostaje aktivan u svome usmjerenju poštenjem i ljubavlju. Ne postioje tu titule i zasluge, jer sbe je po Gospodinu. Svi smo darivani njegovom ljubavlju.
Da, velika je vrijednost promjena svijesti. Čovjek iodražava Istinu i stanje svojim duhom. To se osjeća. N an eki nalin trebamo pomoići onima koji misle da i
19.08.2010. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
Da, velika je vrijednost promjena svijesti. Čovjek iodražava Istinu i stanje svojim duhom. To se osjeća. N an eki nalin trebamo pomoići onima koji misle da imaju moš. Trebamo im pokarati da su u zabludi. No, znamo i to da treba živjeti zajedno i organizirano. Danas u svijetu protoka imamo situaciju da se to jkvaluitetno radi, ali ne u službi bolesti, nego ozdravljenja. Naravno, ništa nasilno, pa ni duhovno. Svatko će sam vidjeti. I nije to za prako noći, jer sustav ravnoteže djeluje i slobodne potencijale brzo popune oni koji teže zabludi. Nije bit zaštiti potencijale, nego otvarati puteve dobra.
Biti kao zemlja!!! Ne, prokljinati, već moliti za moć dobrote.
A tko je lopov? Dok postoji vlasništvo on može doći. Postoji li vlasništvo Božje? Neka svijetlost Gospodnje dobrote prosvjetli duše naše .... :)
Srdačan pozdrav Mladen ... :)
19.08.2010. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...