Slučajno Srce

Gruda snijega. Skroz me vratila u dijetinjstvo. Sjetio sam se kako je snijeg nekada bio topliji nego danas i kako ga je nekako bilo na redovnoj bazi. Mislim, kada je bila zima, bilo je i snijega i to pola metra, a ne kao danas, jednom ili dvaput padne po dvadeset centimetara i odmah nastane kaos.
Prvi razred osnovne škole. Nas bekavaca oko dvadeset, protiv akavaca i cekavaca, njih ukupno oko četrdeset. Pravi rat na snjegu. Rukavice se tu ne koriste. Ionako smo imali samo one vunene, a one bi bile mokre čim bi dodirnule snijeg. Izmjenjivala se paljba uzduž i poprijeko. Fronta se ubrzo proširila oko cijele škole. Bili smo nemilosrdni. Snijegom bi našopali svakog protivnika koji bi zaostao bježeći od naše odlučnosti da ih pokorimo i da se počastimo zasluženom slavom. Nismo ni mi prošli bez gubitaka u tom ratu. I nas su oni šopali i gurali nam glave u snijeg, ali kao što sam već rekao, nekada je snijeg bio topliji nego danas. Nekada je grudanje bilo najdraži dio zime.
Pogoditi grudom šoferšajbu auta u prolazu i zatim smijući se bježati od pobješnjelog vozača.
Poseban gušt je bilo gađati autobuse. Rafalna paljba, kada bi se pojavio iza zavoja.
A tek umječe gađanja ulične rasvjete. One stare ulične lampe, sa aliminijskim sjenilima. Samu lampu je bilo dosta teško pogoditi, ali u sjenilo se je dalo zafitiljiti grudu. Sječam se jednom, bamm! Točno u žarulju i zatim mrak. Bježmo doma!
Pa onda umjetnost izrade gruda. Savršene, okrugle, rađene sa puno truda, a zatim u sekundi uništene u stupu od rasvjete. Pa onda ledenjače, koje su doslovno bile opasne po život. Njih smo ipak izbjegavali u borbama. Nešto kao nekonvencionalno naoružanje. Naravno da se uvijek našao neki mangup koji nije mario za posljedice.
Ne znam. Možda se i danas još ponegdje netko gruda, samo ja ne primjetim. Znam samo da sam u jednoj zimi potrošio više gruda nego moji klinci sve skupa od kad su živi. Oni su više za zimske radosti u virtualnom svijetu, doma na toplom. Ali kao što sam već rekao, snijeg je nekada bio topliji nego danas. Danas se samo sječam ovog traga od grude.