SvE jE tO sAmO...SLIKA BEZ OSMJEHA......

06.10.2007., subota

DOBRE DJEVOJKE IDU U RAJ...LOŠIMA SU SVI PUTEVI OTVORENI...

IRON MAIDEN:

"Waisting Love"cerekpjeva

Maybe one day Ill be an honest man
Up till now Im doing the best I can
Long roads, long days,
Of sunrise to sunset, sunrise to sunset

Dream on brother while you can
Dream on sister I hope you find the one
All of our lives covered up quickly by the tides of time

Spend your days full of emptyness
Spend your years full of lonliness
Waisting love in a desperate caress
Rolling shadows of nights

Dream on brother while you can
Dream on sister I hope you find the one
All of our lives covered up quickly by the tides of time

Sands are flowing and the lines are in your hand
In your eyes I see the hunger
And the desperate cry that tears the night...



Hellow...a bez brige...nisam se prebacila na metal ne...ali ta pjesam baš me
pita da bude ovdje...mislim paše mi...savršena je...jednostavno gušt ju je slušati...
Kako rekoh nekada mi jednostavno godi slušati takvu vrstu glazbe..nekako me smiruje,
ne znam...neopisivo, stoga neobjašnjivo...ali savršeno...baš me uhvatilo da nešto napišem...
Ne znam...malo sam onako...u fazi toga...melankonična...tužna ne, ali nostalgična..nekako bo...
Stoga neznam kakav će post ispasti...malo onako...uostalom briga me kako će ispasti...
Već kako san počela mečući pjesmu od Iron Maidena...nisan izdajica ko metnen niku pjesmu koja
nima veze s punkom...eko, opet filozofije...uglavnon...stila san pisati još prije par dan, ali
život je takav da ne more sve biti kako naumiš...da da da...da ne duljim preveć u nesmislenost
jer post će ionako biti prilično dug...



Napola prazna čaša...
Pet njih u nizu...
Ispijene do posljednje kapi...
Ponovno se pojavio bunt u njezinim očima...
Iz inata nije progovorila niti riječi...
Ionako nitko nebi shvačao njezinu patnju...
Samoća je shrvala njezino srce...
Bila je sama na ovome svijetu...
A samoća je oduvijek bio njezin najveći strah...
Bojala se samoće...
Ali i poštovala ju...
Divila joj se...
I uživala u njezinim povremenim trenucima...
Trenucima koje je sama odabrala...
Ove sadašnje nije željela...
I bojala se strašno...
Probudila se...bila je to još jedna noćna mora..
Jedna u nizu...
Koja se pojavljuje svake večeri kako bi ju podsjetila
da ne zaboravi na one koji su..
Važni...
Iskreni...
Koji joj pružaju radost...
I stvaraju smisao...
Tvore u njezinom srcu neopisivu energiju...
I želju da ide do kraja...
Čine da sve prepreke postaju sićušne...
Osobe koje voli..i koji joj podaruju
želju za životom i veseljem.....



O da, znam...nekako je...nemam riječi..možda suviše depresivna? Neznam...
Da li vjerujete u čuda? Ja da...makar smatram da čuda nisu samo velike
stvari...meni čudo bi npr bilo..neznam...da mogu nekoga voljeti...
i biti privržena samo toj osobi...ovdje mislim na ljubav...muško-žensku...
Ali iskreno vjerujem u čuda....vjerujem da se u svakom danu krije nešto čarobno
i da se svakome ponekada dogodi neko čudo...
Ja sam ih doživjela nekolicinu...a ta čuda su ljudi oko mene...makar su sada neki daleko,
želim da znaju da su uvijek za mene posebni i da ih nebih mjenjala...a ako i nekada zatajim
po pitanju ne javljam se i tako to i da sam distancirana, neurotična i ne znam ča sve ne
da ih ipak cijenim i držim u srcu...jer neke stvari se ne mogu samo tako izbrisati...



PRAVI PRIJATELJI SE TEŠKO NALAZE,
JOŠ TEŽE OSTAVLJAJU,
A NEMOGUĆE IH JE ZABORAVITI...



U zadnje vrijeme opet često i prečesto slušam tu pjesmu...
Jednostavno...mislim da na nju se nemože ostati ravnodušni...pa makar bili
neemotivni....Ja jesam malo čudna, ali nisam od kamena...nasreću ili nažalost...
rolleyes


RAMONES:


"Something to belive in.."yespjeva


I wish I was someone else
I'm confused, I'm afraid
I hate the loneliness
And there's nowhere to run to
Nothing makes any sense but I still try my hardest

Take my hand
Please help me man
'Cause I'm looking for something to believe in
And I don't know where to start
And I don't know where to begin, to begin

If I was stupid or naive
Trying to achieve what they all call contentness
If people weren't such dicks
And I never made mistakes
Then I could find forgiveness

Take my hand
Please help me man
'Cause I'm looking for something to believe in
And I don't know where to start
And I don't know where to begin, oh no

I can't be someone else
I don't feel that it's hopeless
I don't feel that I'm useless

I can't throw it all away
I need some courage to find my weakness
And with your love
I know with all my heart I can win

'Cause I'm looking for something to believe in
And I just need something to believe in
I'm looking for something to believe in
And I just need something to believe in...




Pruži mi ruku...
Želim pobjeći daleko...
Otići u ono čarobno mjesto
o kojemu si mi toliko pričao...
Gdje svijeće vječno gore i mirišu na ljubav...
Osvjetljuju puteve do ljudskoga srca....
Želim čuti ptice koje pjevaju
i otapaju mržnju u očima...
Gledati balerine koje lebde
iznad svake izgovorene uvrede...
Klaunove koji pobuđuju osmjeh
i na lažnim usnama...
Drveće čija hladovina zarobljuje sve nesretne...
I vraća im izgubljeni sjaj...
Leptire...šarene leptire, koji zaustavljaju
sve ratove...
Zvjezdano nebo..gledati u njega...
I zaboraviti na svu patnju...
Izgubiti se u njegovoj veličanstvenosti....
Rijeke, jezera, mora, oceane...
U kojima se naša lica pretvaraju u snove...
U kojima tonemo...
A izranjamo iz njih potpuni...
Livade prepune cvijeća...
Čija toplina vraća emocije u meni...
Pruži mi ruku...
Vodi me daleko...daleko...daleko...
Vrati mi moje izgubljene snove...
Vrati mi moju tugu, moju sreću,
moje suze, moju mržnju,
moju ljubav, moj osmjeh...
Popuni prazninu...
Moju neemocijonalnu sjenu...
Vrati mi moje osjećaje...
Jer bez njih ne mogu da te volim....
Pruži mi ruku..
I vodi me daleko odavde....




Sve je to moj izbor živjeti bez osijećaja..Tako je lakše...O da...
Itekako...Vidjeti patnju u njegovim očima, razbrati tugu u njegovom glasu,
suze, a bez da se u tebi nešto trgne...
TO JE SAVRŠENSTVO ČOVJEKOVE IMBECILNOSTI...Odnosno,
BEZOSJEĆAJNOSTI..NEEMOCIJONALNOSTI..ili kako već...
A slušati tuđe riječi koje odzvanaju o tebei vraćaju se zaljubljenom
srcu, koje samo traži mrvicu ljubavi, bez da se tvoje srce zagrije iskreno,
to je...MOJ IZBOR...moje ja...kada samo pomislim na to koliko sam se
željela zaljubiti , biti sretna, a ujedno znati da to nekako ne želim, da to mi ne treba,
ali iz straha da neki oko mene to neće shvatiti...šutjela sam...mislim, trudila sam
na neki način ne pokazati taj dio mog karaktera...jer da se ne možeš vezati samo
za jednu jedinu osobu to nekima nije baš razumljivo...ali uvijek, prije ili poslije
sve ispliva na vidjelo..tako i to..ostala sam začuđena...neki su shvatili..i HVALA IM..
Nekad žalim zbog toga...kao i danas...izrečeno putem stihova...ali to je samo
trenutak slabosti...Inače..DOBRO SAM...
Svijesna sam da ću tako dugo biti sama..prazna...ali barem neću morati
prisiljavati sebe da osijećam...i dobro je tako..donekle..meni..njima? Ne znam...
Svi su tako uvjereni da sam nježan cvijet...a ha...trujem i bodem ondje gdje najviše
boli..toliko o nježnom cvijetu..i djevojci u meni...Dijete tada samo bulji u prazno...
jer ne shvaćaživjeti u neznanju je blagostanje...Živjeti bez emocija je utopija...
Mislim da je ispalo prilično konfuzno...ali tako sam se željela ispucati...maknuti taj teret
sa sebe...ali kada to čitam, to ča san napisala kontam da nić ne kontam...il ti ga...
Bolje da stavim neku pjesmu koja će pobliže objasniti...tj. jasnije objasniti ča želin
reč..tj. kako se osijećam...tj. neznam...samo se treba prebaciti u kontestu da to
žensko pjeva...joj joj opet nonsense...Zajeb je zajeb a ja san zajebu sklona...
Uf...hehehehehe




MIKROFONIJA:

"Laž"lazepjeva


Dođi da ti pričam laži,
da ti kažem sve što želiš čuti,
a ti samo šuti.
Klimaš glavom k'o da shvaćaš
dok se pravim da sam netko treći.
Biram prave riječi.
Kažem, želim biti s tobom,
a u stvari i minute brojim.
Skrivam da se bojim.
Ne znam da li da ti priznam
il' da kažem nešto sasvim drugo;
Ne volim te već dugo!


Odlazim, gledaš me ti.
Praviš se glupa, a znaš.
Ne želiš priznati da
sve ovo bila je laž!


Da ti kažem to što želim,
ne znam, možda stvarno
nemam muda,
ali nemam kuda.
Ti me pitaš dal' sam dobro.
Pobjegao bih iz svoje kože,
samo da se može.
Kažem, želim biti s tobom,
a u stvari i minute brojim.
Skrivam da se bojim.
Ne znam da li da ti priznam
il' da kažem nešto sasvim drugo;
Ne volim te već dugo!



Ma da...e..kada bi barem neke stvari bile jednostavnije...
Nisu..nažalost...ali to je tako...njau njau njau...
Stila san napisati još ništo...ali je dugoooooo...
Jena pjesma...stvarno duga...forši ju malo pole
dodan...ali boli me glava...sve me boli....a vrajže slabo...
I da Mikić...zabrinjavaš ljude...o da...i na kraju je sve ok?
Ccccccccc...šššššššš....žnj žnj žnj žnj....
Ma bitno da si dobro i da je sve ok....hehehehehehehe

I naslov naravno nema veze s napisanim...ali to je činjenica...
DOBRE DJEVOJKE IDU U RAJ..LOŠIMA SU SVI PUTEVI OTVORENI...


POZZwave


- 13:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Ja i pjesme...