Ja nisam ono što misliš da jesam...
˝NISAM TO JA˝
Kredom ispisana slova prljava ograda, polomljeno staklo pokisli kaput i prosuta boja ova okolina nije, nije moja. Nisam, nisam - nisam to ja! Staza bola, staza nade prolazim je hitro, prolazim pored koraci po njoj ne cuju se vise moja stvarnost gasi se i brise. Ja sam jedno čudno biće, proizašla iz nestvarne priče, ondje gdje majka djetetu suze briše, gdje ubojica kaže:˝Neću nikada više!˝ Daleko u snovima i morama straha, na stazi strmoj gdje ostaješ bez daha.. Na groblju gdje cvijeće bez vode vene, u začaranoj bajci gdje su vile snene... Na vrhu tornja gdje vlada tišina, u mraku gustom, ondje gdje ne postoji daljina.. U šumi iza tisuću ljeta, ondje na visokim brdima, na kraju svijeta... U morima gdje sirene pjevaju, a mornari na dnu stvarnosti zijevaju.. Ondje gdje ne postoji riječ koja boli, na kojima se vjetar za tvoju sreću moli.. Ondje gdje postoji kameno srce, satkan osmjeh od čarobne vrpce... U odrazu tvom, u očima zaljubljene žene, u dječjem smjehu... Pronaći ćeš djelić mene... Ja uopće nisam onako dobra kako neki ljudi misle.. Jednostavno sam nemoralna osoba puna mana... Ispričavam se onima koje sam iz bilokojeg razloga povrijedila... Da moren..puno tega bin promjenila..stvarno...opet depresija.. a vrajže slabo...uf..ali ajde život ne more vajk biti ružićast.. (i ni ružićast nego ZELEN hehehehe ili one boje koju sam odabereš..PUH=) Mislim da bi bilo skroz bljutavo da ne postoje trenuci histerične krize..jer i oni koji se vajk smiju, samo naizgled se smiju vajk... Ne postoji potpuno sretna osoba...svakega ništo muči..a ja san takova da san krajnost do krajnosti...vidi mi se na faci na kilometar kakove san voje.. Tako da mi se ne isplati prikrivati stvarnost jer vajk se niki najde s pitanjen: ˝Ča ti je?˝..A ako je osoba uporna e onda stvarno se muljažama ne rivaš izvuč...a ja u najgoroj situaciji negiran i negiran i onda puknen i onda boje da me zemlja pokopa..i onda...joj..luda san...SMILE..hehehehehe... Ja san stvarno eksponat za laboratorij...će niki da proučava? Slobodno... hehehehe... Ljubav...e glupa ljubav...ne postoji čovik za mene..to je znanstveno dokazano... Ali ne se brinen oko tega preveč..ne mislim pa je dobro tako jer ko mislin me čapiva očaj... Još kad vin da su svi oko mene zauzeti...a joj..nis ljubomorna, al pitan se ča je s namon da sve ča je moglo biti idealno rovinan ili ne moren dobit ono ča želin....je problem u meni? Apsolutno..o da...teška san osoba..komplicirana...nemoguća...i...provala san spustit kriterje.. Al onda san skužila da ako spustin kriterje moren dobit samo osobu ČIJA JE DUŠA INVALID ZAKOPANA U MRAK...a to ni uopće ono ča želin...jer..ma ke ne šo... Pekršila san dio sebe...opet su emocije tu nideri...a one nebi smile biti tu...tribale bi bit zapečaćene... Smijen se...smijen...toliko san stila izbaciti emocije iz sebe...i rivala san...a one su opet tu... Smiju mi se...emocije...jače su nego ča san pensala...a ja san samo dite koje nima snage drugo... Sklopila bin oči i odlutala u san...čekala tako novi dan..doslovno novi dan..dan kada će pojam java i san biti jedna jednina stvar... Kako ga filozofiran...Sve već iman dojam da san rođena u skroz krivo vrime...i u skroz krivo misto.. Krivi datum..kriva ura...krivo sve...zašto smo mi ljudi vajka tako nezadovoljni? Jednostavan odgovor..zato jer smo ljudi...Ne zadovoljavamo se jednostavnim mogućnostimna i solucijama i kopamo kopamo duboko i duboko i pred nama lete sve dobre stvari a mi hi ne moremo prihvatiti takove kakove su jer vajk vjerujemo da bi ništo moglo biti boje i lipše..i...volin ljude zbog tega, ali i preziren...nike pute bi bilo super da je sve jednostavno JEDNOSTAVNO...ali...da je sve jednostavno bilo bi DOSADNO...Zato u ime tega čuda zvanog život svi PIVO u zrak...hehehehe... ˝IKAROV LET˝ Da li postoji neki šareni svet za mene, tebe i sve naše bližnje? Sve više podseća na Ikarov let podmuklo savršen dan, trule ukusa višnje sve svoje činove sam zbacio sa sebe i zauzeo gard da odbranim bar željom sva ona srca koja će kucati za mene čak i onda kad nad sobom sasvim izgubim nebo zvezdano. Skener duše, nikada moj fah tek dovoljno sam oštar da prepoznam samog sebe dok krvava mi kolena teturaju u strah da ponovo ću čuti samo :"Brate, ko te jebe!" Uvek, sam, pa i ovaj put (uvek sam) razbiću šifru sanjanja (zabrinut? nikako, ne!) Još samo tren, još samo minut Ovo je šamar moga buđenja Da li postoji neki šareni svet za mene, tebe i sve naše bližnje? Sve više podseća na Ikarov let podmuklo savršen dan, trule ukusa višnje Nebitan dan, hrabar motor je san (baš nebitan) zakuni sebe hrabro vodom i hlebom (što sanjaš sam) malo je srca što će kucati u inat čak i onda kad nad sobom sasvim izgubiš nebo zvezdano! SVE VAS VOLIN, SVE VAS LJUBIN... POZZ ![]() SEEMS LIKE EVERYBODY'S GOT SOMETHING I HAVE NOT.... Te dane sam...ne znam...nikakva..gubim se u paradoksu.. A bolje da se izgubim u paradoksu nego u...samoj sebi... Ovo više, više nisam ja...stvarno drugo nisam ja...a to je samo faza...da..samo faza..moj život je samo faza... I žalosno je ča san zgubila svoj put..mislila san da neću... Da san jaka...čvrsta...vlastita uvjerenja nike pute varaju..a ja stvarno.. Stvarno to drugo nisam ja... ˝BIBA˝ Opet sam u svijetu drame Ni trenutka ne oklijevam Za sve one naše dane Ja ti ovu pjesmu pjevam Slušaj sada i ne plači Ja sam onaj koji puši Znam da ništa ti ne znači Al još nosim te na duši Slušaj sada i ne plači Ja sam onaj koji puši Znam da ništa ti ne znači Al još nosim te na duši Ostala si još u meni Ko nedovršena priča Ostala si kao dio Ove pjesme, ovog kiča Sada savršeno sjetan Predajem se hladnoj noći Znam da tebe više nema I da nećes doći I dok gledam nebo Tražim vrijeme da se vrati Pitam sebe dal će ikad Ova pjesma stvarno stati Čekam da se sunce vrati Spoji dvije sjene Da osjetim kako Biba Stoji tu kraj mene... ------------------------------------------------------- ------------------------------------------------------- Fale mi..stvarno...neke osobe... Možda je sve to...u mojoj glavi... Ne znam...Gotovo je...pukla san skroz na skroz... I strah me tega da san postala... Ne moren to izreč... POZZ br.2 ![]() |
Starke na kraju puta...
Dugo nis nić pisala..i danas me uhvatila inspiracija..žešća..hehehehe
Moje muze su bile tri slatke pankerice...jako drage cure.. ![]() Hmmm..ni baš direktno pisano o njima nego općenito..ma čitat ćete... Bit ću kratka...Znači STARKE NA KRAJU PUTA, posvećeno njima... BACIONEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! I veeelikiii POZZ mojoj zermanici na faxu , zabušantici pjanduri![]() (a ne se jaditi daj...znaš da se zezan ili ne?), jenen dečkiću bez majice ,jenoj veeeelikoj fansici bire , jenoj sireni(ili vili),jenoj curki ča mota vunu.........PROLAZI JOŠ JEDAN OBIČAN DAN, KIŠA ĆE DA PADA, AL' MI IDEMO VAN. BIT ĆE VEČERAS, PO ZNA KOJI PUT LOM, BOLI NAS BRIGA, MI TJERAMO PO SVOM... UVIJEK U POGO, ČESTO NA BINI, SVE ZVIJEZDE NA NEBU OVAJ TREN SKINI. KAD VIDIŠ POZNATI SJAJ U OČIMA, I ČUJEŠ PJEVANJE NA SAV GLAS, SHVATIT ĆEŠ ONDA DA JE U PANKU SPAS!!!! POGLEDAJ U ONOME SMJERU, NEMOJ GLAVU DA OKREČEŠ, NEMOJ DA TI RAZNE RIJEČI S USANA IZLETE.. POGLEDAJ U ONOME SMJERU I BUDI DIO TOGA, ISPUNJENJE SRCA, TVOGA I MOGA... JOŠ JEDNA JE TU OBIČNA NOĆ, PJEVAJ ŠTO JAČE, NA ŽALOST BRZO ĆE PROĆ. NE SRAMI SE SVOJE LUDE VANJŠTINE, BOLI TE BRIGA ŠTO SI DIO MANJINE... BAREM SI SRETAN I BEZ OPTEREĆENJA, PIJ KOLIKO MOŽEŠ, KOD NAS NEMA PROBLEMA.. BUDI ŠTO JESI, SAMO SVOJ, ISPIJENE ČAŠE, NE ZNAŠ IM BROJ... I ONDA KADA TE UHVATI ŽUTA MINUTA, NE BRINI, PRONAĆI ĆEŠ STARKE NA KRAJU PUTA... POGLEDAJ U ONOME SMJERU, NEMOJ GLAVU DA OKREĆEŠ, NEMOJ DA TI RAZNE RIJEČI S USANA IZLETE.. POGLEDAJ U ONOME SMJERU I BUDI DIO TOGA, ISPUNJENJE SRCA, TVOGA I MOGA... Evo, to bi bilo to...Inače, mislim da će neki ostati malo paf... ![]() stvar je da ja ne pišem samo pjesme koje su poetski sastavljene.. Prilično sam onako...malo razdvojena osoba, ča bi reč da san podvojena ličnost..psihopat ...hahahahahahaha....ne, ne...Jako volim punk ...i volim onaj osjećaj koji se stori u meni kada slušanili kada san na punk koncertu...onaj feeling koji zvibrira od glave do pete, kad se energija širi sa svih strana, onaj neki osjećaj u cilen tilu... Kapit će me oni koji isto to isto proživljavaju... Znači pjesma je za tri pupice...nadan se da će van se pjažati... a ako ne napominjen to da je napisana u 10 minuta...toliko o temu... SVEEEEEEEEEEEE VAS VOLIN, SVEEEEEEEEE VAS LJUBIN!!!! "I Hate...People" God I wish that I could hide away And find a wall to bang my brains I'm living in a fantasy, a nightmare dream... reality People ride about all day In metal boxes made away I wish that they would drop the bomb And kill these cunts that don't belong I hate people I hate the human race I hate people I hate your ugly face I hate people I hate your fucking mess I hate people They hate me My mother thinks that I am a jerk Because I hate my bleeding work Be like your daddy he's sincere But don't be true... or you'll be queer I'm working at my 9 to 5 with boring cunts that give me jibe their talking of the love they give they never give... they never give I hate people I hate the human race I hate people I hate your ugly face I hate people I hate your fucking mess I hate people They hate me Ne, ne bez brige...ne mrzin ja ljude, ali ta pjesma mi zvoni sad u ušima...ne znan zašto...al uglavnon..dobra mi je pjesma... a ja nisan rasist......e........toliko za danas...ča ću kad iman kronični ljenivitis.... ![]() POZZ ![]() a da..naknadno dodano...ovaj...ma...ta slika mi noćas ni dala mira... pa je nastalo ča je nastalo..paradoksalno neslikovito i konfuzno razmišljanje jene scene koju je prouzročila..hmm...suvišna doza nikotina u krvotoku... TVOJE LICE...OKUPANO JE SUZAMA... SRCE...PROBODENO MAČEVIMA RAZOČARENJA... RUKE...SHRVANE GUBICIMA... OČI...SJENA ONOGA ŠTO JE BILO...OSTALE SU I BEZ PRIVIDNOG SJAJA... USNE...ISUŠENE U PUSTINJI STRVINARA... DUŠA...ISPILI SU I ZADNJE ŠTO JE OD NJE OSTALO... NOGE...UMORNE OD HODANJA PO STRMIM PUTEVIMA ŽIVOTA.... U MRAKU, NAĐENA JE TVOJA SREĆA...ONDJE GDJE JE UMORAN PJESNIK IZGUBIO BITKU SA RIJEČIMA... POSTAO SI ANĐEO...ANĐEO NOĆI... NAGOVJEŠTAVAŠ SREĆU ONIMA KOJI JU JOŠ TRAŽE... PRUŽAŠ NADU ONIMA KOJI U NJU VJERUJU... KUCA NA TVOJA VRATA... ONA... ANĐEO SA KRILIMA DEMONA... OSMJEHOM DJETETA... DUŠOM MRTVIH BOJA... OČIMA RAZBIJENIH PROZORA... U TEBI TRAŽI UTJEHU... U RUŠEVINAMA ČOVJEKA... TEBI ĆE DA ISPIJE I POSLJEDNJU KAPLJICU KRVI I DOSTOJANSTVA... ONDJE... IZA... SA DRUGE STRANE REŠETAKA... IZA KLJUČANICA MONOTONIJE... GDJE KIŠA VIŠE NE PADA..I NE KRIJE PATNJU... KAPLJICU ROSE KOJA SE SLIJEVA NIZ OBRAZE... A OBLACI GORE... IZGARAJU U VATRI... U VATRI KOJA VJEČNO PALI U TEBI NEPODNOŠLJIVU BOL....... O da...nikotin je kriv za moje pokušaje dosezanja neke više sile pjesničke ideologije...mislim da ću odustati od toga... POZZ br.2 ![]() |
Nebo je ljubičasto...i lijepo je tako...
Nebo je ljubičasto..da li zbog moje kose?
![]() Hmm ne...to priroda slika svoja najljepša dijela... Mislim da je priroda najveličanstveniji umjetnik... Ponese i ostavlja bez daha... Zaista, priroda stvara savršene strukture, boje, motive...Volim prirodu... Kada bi bar priroda stvarala samo lijepe zvukove, bilo bi zaista savršeno...mislim, barem bi moje uši bile spašene hehehehehe mislim na svog starog...neznam otkuda počeo je da sluša Belfast Food..uživljen je sav ...nemam ja ništa protiv, naravno..sviđa mi se toirsko narodno u njihovim pjesmama ...i ruku na srceštonan je jako ...jako...al jako, jako...u biti nema sluha uopšte...I tako ja patims njim konstantno...mislim, bolje da pjeva nego da se dere ali opet ![]() ...hmmm...čak mi njegova dernjava zvuči puuuunooo umiljatije nego to pjevušenje...o da... Al dosta o njemu jer će štucati, odlučih objaviti 2 stvari: 1. Pjesmu koju sam žustro željela da netko uglazbi, napisana je prije mislim dvije godine, maštala sam o tome da bude pjevana, pa makar ne iz mojih usana...nije ni pjesnička, ni romantična, nego opisuje jedan stadij moga života kada sam(doduše nisam nikada ni prestala piti )doista bila pijana uvijek gdje god bila i jutra kada sam se budila i mislila zač mi to triba... Naravno našla sam razlog zašto ...al napominjem da sam bila prilično i depresivna kadasam ju napisala...Sada sam potpuno drukčija..ali još sanjam dan kada će biti opjevana.. ![]() ![]() Kako smo govorile:U POGOOOOOOOOOO SVIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!heheheheh Lijepa sijećanja.. ![]() 2. Pjesmu posvečenu ljudima koje volim ![]() ...napisana prije tjedan dana, mislim da ju je faktički nemoguće pjevati ili uglazbiti...i neka se oni kojima je upučena ne uspaniče jer sve je to metaforički i pjesnički rečeno...stoga bez nekih naglih reakcija... Samo što je duga...prilično, napisana u trenutku kada...ma pročitat ćete...PUH=) ˝TRENUTAK SREĆE˝ Ne mogu reči da mi je ravno za sve, sve me nekako opterečuje...Nemam snage za borbu protiv toga, suze, alkohol su moja droga! Bolje da niti ne pričam, reci mi da je to samo san, šutni me jače nego ja tebe jer stvarno više neznam za sebe... Ref: 7 dana teška sranja, mene uvijek piće ganja, Ne mogu da mu se suprotstavim, njime se prečesto davim, svaki petak me rasturi, meni doma se ne žuri, osijećam se kao smeće al daje mi trenutak sreće.... Nebi rekla da me nije briga, od njega mi se nekad riga, sve je nekako bezveze, al uopće nema veze, u životu mi radosti fali, osim alkohola ništa ne pali, često žalim što neznam za sebe, prvo me nasmije, onda zajebe... Ref: 7 dana.... Daj me šutni jednom još jače, iako boli ne mi se plače, daj me šutni opet još jače, iako boli ne mi se plače... Neznam koji vrag mi nije dao mira a da ju ne objavim...ma ionako neće se nikome sviđati...ne zato što mislim da nije dobra nego zato što sam uvjerena da...ma neznam... Nema neku pjesničku kvalitetu, ali meni se sviđa...znam, umišljeno hehehehehe... ![]() Ma bolje da se hvalim nego da pljujem samu sebe...heheheheheh... Oduvijek sam voljela pisati ..to me jako smiruje...moj ispušni ventil...za pisanje mogureči da je najbolja terapija za moje srce, dušu i um...isto tako i slikanje... Volim boje...mješati ih međusobno...raznositi ih na papiru....predivno...ta harmonija... um koji luta...ne znam...ja se sva uživim...uživam u tome...a i uživam kada ljudi uživaju u mojim dijelima...makar, neznam da li sam spremna to prikazati široj okolini... Malo je rano..trebam još doraditi na svojoj vještini ekspresije... ![]() ˝ANĐEO ČUVAR˝ Noć...prošla je ponoć...odavno... Ogledalo...moj odraz u njemu... U polumraku...nedefinirani izraz lica... Sreća? Tuga? Možda indiferentnost? Nisam sigurna... Zapravo, prati me osijećaj praznine... Hladnoće...ravnodušnosti... Zvuk...jedan jedini zvuk koji probija tišinu... Pramen po pramen odzvanja na tlu... I nije mi žao... To što leže na hladnome tlu... Nije ni moja krv topla više... Nije ni moje tijelo toplo više... Niti moje usne...hladnoća...otuđenost... To me prati..to je postala moja svakodnevnica... Ruže...cvijetaju ruže....u mome vrtu cvijetaju ruže... Crvene...Bijele...Žute... Slijevaju se latice na moje bolne rane.... Slijevaju se, miješaju s mojom krvlju...postaju jedno... Krvave latice... Peće, prokleto peće... Ali ne zaslužujem ništa više.. Kap po kap... Život se cijedi iz mene i ispraznjuje moju dušu... Moju šarenu, u duginim bojama oslikanu dušu... Bila je rob, rob u tijelu koje se bojalo.... Bojalo u potpunosti biti što jest... Zarobljena u stakleno zvono... Nije se pomirila sa takvom sudbinom... Oduvijek je bila drukčija... Tako su ju u životu naučili... Da se bori za sebe i svoje snove... I naučila je da riječi bole... Više od šamara... Sve sam to naučila u svome kratkom životu.. I nisam mogla... Nisam željela šutjeti.... Možda iz nekog inata...bunta... Ali....teško je... Teško je biti dosljedan sam sebi u svijetu... U svijetu koji nije spreman za velike istupke... Iskorake.... Kada se pomakneš sa granice nepisanih pravila, onda riječi, pogledi...bole...bole... Više od noža na venama... Više od noža u srcu....bole... Ostaje samo to.... Tupa bol... Živjeti u svijetu koji te ne želi...boli... Živjeti u svijetu koji te mrzi...boli... Nisam željela... Nisam htjela ponovno dotaći dno... Ali dotakla sam ga.... Vidim...onu toliko opisanu bijelu svijetlost... I život mi prolazi pred očima... Misli...posljednje riječi.... Nitko ih ne čuje... Odzvanjaju o zidove... Miješaju se sa tišinom.... Kap po kap... Stvara se... Pretvara se u jezero krvi.... Ne bojim se toga... Posljednje riječi.... Volim vas.... Biti ću anđeo... Anđeo koji će vas čuvati... Biti uz vas... U trenucima sreće... I trenucima tuge.... Vaš anđeo čuvar... To bi bilo to..imam neki feeling da je prilično morbidna... ali uopće nije onako kako je pročitano ...nadam se da će netko uspijeti dashvati ono između redaka...Volim život...zato jer svaki dan donosi nešto izvanredno i novo...vrijedi ga živjeti upravo zbog toga.... A ja koračam dalje u martama...i šarenim čarapama( s praščićem, slatkim, malim, rozastim...hehehehehe...a dijete sam još...sweet ...hehehehe)i veselim se svemu oko sebe..makar nekada biježim u snove...u snovima je sve lijepo i krasno...samo što ne mogu vječno živjeti u mašti...treba se priviknuti i na one ne baš idealne trenutke..koji stvaraju osobnost i potpunost... Ali još nije vrijeme...želim još biti dijete u duši...veseliti se... Ne znam...nekada se čudim sama sebi....a i vama ![]() ...hehehehehe˝LOWER˝ I will never feel the ribbon break I will never taste sweet victory I don't want to leave the rest behind I don't want inscription on a plaque Never first or second place I won't ever run your rat race I will always be lower than you I won't be your competition, lowest Totem pole possition is where I'd rather Stay than be like you. I don't feel the animal instinct I am not on the top of the food chain The only battle I will fiercely fight Is one that hibernates inside my head Be the best, climb the ladder Do it better, higher, faster I refuse to participate If I go up it will be slow Im bringing everyone I know Stopping on the sixth or seventh rung On a pedestal, isn't the view great You better watch your step, cause it's nasty fall When there's no one to catch you when you call... POZZ ![]() |
DOBRE DJEVOJKE IDU U RAJ...LOŠIMA SU SVI PUTEVI OTVORENI...
IRON MAIDEN:
"Waisting Love" ![]() ![]() Maybe one day Ill be an honest man Up till now Im doing the best I can Long roads, long days, Of sunrise to sunset, sunrise to sunset Dream on brother while you can Dream on sister I hope you find the one All of our lives covered up quickly by the tides of time Spend your days full of emptyness Spend your years full of lonliness Waisting love in a desperate caress Rolling shadows of nights Dream on brother while you can Dream on sister I hope you find the one All of our lives covered up quickly by the tides of time Sands are flowing and the lines are in your hand In your eyes I see the hunger And the desperate cry that tears the night... Hellow...a bez brige...nisam se prebacila na metal ne...ali ta pjesam baš me pita da bude ovdje...mislim paše mi...savršena je...jednostavno gušt ju je slušati... Kako rekoh nekada mi jednostavno godi slušati takvu vrstu glazbe..nekako me smiruje, ne znam...neopisivo, stoga neobjašnjivo...ali savršeno...baš me uhvatilo da nešto napišem... Ne znam...malo sam onako...u fazi toga...melankonična...tužna ne, ali nostalgična..nekako bo... Stoga neznam kakav će post ispasti...malo onako...uostalom briga me kako će ispasti... Već kako san počela mečući pjesmu od Iron Maidena...nisan izdajica ko metnen niku pjesmu koja nima veze s punkom...eko, opet filozofije...uglavnon...stila san pisati još prije par dan, ali život je takav da ne more sve biti kako naumiš...da da da...da ne duljim preveć u nesmislenost jer post će ionako biti prilično dug... Napola prazna čaša... Pet njih u nizu... Ispijene do posljednje kapi... Ponovno se pojavio bunt u njezinim očima... Iz inata nije progovorila niti riječi... Ionako nitko nebi shvačao njezinu patnju... Samoća je shrvala njezino srce... Bila je sama na ovome svijetu... A samoća je oduvijek bio njezin najveći strah... Bojala se samoće... Ali i poštovala ju... Divila joj se... I uživala u njezinim povremenim trenucima... Trenucima koje je sama odabrala... Ove sadašnje nije željela... I bojala se strašno... Probudila se...bila je to još jedna noćna mora.. Jedna u nizu... Koja se pojavljuje svake večeri kako bi ju podsjetila da ne zaboravi na one koji su.. Važni... Iskreni... Koji joj pružaju radost... I stvaraju smisao... Tvore u njezinom srcu neopisivu energiju... I želju da ide do kraja... Čine da sve prepreke postaju sićušne... Osobe koje voli..i koji joj podaruju želju za životom i veseljem..... O da, znam...nekako je...nemam riječi..možda suviše depresivna? Neznam... Da li vjerujete u čuda? Ja da...makar smatram da čuda nisu samo velike stvari...meni čudo bi npr bilo..neznam...da mogu nekoga voljeti... i biti privržena samo toj osobi...ovdje mislim na ljubav...muško-žensku... Ali iskreno vjerujem u čuda....vjerujem da se u svakom danu krije nešto čarobno i da se svakome ponekada dogodi neko čudo... Ja sam ih doživjela nekolicinu...a ta čuda su ljudi oko mene...makar su sada neki daleko, želim da znaju da su uvijek za mene posebni i da ih nebih mjenjala...a ako i nekada zatajim po pitanju ne javljam se i tako to i da sam distancirana, neurotična i ne znam ča sve ne da ih ipak cijenim i držim u srcu...jer neke stvari se ne mogu samo tako izbrisati... PRAVI PRIJATELJI SE TEŠKO NALAZE, JOŠ TEŽE OSTAVLJAJU, A NEMOGUĆE IH JE ZABORAVITI... U zadnje vrijeme opet često i prečesto slušam tu pjesmu... Jednostavno...mislim da na nju se nemože ostati ravnodušni...pa makar bili neemotivni....Ja jesam malo čudna, ali nisam od kamena...nasreću ili nažalost... ![]() RAMONES: "Something to belive in.." ![]() ![]() I wish I was someone else I'm confused, I'm afraid I hate the loneliness And there's nowhere to run to Nothing makes any sense but I still try my hardest Take my hand Please help me man 'Cause I'm looking for something to believe in And I don't know where to start And I don't know where to begin, to begin If I was stupid or naive Trying to achieve what they all call contentness If people weren't such dicks And I never made mistakes Then I could find forgiveness Take my hand Please help me man 'Cause I'm looking for something to believe in And I don't know where to start And I don't know where to begin, oh no I can't be someone else I don't feel that it's hopeless I don't feel that I'm useless I can't throw it all away I need some courage to find my weakness And with your love I know with all my heart I can win 'Cause I'm looking for something to believe in And I just need something to believe in I'm looking for something to believe in And I just need something to believe in... Pruži mi ruku... Želim pobjeći daleko... Otići u ono čarobno mjesto o kojemu si mi toliko pričao... Gdje svijeće vječno gore i mirišu na ljubav... Osvjetljuju puteve do ljudskoga srca.... Želim čuti ptice koje pjevaju i otapaju mržnju u očima... Gledati balerine koje lebde iznad svake izgovorene uvrede... Klaunove koji pobuđuju osmjeh i na lažnim usnama... Drveće čija hladovina zarobljuje sve nesretne... I vraća im izgubljeni sjaj... Leptire...šarene leptire, koji zaustavljaju sve ratove... Zvjezdano nebo..gledati u njega... I zaboraviti na svu patnju... Izgubiti se u njegovoj veličanstvenosti.... Rijeke, jezera, mora, oceane... U kojima se naša lica pretvaraju u snove... U kojima tonemo... A izranjamo iz njih potpuni... Livade prepune cvijeća... Čija toplina vraća emocije u meni... Pruži mi ruku... Vodi me daleko...daleko...daleko... Vrati mi moje izgubljene snove... Vrati mi moju tugu, moju sreću, moje suze, moju mržnju, moju ljubav, moj osmjeh... Popuni prazninu... Moju neemocijonalnu sjenu... Vrati mi moje osjećaje... Jer bez njih ne mogu da te volim.... Pruži mi ruku.. I vodi me daleko odavde.... Sve je to moj izbor živjeti bez osijećaja..Tako je lakše...O da... Itekako...Vidjeti patnju u njegovim očima, razbrati tugu u njegovom glasu, suze, a bez da se u tebi nešto trgne... TO JE SAVRŠENSTVO ČOVJEKOVE IMBECILNOSTI...Odnosno, BEZOSJEĆAJNOSTI..NEEMOCIJONALNOSTI..ili kako već... A slušati tuđe riječi koje odzvanaju o tebei vraćaju se zaljubljenom srcu, koje samo traži mrvicu ljubavi, bez da se tvoje srce zagrije iskreno, to je...MOJ IZBOR...moje ja...kada samo pomislim na to koliko sam se željela zaljubiti , biti sretna, a ujedno znati da to nekako ne želim, da to mi ne treba, ali iz straha da neki oko mene to neće shvatiti...šutjela sam...mislim, trudila sam na neki način ne pokazati taj dio mog karaktera...jer da se ne možeš vezati samo za jednu jedinu osobu to nekima nije baš razumljivo...ali uvijek, prije ili poslije sve ispliva na vidjelo..tako i to..ostala sam začuđena...neki su shvatili..i HVALA IM.. Nekad žalim zbog toga...kao i danas...izrečeno putem stihova...ali to je samo trenutak slabosti...Inače..DOBRO SAM... Svijesna sam da ću tako dugo biti sama..prazna...ali barem neću morati prisiljavati sebe da osijećam...i dobro je tako..donekle..meni..njima? Ne znam... Svi su tako uvjereni da sam nježan cvijet...a ha...trujem i bodem ondje gdje najviše boli..toliko o nježnom cvijetu..i djevojci u meni...Dijete tada samo bulji u prazno... jer ne shvaćaživjeti u neznanju je blagostanje...Živjeti bez emocija je utopija... Mislim da je ispalo prilično konfuzno...ali tako sam se željela ispucati...maknuti taj teret sa sebe...ali kada to čitam, to ča san napisala kontam da nić ne kontam...il ti ga... Bolje da stavim neku pjesmu koja će pobliže objasniti...tj. jasnije objasniti ča želin reč..tj. kako se osijećam...tj. neznam...samo se treba prebaciti u kontestu da to žensko pjeva...joj joj opet nonsense...Zajeb je zajeb a ja san zajebu sklona... Uf...hehehehehe MIKROFONIJA: "Laž" ![]() ![]() Dođi da ti pričam laži, da ti kažem sve što želiš čuti, a ti samo šuti. Klimaš glavom k'o da shvaćaš dok se pravim da sam netko treći. Biram prave riječi. Kažem, želim biti s tobom, a u stvari i minute brojim. Skrivam da se bojim. Ne znam da li da ti priznam il' da kažem nešto sasvim drugo; Ne volim te već dugo! Odlazim, gledaš me ti. Praviš se glupa, a znaš. Ne želiš priznati da sve ovo bila je laž! Da ti kažem to što želim, ne znam, možda stvarno nemam muda, ali nemam kuda. Ti me pitaš dal' sam dobro. Pobjegao bih iz svoje kože, samo da se može. Kažem, želim biti s tobom, a u stvari i minute brojim. Skrivam da se bojim. Ne znam da li da ti priznam il' da kažem nešto sasvim drugo; Ne volim te već dugo! Ma da...e..kada bi barem neke stvari bile jednostavnije... Nisu..nažalost...ali to je tako...njau njau njau... Stila san napisati još ništo...ali je dugoooooo... Jena pjesma...stvarno duga...forši ju malo pole dodan...ali boli me glava...sve me boli....a vrajže slabo... I da Mikić...zabrinjavaš ljude...o da...i na kraju je sve ok? Ccccccccc...šššššššš....žnj žnj žnj žnj.... Ma bitno da si dobro i da je sve ok....hehehehehehehe I naslov naravno nema veze s napisanim...ali to je činjenica... DOBRE DJEVOJKE IDU U RAJ..LOŠIMA SU SVI PUTEVI OTVORENI... POZZ ![]() |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



align=left>
align=left>









:





