CUSTODIANS
Lav Dimitrij Malkowski
Jedan od štitinika Kraljica Elemenata. Iako je vampir, sve ove godine koliko je živ (a to je 377 godina) odupire se porivu pravih vampira, sisanju ljudske krvi. Žeđ taži lovom na životinje, uglavnom medvjede. Ima bijelu, tvrdu i hladnu kožu i crne oči koje postanu azurne kad je dobre volje. Može podnijeti miris ljudske kože i krvi. Danju, kad izađe na sunčevu svjetlost, koža mu svjetluca kao da je satkana od tisuću sićušnih dijamanata. Iako je vampir, on je moja tiha patnja. Potječe iz Rusije.
Alhir Blackdeath
Ima 18 godina i vrlo burnu prošlost iza sebe. Bio je: gladijator, ubojica, general, zaštitar, propalica i plemić. Potjeće iz ogromne plemićke obitelji Blackdeath, koja ja izumrla, a on je jedini ostao na životu. Bio je jedan od najboljih čarobnjaka na svijetu, ali je ostao bez moći, iako je sada opet polako vraća, ali još je dug put pred njim dok ne postane ono što je nekoć bio. Seli se posvuda po svijetu iako ima stan, dvorac i 24% Šupljeg Kotlića.
Bavi se pisanjem, čitatanjem i proučavanjem magijskih predmeta, veliki fan fantasya. Kao oružja koristi džepni nož, nešto malo eksplozivnih tekućina i dva posebna štapića: Dragonslayer i Hellangel. Radi za Red kao operativac, ali vodi i vlastite poslove. Za njim je raspisana tjeralica od nekoliko tisuća galeona. Svi preostali vampiri ga žele ubiti jer je slučajno ubio posljednjeg potomka Drakule i još par njihovih velikih Lordova. Kao posljednji pripadnik jedne plemićke kuće predstavlja mogućeg pretendanta na prijestolje Engleske. A nekoliko njih ga tamo i želi postaviti.
SMRTONOŠE
Tim Fitzgerald
Moj cijenjeni otac. Smrtonoša i blizak suradnik Gospodaru tame. Jago bogat, naravno. Ja sam njegova princeza. Učinio bi sve kako bi me zaštitio, pa makar to bilo i od Voldemorta. Ne želi da mi ona nanese zlo.
Marylinn Fitzgerald
Moja majka. Voli me. I ona me pokušava zaštititi od toga da postanem smrtonoša. No, neće uspjeti. Ja ŽELIM postati smrtonoša i to i jesam!
Copyright © 2007. by Megan Nadia Fitzgerald
All rights reserved.
je pametnih ljudi na mom blog
Stavljeno 10.08.'07. u 20:23
Free Site Counter
Moj banner:
Banner i avatar napravila:
Get free graphics at BlingyBlob.com!
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
How many?:
*Voldemortova Armija*
Sjedim pokraj otvorenog prozora. Zatvorim oči i prepuštam se vjetru koji mi miluje lice. Već je 4 ujutro, a ja nisam ni oka sklopila. Cijelu noć razmišljam o onome što mi je Voldemort pokazao i rekao. Opet. I tako već puna 2 tjedna. Nikome još nisam rekla za Ruby i sve vezano za nju. Čak ni Dracu, iako bih trebala. 'Kad-tad ću morati' pomislim i legnem na krevet. Buljila sam u krvavocrveni baldahin iznad kreveta, no nisam ga vidjela. Vidjela sam plavu kosicu, sive oči i prćast nos- Ruby. Neznam koliko sam još razmišljala o njoj, kad sam zaspala nemirnim snom.
*********
"Dobro, Meg, hoćeš mi reći zašto si stalno takva?" puknula je ujutro Merry. "Da, reci nam, Meg" nadovezala se Libby.
"Ne tiče vas se!" rekla sam i odjurila van iz Velike dvorane. Nisam osjećala da im išta trebam reći. Pogotovo ne Libby.
Sjela sam iza jedne seljačke vaze da me nitko ne može vidjeti. Prevarila sam se.
"Gđice Fitzgerald, kog vraga radite iza te skupocjene i stare vaze?! I zašto niste na doručku?" derala se McGonagallica na mene. 'Vaza sigurno nije starija od tebe' pomislim kiselo, a na lice namjestim sarkastičnu facu:
"Ne jedem, pazim na liniju." "Vi pazite na liniju? Pih!" frkne Zabadalo (čitaj: McGonagallica), okrene se na peti i odšeta dalje tražeći novu žrtvu. Ja se s olakšanjem ponovo spustim na pod. Nakon samo 2 minute mira, ponovno začujem glasove. Htjela sam na prolaznike, koji ometaju moj mir, baciti kletvu 'Tarantallegra', kad sam čula o čemu pričaju.
"Harry, prestani o tome razmišljati. Nije potrebno!" reče glas osobe koju sam mrzila. Mutnjakuša. "Ali Hermiona, očito je da Malfoy nešto smjera. Ne bi bez veze pobjegao svoj dragoj mamici i ušuljao se u Burgina&Burksa." nervozno reče Potter. Odakle, samo, njemu da Draco nešto smjera?
"Pa rekao je da mu treba nešto popraviti. Možda mu ne valja...neki stol ili nešto." glupo će Weasley. Nije mi se dalo dalje slušati ova sranja, a 'Idiotska trojka' je ionako otišla dalje od mene, pa sam otišla pronaći Draca. Samo što sam se spustla na drugi kat, našla sam ga. Motao se oko zahoda Plačljive Myrtle.
"Hej, tu si! Tražila sam te." rekoh nježno. Draco je izgledao ispijeno i umorno. Čim me pogledao, nabacio je smješak. Bez obzira na to, i dalje je izgledao nekako tužno.
"Meg! Trebaš mi.2 reče tiho. Uhvati me za ruku i odvuče do najbliže prazne klupe. Kad smo sjeli, samo me zagrlio i tako smo stajali neko vrijeme i onda počeli ljubiti. Dok nas netko nije grubo prekinuo.
"20 bodova manje za Slytherine, Fitzgeraldice. Jer se ljubakaš na klupi." začuh sarkastičan glas iza sebe. Glas Jessice Knox. "Kako se usuđuješ?!" skoči Draco. Izgledao je kao da je našao dobar razlog za borbu. "Ne skači, Drek, jer bi mogla i tebi oduzeti bodove." poleda ga Jessica svisoka. "i ja sam prefekt, a drugim prefektima ne možeš oduzimati bodove, glupačo!" glasno će Draco. "To ti misliš." frkne Knoxova i odmaršira dalje.
"Reci mi neku dobru kletvu." reče Draco ciljajući u Jessicina leđa "Još je mogu pogoditi odavde." "Ne treba," nasmijah se "Merry će se pobrinuti za nju!".
NAVEČER
"Ono Zabadalo (čitaj: McGonagallica) nije normalno!!" potužila nam se Aqua kad smo došli u Društvenu. "Natjerala me da ribam noćne posude u bolničkom krilu samo zato što sam bacila 'Densauqeo' kletvu Na onu Gryffindorku Alexandru.". Pogađate: zadatak 'Veličanstvene Osmerke' je još uvijek na snazi.
Društvena je, kao i uvijek, bila puna. Alex i Nicky su opet bili u centru pažnje: kupili su bljuvalice iz 'Weasleyjevih čarozeza' i povraćali kud su stigli. Zabini je trčao za njima i ukljanjao njihovu bljuvoti što je izazavalo negodovanje prisutnih. Aqua, Merry i ja smo ih neko vrijeme gledale i smijale se, dok nam se Aqua ije obratila ozbiljnim glasom.
"Znate što? Mislim da bi trbali napravitinekakvu grupu. Samo mi Slytherini." tiho i tajanstveno će ona. "Nešto kao Pokret Maldih Smrtonoša." "PMŠ? Nije baš lako za izgovoriti.." zamišleno kaže Merry. "Ma ne PMŠ, nego nešto u to stilu." iznervirano reče Aqua. "A što kažete na 'Voldemortova armija'? iznenada i naglo rečem. Njih dvije me pogledaše.
"SAVRŠENO!!" uglas kažu Merry i Aqua. "Psst!" utišam ih ja. "Tiše! Ne smije nas nitko čuti!" "A tko će sve biti u toj...armiji?" zaintrigirano će Merry. "Pa ne znam..." rekoh.
"Svi iz 'Veličanstvene osmerke." kao iz topa kaže Aqua zagledana u daljinu.
Nakon što se Društvena raščistial, što je potrajalo prilično dugo, skupili smo svih iz ekipe: Libby, Zabini, Aqua, Merry, Nicky, Alex, Draco i ja. Ako ignoriramo Alexovo i Nickyjevo štuckanje od silnog povraćanja, u Društvenoj je vladala tši. Pošto smo Merry, Aqua i ja svima iz ekipe rekle da ostanu u prostoriji dok svi ostali ne odu na spavanje jer im moramo reći nešto važno, napetost u zraku je bila gotovo opipljiva. Da razbije tišinu, Draco je prvi progovorio.
"Pa dobro, hoćete nam više reći o čemu se radi? Ja umirem od znatiželje!" rekao je zainteresirano. Ostali su potvrdno promrmljali kao znak slaganja.
"U reduu." kažem ja drhtavim glsom "Aqua, Merry i ja smo razmišljale o tome kako bi bilo dobro da napravimo neku grupu. I došle smo do zaključka da će ta grupa sadržavati mlade Smrtonoše. Ne moraju svi biti Smrtonoše, ali barem imajte želju ako želite biti u toj grupi. I sada se izjasnite želite li ili ne."
Redom sam gledala na lica mojih prijatelja. Draco, Merry i Aqua su izgledali odlučno; Zabini i Libby zbunjeno; Alex i Nicky kao da se bore sami sa sobom. Bojala sam se. Ne znam zašto, ali sam se bojala. Valda zato da se svi povuku.
"U redu." rekoše Alex i Nicky uglas. "Pa i naša mama i njena sestra su Smrtonoše, jelda? Možda smo mladi, ali ionako nam je to bilo u planu!" "Super!" oduševljeno sam uzviknula. "Još ste preostali vas dvoje." pogledam u Zabinija i Libby. "Blaise? Izjasni se."
"Ja....ah, dobro." reče Zabini i nasmiješi se. "Libba, ti?" upitah ju.
"Ja ne mogu...." kaže ona tiho i pogne glavu. "Zašto?" rekoše svi uglas.
"Zato što....sam ja vampir." tužno će Libby, a svi ustuknuše.
vratila san se iz Slovenije (da, tamo san bila) i sada van pišen post! hvala na komentarima iz prošlog posta...
p.s. ja nekim ljudima ne mogu komentirati blog zbog promjene blog.hr-a pa se nemojte ljutiti. ne mogu komentirat Alexyndri, Alexu i Nickyju, Merry i još nekima......sredite to, i ja ću vam opet (a i drugi) moći komentirati!!
p.s. meni i Merry tribaju likovi na OVOM blogu, pa....
kissam vas!!
"Auu!!", zajaukala sam od boli. "Z-zašto me t-toliko boli?!" pitala sam Voldemorta koji je stajao nasuprot mene. Iako sam se sva skvrčila od boli i čučnula jer mi je tako bilo lakše, i dalje sam ga gledala u oči. "Smiri se, proći će ubrzo." rekao je ležerno kao da priča o vremenu. To mi je nevjerojatno išlo na živce. Ali bio je u pravu. Nakon samo nekoliko trenutaka bol je jenjavala. "Boli te u predjelu trbuha, zar ne?" pitao me Voldemort. "Da." odgovorila sam dižući se s poda "Kako znate?". "Podignimajicu." kaže Voldemort. Upitno sam ga pogledala, a on je na to samo dodao-"Pogledaj svoj trbuh.". Polagano sam dizala majicu pitajući se zašto i tada sam ga ugledala...bio je velik i ružičast-ožiljak. I dalje sam ga gletala te primjetila da polagano nestaje.
"To ti je ožiljak od Rubynog porođaja" tiho će Voldemort. "Rubynog?" podigla sam obrvu. "Točnije, porođaja Ruby Anastasije Yasmin Belle. Vidiš, Ruby je tvoja kćer i upravo si proživjela njen porođaj." odgovori Voldemort na moje nepostavljeno pitanje.
Šutjela sam. 'uby Anastasia Yasmin Belle je moja kći. Moja i...čija? Pa ona mora imati i oca! A to je...'
"Draco." Voldemort mi je pročitao misli. "Draco Malfoy je Rubyn otac. I, ako se ne varam, tvoj dugogodišnji dečko."
Ostala sam zgranuta. 'Draco i ja smo...? O moj Bože! Mi smo.......!!' pomislih. Pogledala sam u Voldemorta. On je samo kimnuo-"Sjedni." Sjela sam na pod, jer nisam imala gdje i zainteresirano se zagledala u Gospodara. Znala sam da će započeti priču.
"Prije 19 mjeseci ti si ostala trudna. S Dracom. Naravno, nakod 9 mjeseci ti si rodila to dijete. Tvoji roditelji i ja smo odlučili da svima iz Hogwartsa izbrišemo pamćenje na tih 9 mj. i usadimo nova. Nakon toga, ja sam to isto učinio tvojim roditeljima. Mislio sam da je bolje ako što manje ljudi zna za Ruby. Ti si joj dala to ime, odnosno imena." šetkao se ispred mene "Ona je horkruks. I to najbolji. Vidiš, nju je gotovo nemoguće uništiti--- upravo zbog tebe. Ti ju štitiš, ali samo ako to želiš." "Naravno da želim!" našla sam se na nogama a da to nisam ni znala. "Zaboga, ona je moje dijete! u njoj teče moja krv! Ona ima moje gene! Naravno da ću ju zaštititi makar morala izgubiti vlastiti život!" zadihano sam rekla. Desna ruka me boljela. Shvatila sam da u njoj stežem štapić već duže vrijeme.
"Odlično!" zapiskuta Voldemort "Savršeno! Znao sam da se mpgu osloniti na tebe, Megan.". Uzeo je moju lijevu ruku i podignuo rukav. Svojim štapićem je napravio znak Smrtonoša. Tamni Znamen.
"Sad si Smrtonoša, Megan. I ti i Draco." tiho će Voldemort. "A sad upozorenja."
"Za Tamni Znamen, Ruby i sve što ide uz to možeš reći samo dvjema osobama." naglasio je ono 'samo' i 'dvjema'. "A to moraš odlučiti sad.". "Reći ću Dracu i Meropi." rekoh bez oklijevanja. "Oh! Dobro." ostao je zatečen. "Sada dolazi ono najvažnije..." oklijevao je. "Recite mi, ma kakvo god bilo." rekoh.
"Dobro. Megan, Ruby nije obično dijete. Ona ima moći. Nečuvene i čarobnjačkom svijetu neznane moći. Ne pitaj me kako znam, to sad nije važno. Stvar je u tome što ja neznam kako se rukuje tim moćima ni čemu one služe. Ali ti ćeš znati. Saznat ćeš. A kako bi mogla saznati, moraš ih imati. Te Rubyne moći ja ću prenijeti na tebe." reče u jednom dahu Gospodar. Nisam stigla pitati ni kako, a on je već izgovorio inkatanciju-"Transferium!".
Sve je bilo usporeno. Vidjela sam kako mlaz srebrne svjetlosti ide prema crnoj kolijevci u kojoj se nalazila Ruby, odbija se o njeno čelo i kreće prema meni. Kad me dotakla, ja sam od jačine udarca pala na pod. I onda sam se počela osjećati moćno, kao da mogu učiniti sve što poželim. Instinktivno sam prušila desnu ruku prema kolijevci i dlanom trznula prema gore. Kolijevka se podigla. Onda sam polako kretala dlan u krug po sobi, a začarana kolijevka je činila isto. Na kraju sam je spustila natrag gdje je i bila. Ja sam ostala zadivljena.
"Moć levitacije je jedna od mnogih moći koje ti sada imaš. I koje ćeš uskoro otkriti, baš kao i ovu." kaže Voldemort. "Mogu li ostati malo sama s Ruby?" pitala sam ga, shvaćajući da dosad nisam ni uspjela vidjeti njeno lice. "Naravno." Voldemort je već bio na vratima.
Polagano sam se približavala kolijevci. Sad sam bila sasvim blizu nje. Čučnula sam. Pogledala sam unutar kolijevke i prvo što sam spazila bila je plava kosica. Onda sive oči i maleni prćasti nosić koji me podsjećao na moj dok sam bila mala. Na punim usnama joj je zaigrao nesiguran smješak.
I ja sam se njoj nasmiješila. Neznam koliko dugo sam ju tako gledala, meni se činilo kao samo nekoliko sekundi. A onda je zaspala. Podigla sam pokrivač sve do brade, da joj ne bude hladno. Onda sam se nasmijalasamoj sebi što sam se toliko raznježila. A tko i ne bi pokraj tako slatke djevojčice?! A saznanje da je ona moja kćer povećalo je moj osmijeh. Tako sam nasmiješena izašla is prostorije.
"Što se tebi dogodilo?" upita Merry "Čemu taj misteriozni smješak?". "Pa, odakle da počnem?" zadirkivala sam Merry. "Najbolje bi bilo da se obje počnete vraćati u Hogwarts." čula sam Voldemortov glas iza sebe. Samo sam zatvorila oči i osjetila kako se vraćam u Hogwarts koji je sada već bio duboko pod okriljem noći...
što vi kažete?? ehh....
e da, iman jednu obavjest:
možda van se uopće ne uspijen javit do 26.08.--ćaća mi neda svoj laptop više, reka je da je ovo zadnji put...grrrrr
ahh....a valjda ću ga uspit nagovorit. a ako van se ne javljan..to znači da nisan uspila. a jbg....ali nastavit ću svaki dan pregledavat mail, pa ako van nešto triba, javite se na:
slytherinb@gmail.com>
to je to od mene.........
kissam vas!!
*Crna Kolijevka*
Pustite ovu pjesmu dok čitate post, odlična je.
"Zdravo, Merope. Oh, vidim da si dovela svoju prijateljicu,baš kao što sam tražio. Odlično." progovori Voldemort svojim dubokim i hladnim glasom. Glasom kojem sam se divila. "Ti si, dakle, Megan?" okrenuo se prema meni. Nisam ništa rekla, samo sam kimnula glavom. "Mnogo sličiš na svoju majku. Čak više nego prošle godine." istaknuo je. Prošle godine? Kad je on to mene vidio prošle godine?
"Oče, zašto si nas poz--" pokuša upitati Merry, no Voldemort ju prekine: "Megan, sigurno se pitaš zašto sam te pozvao ovdje." "To sam upravo i pokušala pitati, kad si me ti grubo pre--" opet proba reći Merry, ali Voldemort je bio brži: "Odgovor na to pitanje, a i mnoga druga koja ćeš mi postaviti, nalaze se u ovoj sobi." reče pogleda prikovanog u mene. Trzne štapićem i otvore se vrata s moje desne strane. Iz njih je, u jedva vidljivim tragovima, lepršala zlatna svjetlost. Pitala sam se odakle dolazi. Voldemort je rukom pokazao na vrata od sobe, a ja sam ušla ne pitajući ništa. Neka čudna sila me privlačila u tu sobu. Nisam znala zašto, ali jednostavno sam morala ući u tu sobu.
Kad sam ušla, zabljesnula me promjena: u ovoj sobi je sve bilo bijelo, dok je u susjednoj (u onoj kojoj sam već bila) bilo vrlo mračno. Sve je bilo bijeo, osim jednog, na prvi pogled nevažnog, detalja: malena crna kolijevka je stajala na sredini sobe.
Iz te čudne crne kolijevke je dopirala ona čudna zlatna svjetlost. Primjetila sam da je za mnom u sobu ušao samo Voldemort. Izgleda da je Merry ostala vani.
"Što je to?" upitala sam očiju uprtih u crnu kolijevku. Bila mi je, nekako...privlačna. Nisam znala zašto ni kako, ali zbog nje sam se osjećala vrlo čudno.
"To je kolijevka" jednostavno odgovori Voldemort. Ta njegova smirena jednostavnost me užasno živcirala.
"Da, vidim, nisam slijepa!!" pokušala sam viknuti, no iz mene je izašao samo tihi šapat. Malo sam se smirila i pitala ono pto me izjedalo od znatiželje: "Što je u toj kolijevki?". "To je horkruks." neodređeno kaže Voldemort. 'Molim? Horkruks? Pa zašto bi mene bilo briga za dio Voldemortove duše??' pomislih. Iako sam se trudila ostati ravnodušna prema kolijevci, nisam mogla.
"Ne možeš ostati ravnodušna." reče Voldemort. "Ali zašto?" pitala sam neuspješno skrivajući nervozu u glasu. "I zašto bi mene bilo briga za vaš horkruks?". "Trebalo bi te biti briga za taj horkruks."
"Zašto?!!!" dreknula sam i okrenula se prema Voldemortu. Iz mojih usta je izaša šapat,a ne dreka kao što sam htjela. Ništa mi nije bilo jasno i to mi se nije sviđalo.
"Zato što je u toj kolijevci tvoja kćer." kaže Voldemort gledajući me duboko u oči, a mene preplavi val boli.
znan da je kratak, a jbg......u svojoj bilježnici san ga dulje napisala, al ne mogu sve to napisat u postu jer mi je ćaća jedva da svoj laptop. grrrrr
al bolje išta nego ništa, hehehe....ja uživan tu...nadan se da je i vama lipo....
ajte, iden sad.....................
kissam vas sve i pozzam isto....
p.s. sorryte ostali što vas nisan ubacila, al ovaj post i idući su važni baš za lik Mrgan Nadie Fitzgerald, pa... nadan se da razumijete!
p.p.s. nemojte se ljutit ako nisan javila za post! stvarno ne stignen.....kisssssssssss