Marketing
"Auu!!", zajaukala sam od boli. "Z-zašto me t-toliko boli?!" pitala sam Voldemorta koji je stajao nasuprot mene. Iako sam se sva skvrčila od boli i čučnula jer mi je tako bilo lakše, i dalje sam ga gledala u oči. "Smiri se, proći će ubrzo." rekao je ležerno kao da priča o vremenu. To mi je nevjerojatno išlo na živce. Ali bio je u pravu. Nakon samo nekoliko trenutaka bol je jenjavala. "Boli te u predjelu trbuha, zar ne?" pitao me Voldemort. "Da." odgovorila sam dižući se s poda "Kako znate?". "Podignimajicu." kaže Voldemort. Upitno sam ga pogledala, a on je na to samo dodao-"Pogledaj svoj trbuh.". Polagano sam dizala majicu pitajući se zašto i tada sam ga ugledala...bio je velik i ružičast-ožiljak. I dalje sam ga gletala te primjetila da polagano nestaje.
"To ti je ožiljak od Rubynog porođaja" tiho će Voldemort. "Rubynog?" podigla sam obrvu. "Točnije, porođaja Ruby Anastasije Yasmin Belle. Vidiš, Ruby je tvoja kćer i upravo si proživjela njen porođaj." odgovori Voldemort na moje nepostavljeno pitanje.
Šutjela sam. 'uby Anastasia Yasmin Belle je moja kći. Moja i...čija? Pa ona mora imati i oca! A to je...'
"Draco." Voldemort mi je pročitao misli. "Draco Malfoy je Rubyn otac. I, ako se ne varam, tvoj dugogodišnji dečko."
Ostala sam zgranuta. 'Draco i ja smo...? O moj Bože! Mi smo.......!!' pomislih. Pogledala sam u Voldemorta. On je samo kimnuo-"Sjedni." Sjela sam na pod, jer nisam imala gdje i zainteresirano se zagledala u Gospodara. Znala sam da će započeti priču.
"Prije 19 mjeseci ti si ostala trudna. S Dracom. Naravno, nakod 9 mjeseci ti si rodila to dijete. Tvoji roditelji i ja smo odlučili da svima iz Hogwartsa izbrišemo pamćenje na tih 9 mj. i usadimo nova. Nakon toga, ja sam to isto učinio tvojim roditeljima. Mislio sam da je bolje ako što manje ljudi zna za Ruby. Ti si joj dala to ime, odnosno imena." šetkao se ispred mene "Ona je horkruks. I to najbolji. Vidiš, nju je gotovo nemoguće uništiti--- upravo zbog tebe. Ti ju štitiš, ali samo ako to želiš." "Naravno da želim!" našla sam se na nogama a da to nisam ni znala. "Zaboga, ona je moje dijete! u njoj teče moja krv! Ona ima moje gene! Naravno da ću ju zaštititi makar morala izgubiti vlastiti život!" zadihano sam rekla. Desna ruka me boljela. Shvatila sam da u njoj stežem štapić već duže vrijeme.
"Odlično!" zapiskuta Voldemort "Savršeno! Znao sam da se mpgu osloniti na tebe, Megan.". Uzeo je moju lijevu ruku i podignuo rukav. Svojim štapićem je napravio znak Smrtonoša. Tamni Znamen.
"Sad si Smrtonoša, Megan. I ti i Draco." tiho će Voldemort. "A sad upozorenja."
"Za Tamni Znamen, Ruby i sve što ide uz to možeš reći samo dvjema osobama." naglasio je ono 'samo' i 'dvjema'. "A to moraš odlučiti sad.". "Reći ću Dracu i Meropi." rekoh bez oklijevanja. "Oh! Dobro." ostao je zatečen. "Sada dolazi ono najvažnije..." oklijevao je. "Recite mi, ma kakvo god bilo." rekoh.
"Dobro. Megan, Ruby nije obično dijete. Ona ima moći. Nečuvene i čarobnjačkom svijetu neznane moći. Ne pitaj me kako znam, to sad nije važno. Stvar je u tome što ja neznam kako se rukuje tim moćima ni čemu one služe. Ali ti ćeš znati. Saznat ćeš. A kako bi mogla saznati, moraš ih imati. Te Rubyne moći ja ću prenijeti na tebe." reče u jednom dahu Gospodar. Nisam stigla pitati ni kako, a on je već izgovorio inkatanciju-"Transferium!".
Sve je bilo usporeno. Vidjela sam kako mlaz srebrne svjetlosti ide prema crnoj kolijevci u kojoj se nalazila Ruby, odbija se o njeno čelo i kreće prema meni. Kad me dotakla, ja sam od jačine udarca pala na pod. I onda sam se počela osjećati moćno, kao da mogu učiniti sve što poželim. Instinktivno sam prušila desnu ruku prema kolijevci i dlanom trznula prema gore. Kolijevka se podigla. Onda sam polako kretala dlan u krug po sobi, a začarana kolijevka je činila isto. Na kraju sam je spustila natrag gdje je i bila. Ja sam ostala zadivljena.
"Moć levitacije je jedna od mnogih moći koje ti sada imaš. I koje ćeš uskoro otkriti, baš kao i ovu." kaže Voldemort. "Mogu li ostati malo sama s Ruby?" pitala sam ga, shvaćajući da dosad nisam ni uspjela vidjeti njeno lice. "Naravno." Voldemort je već bio na vratima.
Polagano sam se približavala kolijevci. Sad sam bila sasvim blizu nje. Čučnula sam. Pogledala sam unutar kolijevke i prvo što sam spazila bila je plava kosica. Onda sive oči i maleni prćasti nosić koji me podsjećao na moj dok sam bila mala. Na punim usnama joj je zaigrao nesiguran smješak.
I ja sam se njoj nasmiješila. Neznam koliko dugo sam ju tako gledala, meni se činilo kao samo nekoliko sekundi. A onda je zaspala. Podigla sam pokrivač sve do brade, da joj ne bude hladno. Onda sam se nasmijalasamoj sebi što sam se toliko raznježila. A tko i ne bi pokraj tako slatke djevojčice?! A saznanje da je ona moja kćer povećalo je moj osmijeh. Tako sam nasmiješena izašla is prostorije.
"Što se tebi dogodilo?" upita Merry "Čemu taj misteriozni smješak?". "Pa, odakle da počnem?" zadirkivala sam Merry. "Najbolje bi bilo da se obje počnete vraćati u Hogwarts." čula sam Voldemortov glas iza sebe. Samo sam zatvorila oči i osjetila kako se vraćam u Hogwarts koji je sada već bio duboko pod okriljem noći...
što vi kažete?? ehh....
e da, iman jednu obavjest:
možda van se uopće ne uspijen javit do 26.08.--ćaća mi neda svoj laptop više, reka je da je ovo zadnji put...grrrrr
ahh....a valjda ću ga uspit nagovorit
. a ako van se ne javljan..to znači da nisan uspila
. a jbg..
..ali nastavit ću svaki dan pregledavat mail, pa ako van nešto triba, javite se na:slytherinb@gmail.com>
to je to od mene.........
kissam vas
!!
Post je objavljen 10.08.2007. u 11:48 sati.