Najveća tajna svih vremena!

28.02.2005., ponedjeljak

Zašto je nebo plavo?

Bila jednom jedna djevojčica. Recimo da joj je ime bilo Ivana. Ivana je živjela u svom rodnom gradu. Bila je uvijek sretna i vesela, imala je mnogo prijateljica i često se pitala zašto je nebo plavo. Uskoro je krenula u školu gdje je naučila čitati,pisati, zbrajati i oduzimati. Nakon škole često bi ispred zgrade igrala gumi-gumi sa mlađom sestrom. Do petog razreda, već je mnogo naučila o državama koje se nalaze naopačke na kugli; znala je gdje je sjever a gdje jug, gdje je istok i gdje je zapad. Ali još uvijek nije znala zašto je nebo plavo. Onda je počeo rat. Ivana je zajedno sa sestrom i mamom došla u moj grad, a tata je otišao u vojsku. Ubrzo je tata poginuo ostavivši za sobom troje usamljenih u novom gradu. Malo pomalo sjeta je zamjenila tugu pa je Ivana stekla nove prijatelje i sa sestrom opet igrala gumi-gumi. Ispred njihove nove zgrade. Mama se teže nosila sa sobom pa je odlučila naći novog muža. Jednog jutra Ivana je našla poruku na kuhinjskom stolu: 'Draga Ivana, otišla sam sa novim tatom u drugi grad. Meni je sve ovo preteško, ali on je zaključio da je ovako najbolje za sve. U većem gradu su i veće prilike za posao. Nemoj biti tužna i brinuti, jer ja ću ti svaki mjesec slati novce za hranu, stan i režije. I često ću te posjećivati. Ti si već dovoljno stara da brineš za sebe i posebno za svoju mlađu sestru. Pazi da bude dobra u školi i pomaži joj oko zadaća. Znaš da je muči matematika. A ti moraš biti jaka i hrabra. Voli te mama.' Te iste godine Ivana je krenula u prvi razred srednje škole. Bila je djevojka bez ljepote a 'djevojka je bez ljepote nesretna, jer ostaje bez ikakva izgleda da bude voljena. Istinu govoreći, nitko joj se ne ruga niti prema njoj okrutno postupa; no kao da je prozirna, nijedan je pogled ne prati u prolazu.' Kad je mlađa sestra završila osnovnu školu preselila se k mami i novom tati. Ivana je ostala sama. Ustvari, ne posve sama, imala je dvije, tri prijateljice s kojima bi svakodnevno odlazila sa nastave na cigarete,vodke, vino, tablete... Uskoro je završila srednju školu i upisala fakultet. Polako su se sve njene patnje počele gasiti i sad je već postala zrela, samosvjesna mlada žena koja će ubrzo diplomirati. Bila je gotovo sretna. Pronašla je opet nove prijatelje s kojima bi zajedno učila,odlazila na kave, u kino, predstave... Sad je još samo željela pronaći nekoga tko će je voljeti onakvu kakva jest... Bila je uplašena i pitala se hoće li ostati sama do kraja života. Tražila je svugdje, i u svima je vidjela onog pravog. Ali tek kad je prestala tražiti on je pronašao nju. Poljubili su se i bili zajedno dugo vremena. Više nije bilo moguće isključiti nju bez njega, sve je bilo podređeno i predodređeno jedno drugome. Uskoro su se zaručili i odlučili vjenčati jer je Ivana čekala dijete. Sad je tek ponekad, kad bi sama šetala gradom ili ležala u krevetu, pomislila na rat, tatu, mamu ili sestru i samo na trenutak bi joj srce malo jače zakucalo. Sve je bilo u redu. Nekoliko mjeseci kasnije, Ivana je spavala kad je u 1.47. u noći zazvonio telefon. Još uvijek u polusnu podigla je slušalicu i čula nepoznati ženski glas s druge strane linije. – Jeste li vi Ivana K.? - Da, jesam. -Vaš zaručnik nalazio se u automobilu koji je vozio N.N. -Da? -Prije pola sata izletjeli su sa ceste. Hitna pomoć je brzo došla na mjesto nesreće ali, nažalost, on je već bio mrtav... Žao mi je. Danas Marko ima četiri godine i kad je lijepo vrijeme često ide s mamom u šetnju. Prolaze ulicama, odlaze u park gdje gledaju golubove i drveće, ali mama nikad ne gleda gore i nikad se ne pita zašto je nebo plavo.

- 17:30 - Kad se upali žuto, klikni, i nemoj se sramiti (8) - Odštampaj - Na ovo ne kliknuti