petak, 30.01.2015.

Srce od krumpiruše



...ili bolje rečeno, ono šta je od krumpiruše ostalo, nakon prvog vala. Nisam se niti snašeo, a krumpiruša je već bila u probavnim traktovima. Meni je ostao samo manji komadić, koji se još k tome zaljepio za tacnu. Dobro, nije da se bunim, ipak mi je ostao ovaj srcoliki trag, pa barem da to pofotkam i pronađem svoju satisfakciju u srcu, kada već nisam uspio njome zadovoljiti želudac.
Inače u mom kraju, krumpiruša je vrlo rjedak i brzo ishlapljiv pripravak. Tome mogu posvjedočiti time što je ovaj srcoliki primjer, jedini ikada uhvačen okom kamere. Potrebna je ogromna količina snag i volje i samokontrole i spretnosti i još k tome time-ing kako bi fotografirao krumpirušu u njenom izvornom obliku, a ja te sposobnosti još nisam razvio do te mjere, da bi mi tako nešto pošlo za rukom.
Sad mi je sinula ideja. Drugi puta ću sve snimati kamerom, počevši prije nego što bude gotova. Ali onda, kad bolje razmislim, kome ću to uopće moći pokazati? Pa to su prilično nemile scene. Trebale bi nositi oznaku 18+. Zabranjeno za osobe slabijeg srca. Upozorenja o nasilnim i neprimjerenim scenama. Prekomplicirano!
Evo, mogu samo posvjedočiti, da je postajala i da je njen trag uhvačen okom kamere.
19:15 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --