Smisao Života

nedjelja, 20.06.2010.

Veličina

Isti smo po tome što svi imamo ego, a razlikujemo se u količini egoizma koju njegujemo, odnosno koji stupanj vladavine ego ima nad nama... Ego je odgovoran za naše samouzdizanje, ako se prepustimo njegovoj vladavini uzdižemo se iznad drugih u mišljenju da smo po nečemu vrijedniji od ostalih (ako ne od svih,barem od nekih)... I sami eksploatacijski odnosi u društvu su tu kako bi poticali naše samouzdizanje... Vrijedim koliko imam novaca, koliki mi je stupanj obrazovanja, koliko sam slavan itd... Vrijedniji sam ako sam direktor firme negoli običan radnik, vrijedniji sam ako sam gradonačelnik negoli običan građanin, iliti jednostavnije rečeno: vrijedniji sam ako sam šef, ako sam „iznad“... I tako dokazujemo svoju „veličinu“ u okolini u kojoj živimo...

Međutim, istinska veličina se dostiže poniznošću, a ne uzdizanjem ega... Svima nam nedostaje poniznosti, da nije tako naše društvo bi sasvim drugačije izgledalo... Nemojte samo, molim vas, poniznost brkati sa ponižavanjem... Veličina se, dakle, dostiže poniznošću, tako što zaboravljamo na svoj položaj, kao i na položaj onih koji su „iznad“ nas i onih koji su „ispod“ nas – kada nismo nadmoćni u odnosu na ponizne, niti ponizni u odnosu na nadmoćne – kada prihvaćamo tuđu slobodu kao najveću vrijednost, kada znamo da nitko nije vrijedniji od nas, i da mi nismo vrijedniji od nikoga, kada znamo da nemamo pravo suditi nikome, i da nitko nema pravo suditi nama... Ta veličina put je k slobodi, put k ljubavi...

četvrtak, 17.06.2010.

PROKLETI BILI !!!

„Radi članstva u EU ublaženi su uvjeti za donošenje referendumske odluke o pristupu Hrvatske EU-u, za što će, umjesto sadašnje natpolovične većine svih upisanih birača, ubuduće biti dovoljna većina birača koji pristupe referendumu.“

„Hrvatska ulazi u završnu fazu pregovora za punopravno članstvo u Europskoj uniji, pa mora s europskom pravnom stečevinom uskladiti još dio zakona ali i ublažiti referendumske odredbe jer se strahuje da prema postojećem legislativnom okviru gotovo ni jedan referendum nema šanse za pozitivni ishod.“

Stid vas može biti, sve vas „zastupnike“ rvackih građana koji ste digli ruku za ovu ustavnu promjenu!... Proklet bio dan kad ste se rodili i dan kad ste bili izabrani u Sabor!... Zar vam je narod dao povjerenje da mu smanjujete prava, da zgazite ono malo slobode koju je imao u okviru Ustava da na referendumu odlučuje o svojoj sudbini?!... Pobrinuli ste se da budući referendum za ulaz u EU postigne veće šanse za „pozitivan“ ishod?!... Pozitivan za koga?!... Izdajnici!!!... Niste pitali narod da li želi ući u NATO, niti da li majke, očevi, supruge, i djeca vojnika koje šaljete u druge zemlje da tamo provode uzupatorsku politiku NWO-a, to žele!... A sada želite osigurati „pozitivan“ ishod ulaska u EU, tako što ćete „ublažiti referendumske odredbe“, odnosno što ćete otvoriti mogućnost da još veća manjina odlučuje o sudbini cijelog naroda?!... Nemojte se niti truditi raspisivati referendum... Skinite maske i ukinite ovu farsu od demokracije i uvedite otvorenu diktaturu!... Ali niste vi krivi, krivi smo mi što smo vas doveli tu gdje jeste i što vas trpimo...

ponedjeljak, 14.06.2010.

USTANI RADNI NARODE RVACKE !!!

Za nas koji moramo otuđivati svoju aktivnost (raditi) da bismo preživjeli, jako je bitno koliko će nam mrvica naši gospodari baciti sa svog stola, a u ovo vrijeme „gospodarske krize“ količina bačenih mrvica se stalno smanjuje jer ipak treba sačuvati bogatstvo naših gospodara... Ne daj Bože da to bogatstvo splasne jer je isto stup našeg opstanka, jer ako naši gospodari neće imati, kako će nama dati?... Zato trebamo biti solidarni, i svojim gospodarima zahvalni za sve mjere koje poduzimaju radi našeg prosperiteta, pa shodno tome moramo podnijeti sve „harače“ i ostale namete, odreći se prava iz kolektivnih ugovora, kako bi se to bogatstvo sačuvalo i u budućnosti nam omogućilo dovoljno mrvica za preživljavanje...

E, pa nebu išlo!... STEGNITE VI REMEN BANDO LOPOVSKA!... U zadnjih pet dana otkako su naši vrli sindikati pokrenuli akciju skupljanja potpisa za raspisivanje referenduma protiv izmjene ZOR-a, prema njihovim izjavama prikupljeno je 62% od potrebnih 450.000 potpisa za referendum (uključujući i potpis moje malenkosti)... Kažu naši sindikalni čelnici kako ova akcija poprima razmjere plebiscita građana koji iskazuju svoje nezadovoljstvo stanjem u društvu, te da je to poruka sindikatima da se ujedine, te da u konačnici organiziraju i opći štrajk... E, to bih htio vidjeti... Ova akcija prikupljanja potpisa za referendum test je za rvacke građane koji će pokazati da li je narod u stanju stati na kraj bezobzirnom izrabljivanju i pokrenuti promjene u našem društvu, jer ako ovo ne uspije, onda nismo sposobni za ništa i imat ćemo točno ono što i zaslužujemo, i nek sve ide k vragu!...

petak, 04.06.2010.

Podrijetlo rata - 2. dio

Rat je u tzv. primitivnim društvima uvijek „rat protiv države“ (kao što veli francuski antropolog P. Clastres)... Naime, rat je u našoj kulturi jedno od sredstava održavanja eksploatacijskih odnosa (Države), dok je upravo suprotno tome, u kulturi nepodijeljenih društava rat jedno od sredstava (zaštitni mehanizam) kojim se spriječava nastajanje podijeljenog, klasnog društva (Države)... Dakle, rat njima i nama ne znači isto... Ovdje mi nije cilj opravdavati rat u bilo kojem smislu, odnosno prikazati „pozitivno“ viđenje rata, već samo pokušati objasniti svrhu rata u dvjema različitim kulturama... Čovjeka je evolucija biološki stvorila kao svejeda, a sociološki kao plemensko biće... Čovjek tako u svom evolucijskom razvoju postaje lovac i sakupljač koji živi u skupini (plemenu), jer sam nije u stanju preživjeti; evolucija mu nameće život u zajednici u kojoj svaki pripadnik daje doprinos na osnovi vlastitih sposobnosti, održavajući tako vlastitu opstojnost i opstojnost zajednice – pojedinac ne opstaje bez zajednice, niti zajednica bez pojedinca... Sloboda pojedinca također ne opstoji bez slobodne zajednice, kao niti sloboda zajednice bez slobodnog pojedinca...

U plemenskoj organizaciji društva počinju se razvijati različite skupine koje na različite načine doprinose opstojnosti zajednice... Iako većinom svi pripadnici plemena sudjeluju u lovu i skupljanju, posebno se ističu najsposobniji lovci (pretežno muškarci)... Istaknuti lovci stječu prestiž i štovanje u svojoj zajednici, a kako bi se taj prestiž održavao i tijekom lovostaja, lovci postaju ratnici... Lovac postiže i održava prestiž na osnovi plijena i trofeja iz lova, a kao ratnik na osnovi ratnih trofeja... Ratnici ne idu u rat radi širenja i održavanja područja eksploatacije (kao u našoj kulturi), već radi osvajanja trofeja koji im osiguravaju prestiž u zajednici... Pripadnik plemena koji izabere ulogu ratnika mora stalno održavati svoj ratnički ugled neprestanim osvajanjem sve vrijednijih odnosno teže dostupnih trofeja... Gotovo svaki ratnik je tako neminovno osuđen na smrt, jer on ratuje dok ne pogine od ruke neprijatelja, rijetko koji ratnik doživi mirovinu... Odnosno, oni ratnici koji požive duže najčešće postaju vođe plemena... Pleme, ne samo što dopušta stvaranje „bratstva ratnika“ i stjecanje ratničkog prestiža, već ga i potiče...

Naime, ratničkim pohodima u cilju pribavljanja trofeja (ili plijena), čime se stječe ugled i prestiž, zadovoljava se ljudska želja za dominacijom, za moći, te se spriječava ostvarivanje iste unutar plemena... Zato P. Clasters kaže da je rat u nepodijeljenim društvima uvijek „rat protiv države“, rat protiv uspostave eksploatacijskih odnosa... Ako neki poglavica željan moći i vlasti nad pripadnicima svog naroda tu vlast želi ostvariti i uspostaviti eksploatacijske odnose, potrebna mu je podrška „bratstva ratnika“ kao i plemenskog šamana ili vrača... Ali takva situacija se ne javlja u lovačko-skupljačkoj kulturi jer se ta želja za moći, kao što sam već rekao, usmjeruje prema stjecanju prestiža prilikom ratnih pohoda izvan plemena, a također nema niti proizvodnje viška proizvoda koji se može akumulirati i iskoristiti za uspostavu eksploatacijskih odnosa, odnosno za ostvarivanje moći i vlasti unutar plemena... Tek kada lovačko-skupljačka kultura postane isključivo sjedilačka, kad se počinje proizvoditi višak proizvoda, stvaraju se pretpostavke za uspostavu podijeljenog (klasnog) društva, i tada „bratstvo ratnika“ koje se isključivo bavilo lovom i ratnim pohodima, kao takvo gubi svoju svrhu, ali mu se u novim odnosima nameće drugačija uloga – čuvara novouspostavljenog sustava...

Podlogu za ovaj i prethodni post pronašao sam prvenstveno u djelima spomenutog francuskog antropologa P. Clastersa (zbirke eseja „Društvo protiv države“ i “Tuga divljeg ratnika“) i američkog antropologa M. Sallinsa (esej „Prvobitno društvo blagostanja“), znanstvenika koji su svoj život posvetili istraživanju načina življenja „primitivnih“ naroda, odnosno proučavanju njihove kulture nepodijeljenog društva... Ovo sam istaknuo kako me ne bi optužili za proizvoljnost zaključaka, te iz razloga što neću previše duboko ulaziti u analizu uzroka i svrhe rata u takvim društvima, pa ako nekoga zanima ova tema neka posegne za gore spomenutim djelima... Uglavnom, čovjek rat koristi kao zaštitni mehanizam održavanja i nepodijeljenih i podijeljenih društava, ali postavlja se pitanje da li je čovjek sposoban organizirati i održavati svoje društvo bez takvog mehanizma koji donosi samo bol i patnju?... Vjerujem da može, jer naše iluzije nisu toliko dragocjene da bi nas trebale natjerati da ratujemo... Najveća naša zabluda je što u rat kao „domoljubi“ idemo pod stijegom ljubavi, i toliko vjerujemo u tu zabludu govoreći sami sebi kako je to uistinu ljubav prema domovini i našim obiteljima... Ali to je samo privid ljubavi, jer ljubav nema neprijatelja...


Ratna molitva

O Bože, Oče naš, naši mladi domoljubi, idoli naših
srdaca, stupaju u bitku - budi s njima!... O Gospode,
Bože naš, pomozi nam da svojim granatama
raznesemo njihove vojnike u krvave dronjke;
pomozi nam da im pitoma polja prekrijemo blijedim
spodobama njihovih poginulih domoljuba; pomozi
nam da grmljavinu njihovih topova prekrijemo
vriskom njihovih ranjenika što se grče u bolovima;
pomozi nam da razorimo njihove ništavne domove
olujom naše vatre; pomozi nam da zgnječimo srca
njihovih jadnih udovica bespomoćnom tugom...
Radi nas koji Te obožavamo, Gospode, smrvi
njihove nade, ukaljaj njihove živote, produži njihovo
gorko hodočašće, otežaj im korake, natopi im put
suzama njihovim, oboji im stope u snijegu krvlju
njihovih izranjenih tabana!
Molimo u duhu ljubavi Njega koji je Izvor Ljubavi, i
koji je vječno utočište i vjerni prijatelj sviju koji su u
nevolji i vape za Njegovu pomoć s poniznim i
skrušenim srcem.

Mark Twain