utorak, 16.12.2014.

Srce od krumpirove kore




I tako, dok sam radio jedan meni vrlo drag posao ili bolje reći hobi, a to je guljenje krumpira, nisam niti slutio da je vani ponovno počelo kišiti. I tko će sad ponovno oblačiti odjelo za kišu i ići u polje po još jedan krumpir, koji mi fali, jer pripremam ih jedino friško ubrane. Ali šta je tu je. Ne budi ljen, obučem ja odijelo, navučem čizme, uzmem lopatu i zaputim se u polje. U međuvremenu vani je počeo puhati vrlo snažan vjetar. Vjetar mi je nosio kišu u lice, a ona se sa lica cjedila niz vrat, pa skroz ispod jakne. Nakon nekoliko minuta hoda voda mi je došla do gača, a dok sam stigo do polja već su i čarape bile poplavljene. Postavio sam si pitanje dali možda trebam novi pristup navikama, ali sad šta je tu je. Voda mi u tom trenutku nije bila jedini problem. Snažan vjetar koji je puhao, odnio mi je sve zastavice kojima su bile označene mine. Sada mi je bilo malo blesavo vračati se doma bez krumpira, kad sam već toliko pokisnuo. I krenem ja tako u polje po sječanju, izbjegavajući mine. Dođem do mjesta gdje sam posadio krumpir i počnem kopati. Čizme su mi sada već bile prepune blata i teške. Kad najednom, niti sto metara od mene lupi grom usred polja i aktivira jednu od mina. Krumpiri poletješe u zrak i jedan padne točno ispred mene u rupu koju sam iskopao, a ja si pomislim, sreča moja da ne moram dalje kopati. Nešto kasnije kod kuće, gulim ja taj krumpir sa "neba" i taman dok sam htio odstraniti udubljeni dio kore, zazvoni telefon. Supruga se javi, nasmješi se u slušalicu, spusti je i kaže: Dragi, dolaze nam kumovi. Trebat će još krumpira za većeru. A sad, šta je tu je. bang
19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --