subota, 17.10.2015.

Nepravilno srce

(srce uočila Nikolina)

Sanjao sam čudan san, kako stojim u dugoj koloni ljudi i svako od nas u svojim rukama nosi svoje srce, da ga preda Gospodu. Bio sam iznenađen tom slikom, jer srca ljudi koje sam tu mogao vidjeti su se drastično razlikovala, ni jedno nije bilo isto. Neka su bila mala, a neka velika, neka hrapava, a neka sjajna, neka cijela, a neka nepotpuna, neka blijeda, a neka tamnija.

I tako, primijetim jednog starca koji je stajao do mene i zagledam se u njegovo srce. Upitam ga: "Izvinite, zašto se vaše srce tako trese i nepravilno kuca, grči se. Zašto je tako puno ožiljaka i nedostaju mu djelići?"

Starac mi odgovori: "Vidiš momče, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav - izvadio sam komadić svojega srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svojega srca koji baš nije savršeno pristajao u prazno mjesto na mojem srcu. Katkad sam poklonio dio srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine, udubljenja i ožiljci. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju sam dijelio drugima. I za te ljude ja gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. No, pogledaj tvoje srce, ono je svršeno, glatko i cijelo."

Zaista, gledajući u moje srce vidjeh da je cijelo, savršeno. Zatim, shvatih da sam ga čuvao samo za sebe i da nikada nisam ni jedan jedini komadić htio dati drugome - razmijeniti ga sa drugim srcem. Shvatih, da je moja savršenost tako postala moja nesavršenost, jer se nikada ne usudih razmijeniti svoje srce sa drugima.

I tako ne razmišljajući mnogo, odlomih komadić sa svojega srca i stavih ga u starčevo srce, popunih mu prazninu. Srce je odmah počelo mirnije da kuca i nekako se proljepšalo, a starac me pogleda i nasmiješio se, te i on otkine dio svojega srca i stavi ga u prazninu koja je nastala na mome srcu, a moje srce se odmah malo poveća, iako nije popunilo svu prazninu i ostala je tu neka pukotina.

Zatim smo starac i ja još o puno toga pričali i pričali. No, kada ponovo pogledah na svoje srce, postadoh zabrinut zbog te pukotine, te nesavršenosti, koja je nastala mojim darivanjem.

Starac je uvidio moju uznemirenost i rekao mi: "Dragi moj, ne brini ništa, sve te nedostatke na našim srcima će sam Gospodin ispuniti i iscijeliti, ono što Njega zanima je da mu donosimo srce koje smo upotrebljavali - srce koje je darivalo sebe drugima i primalo od drugih. To je za Njega najljepše srce, najveći dar. To znači da smo živjeli ispunjen život."

Jan Vareca
19:15 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --