Slobs u Iraku

29.07.2005., petak

Ugrožena muškost

BlackburnPre par dana sam ugostio jednog novinara koji piše za nekoliko američkih novina. Vrlo zanimljiv lik. Došao je ovde sa misijom da se bori protiv onih koji su mu ubili nekoliko poznanika u Njujorku. Ima neku žvaku kako su Ameri toliko puta branili muslimane kroz istoriju, a da im muslimani uzvraćaju bombama i neprijateljstvom. Klasična amerocentrična nebuloza.

Ipak, tom prilikom je izneo jednu teoriju koja me je bas zaintrigirala. Rekao je da nikad nije upoznao muškarce sa većom krizom muškosti od Arapa i da je arapsko drustvo pod totalnom dominacijom žena.

Kako sad to?

Shia IraqIz mojih ranijih postova ste mogli da naslutite na šta liči život žena ovde. Uvek prekrivene velom, obučene u široke haljine, rukavice na rukama, ponekad i prozirna tkanina preko očiju. Ni delić kože ne sme da se vidi, makar napolju bilo i 55 stepeni, kao ovih dana. Zanimljivo je i to da je medju Šitskim muslimanima crna boja postala simbol čistote, i ja ne mogu ni da zamislim kako je biti na suncu obučen u crno od glave do pete. Moram odmah da napomenem da je u Iraku ipak malo bolje nego npr. u zemljama persijskog zaliva, jer je Sadamov režim ipak bio socijalistički, pa je ženama dozvoljavao da rade i da se školuju.

Beauty and the beastsNo oblačenje je tek minorni deo problema. Žene su u tradicionalnom arapskom društvu kućni robovi kojima je interakcija sa spoljnim svetom ograničena strogim kulturnim kodeksom. Nikada ni u kakvim okolnostima ne sme da ostane nasamo sa muškarcem koji nije njen muž ili rodjak. Nikad ne sme da bude vidjena bez vela na glavi. 2002. godine je 14 devojaka poginulo u požaru u školi u Saudijskoj Arabiji, jer im verska policija nije dozvolila da izadju napolje bez vela na glavi. Vatrogascima je bilo zabranjeno da udju jer su devojke bile nepokrivene. Saudijsku Arabiju pominjem kao najeklatantniji primer, jer su tamo zakoni najstroži. Žene nemaju pravo glasa, nemaju pravo na vozačku dozvolu i tek od skoro su dobile pravo da dobiju pasoš bez dozvole rodjaka ili muža. Neke žene čak ni od lekara ne dobijaju istinite informacije. Čuo sam za nekoliko slučajeva gde je žene koje su bile pozitivne na AIDS bivale lagane od strane doktora. Zašto? Žena u Saudijskoj Arabiji AIDS može da dobije samo od svog varljivog muža koji je negde u Libanu zanoćio sa nekom prodavačicom ljubavi. Doktor je uvek na strani muža i ženi će samo reći – ti ne smeš da imaš decu, ozbiljno si bolesna. Kraj priče.

Postoji i druga strana argumenta, koja kaže da je žena slobodna jedino u Islamu, jer je oslobodjena uloge predmeta požude. Žena je postavljena u centar porodice i data joj je skoro pa uloga svetice. Blah blah blah.. I hipi komuna u teoriji zvuči fenomenalno.

hotel u Kurdistanuhotel u kurdistanuDa se vratim na teoriju mahnitog novinara – arapsko društvo je pod dominacijom žena. Na osnovu čega on to..?

Kaže da su mušarci pod dvostrukim uticajem žena:

Na prvom mestu je zavisnost o majčinskoj ljubavi. Majka je svetica, supruga je samo bleda kopija. Žena ne sme da gleda bilo koga drugog i mora da bude potpuno fokusirana na svog muža, da time nekako nadomesti ljubav majke koja je po default-u nenadomestiva. U kontaktu sa drugima mora da bude majčinski aseksualna, a u spavaćoj sobi edipovski zavodljiva. Česta je pojava da totalno zaogrnute žene šopinguju sexy gaćice u fensi buticima.

Na drugom mestu je apsolutni strah od žena. Žene su predstavljene kao izvor zla čak i u Kuranu ( u Bibliji takodje), i od malih nogu se odvajaju od muškaraca. Muško-ženska prijateljstva su jako retka jer se muškarcu nipošto ne sme dozvoliti da upozna ženu. Bože moj, može slučajno da shvati da je i žena ličnost koja ima svoje potrebe, osećanja, želje. To bi onda vodilo u rušenje tradicionalnih normi, a ubrzo zatim bi se planeta raspala i bila progutana od neke kosmičke nemani poslate od Boga lično.

Kako mahniti novinar dokazuje ove svoje teorije?

Pored očiglednog kodeksa ponašanja on traga i za skrivenim pokazateljima opsednutosti ženama.

Pokazatelj prvi – opsednutost seksom. Arapi su totalno opsednuti seksom i ja sam se u ovo uverio mnogo puta. Često nam se desavalo da odvedemo grupu na neko studijsko putovanje u inostranstvo, i da oni lovu koju smo im dali za hranu odmah potroše na hotelske kurve. Ti isti koji kod kuće drže vatrene moralne govore u inostranstvu odmah kreću da saleću. Klinci su još gori, jer nikako nisu dobili šansu da se malo izduvaju sa vršnjakinjama, i to stvara ogromne frustracije.

Imam Ali Imam Hussein
Pokazatelj drugi – idoli sa skrivenim ženskim crtama. Na šitskom jugu postoje dve apsolutne ikone – imam Ali i imam Husein. Ali je bio četvrti kalif, Muhamedov usvojeni sin koji se oženio Fatimom, Muhamedovom kćerkom. Nakon Alijeve nasilne smrti, njegov sin Husein se samoproglasio za petog kalifa. To se nije svidelo moćnoj familiji Umajad iz Meke koja je poslala ekipu da ga odgovori od te ideje. Ekipa ga je sustigla u Karbali, u Iraku, i masakrirala ga zajedno sa kompletnom bližom i daljom familijom. Taj dogadjaj se smatra za začetak Šia religije, jer Šiti veruju da je Husein jedini legitimni naslednik proroka Muhameda. Karbala je ujedno i najsvetije mesto za Šia muslimane.

Elem, na fotkama možete da vidite obojicu svetaca. Nije vam jasno? Pogledajte dole cele fotke.



Imam Ali Imam Hussein

......


Za 7 dana idem na odmor u USA. Mala turneja po istocnoj obali, a onda let u srce američke suštine – Texas. Pozivam blogere koji žive u NY, DC ili TX da mi se jave na mail, radi eventualnih bilateralnih susreta. Živeli.


- 22:46 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.07.2005., subota

Mustaći

guns don’t kill“Poštovani gledaoci, nalazimo se na prelepom stadionu Galatasaraja u Istambulu, na kome se skupilo preko 40 000 ljubitelja fudbala i verujte mi na reč, samo policijski psi nemaju brkove!” – neki srpski fudbalski komentator, zaboravio sam mu ime

Mustaći su postali trade mark arapskog sveta. Nije preterivanje, pravi je podvig naći muškarca bez brkova. Tako je bilo i kod nas do skoro. Svačiji deda ili pradeda je imao brkove. Nedavno sam pogledao jedan kratak film brace Lumier, jedan od prvih njihovih filmova, u kome su jedno 10 minuta snimali radnike u nekoj francuskoj fabrici kako rade (kakvo dramaturško remek-delo!). Bukvalno svi koji su se pojavili u tom filmu imali su kapu i brkove. Žene tad nisu radile u fabrikama, ali sigurno su i one imale brkove.

tipovi brkovaIpak, danas živimo u 21. veku, postoje globalne ikone prema kojima se muškarci i žene modeliraju. Zapadna instant kultura ima ogroman uticaj ovde, pije se pepsi (videli ste na fotkama), sluša se Šakira itd. Ali, brkovi nikako da nestanu. Ja sam se sa ovim problemom odmah uhvatio u koštac, čim sam došao na Bliski istok. Morao sam da nadjem neko logično objašnjenje. Pričao sam sa mnogim brkajlijama o njihovim porivima da puste brkove, i dobijao razne odgovore. Svi se slažu u tome da su brkovi baš lepa stvar na licu. Pored ovog, neki su nabrajali i sledeće razloge:

- Brkovi su mačo. Muškarac nije muškarac bez brkova (šifra Omar Šarif)
- Brkovi su sexy. Žene vole da ih se šašolji, naročito ako brkajlija zna kuda da ih proveze
- Brkovi su kreativni. U društvima u kojima je životni standard nedovoljan da bi se razlikovali po odeći, brkovi predstavljaju polje za kreativnost.
- Brkovi su korisni. Možete ih nesmetano i u društvu gladiti dok razmišljate, za razliku od one druge stvari

OK, sve je ovo zvučalo logično, ali ipak nekako nedovoljno. Nešto je tu nedostajalo, neki malter da sve ove mini razloge ugradi u čvrst argument.

Zato sam odlučio da se oprobam.

kravataPrestao sam da brijem brke pre jedno mesec dana. Na početku su bili malo stidljivi, kao oni tinejdžerski. No svakim danom su jačali, a i ja sam ih obilato hranio tako što sam supu svaki dan jeo bez kašike (šifra Japan). Uskoro su moje iračke kolege i koleginice počele da primećuju promenu, ali su se samo smejali misleći da je to trenutni hir. No ja sam postajao sve ponosniji na svoje brke, i čak počeo da se na pauzi za ručak savetujem sa starijim brkajlijama o tome kako ih pravilno odrzavati. Jer, znate, nije dovoljno samo prestati sa brijanjem. Vrlo brzo krenu da uskaču u usta, čak i u nos. Zatim, mora da se vodi računa i o obliku, neće oni sami po sebi da postanu mačo, sexy, kreativni i korisni (mskk).


trougaoŠto se tiče oblika, odlučio sam se za tradicionalni arapski trougao. Nije težak za održavanje, malo troši, udoban je i rezervni delovi nisu skupi. Uz to je ovaj oblik odličan za infiltriranje u iračke redove, i uz iračku vozačku dozvolu, koju sam pre par meseci nabavio na pijaci (cena bude oko $10), mogu slobodno da se šetam po gradu. Kasnije sam dodao ove držače sa strane, mali uticaj američkih filmova o mačo kamiondžijama.

Mogu vam reći i da sam dobio na autoritetu. U arapskom svetu je i inače teško steći autoritet pre 50-te godine života, i to sam s vremena na vreme osećao u poslu. Brkovi su mi doneli tu prevagu, taman toliko da ljudi uzmu za ozbiljno to o čemu pričam. Sad i kad sam sam svi mi kazu Vi.

vozackaKoliko su sexy izmeriću za tačno 3 nedelje kad se budem video sa devojčicom. Prvo se malo bunila kad sam joj poslao fotke, rekla mi je da će svi misliti da je tučem kad smo sami (Eto još jednog dokaza da su mustaći mačo). Onda se predomislila i rekla da ih nikako ne skidam dok se ne vidimo. Šta da vam kažem, već rade. Uvideo sam benefite nošenja brkova posle samo mesec dana i shvatio da je upravo to taj malter sa početka priče – lično iskustvo. Neke stvari postanu jasne tek kad se probaju (politika, dop, suši, snowboard.. )



- 20:06 - Komentari (35) - Isprintaj - #

03.07.2005., nedjelja

Sadam na klupi

DJ SadamSledeceg meseca bi trebalo da počne sudjenje Sadamu Huseinu. Neki očekuju da će ovo sudjenje da pruži nekakvo opravdanje za rat u Iraku, ali obratite paznju – biće tu puno zanimljivih obrta.

Sadam već 18 meseci čami čekajući na to sudjenje. Amerima se ne žuri previše, i to je logično. Sadam se sprema da iznese jako zanimljive podatke o svojoj saradnji sa Amerikom koja je trajala 30 godina, pre nego što su odlučili da ga ubiju.

1959. su ga direktno unajmili da ubije tadašnjeg premijera Iraka, člana komunističke partije. Ovo se dešava u doba najveće američke paranoje od komunizma, i svako ko je pokazao mržnju prema komunistima bio je prijatelj. Kasnije su okretali glavu na drugu stranu dok je Sadam sistematski ubijao hiljade članova komunističke partije. Logično, komunisti nisu ljudi.

1979. u Iranu dolazi do puča i na vlast dolazi ajatolah Homenini, ekstremni verski lider. Iran je do 1953. imao neku vrstu demokratske organizacije vlasti, na izborima se birao parlament koji je imenovao premijera, i uz sve manjkavosti to je kako-tako funkcionisalo. Onda su Ameri odlučili da im se demokratski izabrani premijer Irana ne svidja, jer nije pristajao da daje naftu za dž, i nije zabranjivao rad ni jednoj partiji, pa ni komunističkoj. U jednom nameštenom puču su na vlast vratili šaha, mongoloidnog razmaženog autokratu, koji je toliko zlostavljao sopstveni narod, da su ljudi 1979. ustali da ga pošto-poto promene, makar i neomiljenom verskom ekipom, koja je tada bila jedina prava opozicija, jer je šah kreten zabranio rad opozicionim političkim partijama.

war mapElem, ceo taj puč u Iranu se Amerima uopšte nije svideo, i rešili su da ozbiljno naoružaju svog starog prijatelja Sadama i da mu daju mape Irana. U prvih par meseci Irak je imao uspeha, zašavši u jugozapadni deo Irana, slučajno baš tamo gde su naftna polja i najveća rafinerija nafte na svetu – Abadan. Medjutim, Iran je velika zemlja, sa nekoliko hiljada godina dugom tradicijom ratovanja, te se posle nekog vremena ratna sreća preokrenula. Rat se završio vraćanjem obe zemlje na početne pozicije, uz oko 2 miliona žrtava sa obe strane. Ali, Sadam je i dalje bio dobro naoružan, a to je kao kad imate pun dzep keša, krene da svrbi.

Zašto je napao baš Kuvajt?

Sve do posle 1. sv. rata na Bliskom istoku nisu postojale jasne granice niti nacionalne države. Svuda su živela različita arapska plemena, i sve je to bila Turska, manje-više. Onda su zapadnjaci, nakon kraha Turske imperije, okupirali i medju sobom podelili ove teritorije. Tada i kreću da se prave granice. Puno sadašnjih granica su u stvari nekadašnje granice izmedju kolonijalnih sila, ništa više. Irak nije ni postojao, kao ni Kuvajt. Štaviše, u arhivu univerziteta u Basri, po priči mog prevodioca koji je super lik, postoji dokument u kome stoji da je emirat Kuvajt u sastavu vilajeta Zubair, a Zubair vam je jedno veliko predgradje Basre koje ima oko 300 000 stanovnika. Dakle, postoji neka vrsta istorijskog opravdanja, što je za svakog osvajača bitno iz retoričkih razloga.

Dalje, iako vojno i dalje jak, Irak je tada bio ekonomski izmučen od rata sa Iranom. Tražio je od Kuvajta neki ogroman kredit da obnovi infrastrukturu, a Kuvajćani, lihvari, ponudili su ponižavajuće uslove, te je Sadam odlučio da ih pregazi, za šta mu je trebalo ravno 2 dana. Moji saradnici odavde mi pričaju da nisu ni znali da se nešto sprema, samo su jednog dana sa svih radio i televizijskih stanica krenule borbene pesme i vesti da je Kuvajt konačno ‘oslobodjen’ (šifra Vukovar) i da je Kuvajt pripojen Iraku kao 19-ta oblast.

Friends and alliesŠta je tu naročito zanimljivo? U filmu 9/11 Majkla Mura imate jedan detalj kada tadašnjeg američkog državnog sekretara, Džejmsa Bejkera, pitaju o stavu Amerike u vezi sa eventualnim napadom Iraka na Kuvajt, gde on kaze: To su unutrašnji problemi, isključivo izmedju Iraka i Kuvajta, i mi se nećemo mešati u rešavanje istih. Da prevedem – udri Sadame, nema frke, nećemo ti ništa. O ovome će itekako biti reči na sudjenju.

Kad je Iračka vojska upala u Kuvajt, krenula je da sistematski pljačka, opet u balkanskom maniru. U Kuvajtu sam bio u muzeju koji je u većini soba imao fotografije nekadašnjih eksponata, jer su Iračani odneli gotovo kompletnu postavku. 12 godina kasnije, odmah nakon invazije Amerike, jedne noci Kuvajćani upadaju u Basru i pljačkaju i pale nekoliko zgrada, u znak odmazde, medju kojima i zgradu Univerziteta i hotel Šeraton na samoj obali reke, nekada jedan od zaštitnih znakova Basre.

Da se vratim na sudjenje.

Sadam namerava da na sudjenju pokaze vrlo zanimljive dokumente. Mogao bi da dokumentuje sve finansijske transakcije izmedju Amerike i porodice Husein, ako to bude želeo, a sva je šansa da hoće jer on više nema šta da izgubi. Ja ne mogu ni da naslutim o kojim se sumama ovde radi, ali znam da je dobar deo toga otišao upravo na proizvodnju sredstava za masovno uništavanje (Iranaca), i da je to radjenu uz punu saglasnost Amerike. To je ta vrsta licemerja koju će Sadam probati da dokaže, i to po malo podseća na odbranu koju Milošević koristi u Hagu. Slučajevi su, naravno, dosta različiti. Milošević do svojih argumenata jako teško dolazi jer ih nema baš puno. Uglavnom se hvata za nekakve slamke i eventualno uspeva da dokaže nekakvu neprincipijelnost velikih sila, ili samog tribunala. Sadam, na drugoj strani, ima pune ruke dokumenata, i očekujem da će vatromet da bude spektakularan.

Glavni dokument je izveštaj na 12 000 strana, koji je Sadam predao UN-u, i koji precizno opisuje proces uništavanja oružja za masovno uništavanje. Ne samo da mu niko nije verovao, već je Colin Powell prezentovao sopstveni dokument koji navodno pokazuje lokaciju gde su smeštena sredstva za masovno uništenje, a koja je u stvari bila fabrika nekakvih cevi.

Ameri su ceo napad na Irak ‘opravdali’ sa 3 razloga: sredstva za masovno uništenje, veze sa Al-Kaidom i nasilje nad Kurdima. Što se ubijanja Kurda tiče, tu nema dvojbe, postoje masovne grobnice i detaljni izveštaji. Postoji naravno veliko licemerje, jer se isti ti Kurdi vec decenijama ubijaju u Turskoj, ali Turska je veliki saveznik.

Što se tiče Al-Kaide i sredstava za masovno uništavanje, to su velike izmišljotine i Sadam namerava da pruži pregršt dokaza o tome. Zato ga Ameri i drže u zatvoru vec 18 meseci. Sudjenje treba maksimalno odugovlačiti, dok se svima ne smuči ta tema. Ipak, ja jedva čekam da počne, jer Sadam je vešt i zanimljiv govornik, i bice pravo uživanje gledati na koji način će Ameri da odgovaraju na nemilosrdni jezik činjenica. Cjenim da vi nećete biti u mogućnosti da vidite većinu tog sudjenja, ali ja imam Al Džaziru i dva prevodioca.

Al Džazira – vaš prozor u svet!


- 07:43 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>