SLATKA MALA IGRA...HODALA JE POLA METRA IZNAD ZEMLJE...
SLATKA MALA IGRA...
I sve je zuto i sve vrti se u tvojoj glavi podraz pocinje jos jedna utrka bez sata jos jedan put bez povratka i sve je bilo i sve je plasticno za tebe decko tako nebitno jos jedna pobjeda bes slavlja jos jedan put bez povratka ne nema povratka ne nema povratka ne nema povratka to je slatka mala igra u kojoj se ubija dosada ubija dosada sve je lazno sve je opasno i tvoje tjelo treba gorivo jos jedan dan je obavljen dok sutra isti pocinje ne nema povratka ne nema povratka ne nema povratka to je slatka mala igra u kojoj ubija dosada ubija dosada dodji uzmi probaj vidi ali bjezi ako ti se svidi stojis visoko ne mogu ti prici nisi svjestan morat ces sici nema povratka nema povratka nema povratkaaaa.... Pjesme od Kojota inače... HODALA JE POLA METRA IZNAD ZEMLJE... Hodala je pola metra iznad zemlje U svojoj beskrajno dugoj haljini Slavili smo dostojanstvenost Svih dugih koraka njenih Hodala je pola metra iznad zemlje Uspravno kao božanstvo Korak jedan, korak drugi Sigurno kao drevno proročanstvo Sad hoću biti samo, samo tvoj Pet, šest, sedam puta zaredom Znam dobro da baš nemam izgleda Al' imam nešto što te zanima Dragocjeno, raskošno i blistavo Dragocjeno, raskošno i blistavo Hodala je pola metra iznad zemlje Raspršena u bojama Gledali smo je kao pomrćinu sunca Svakih stotinu godina Molili smo se da ne progovara Pisalo je na licu Jedino što ona nikad nije znala Složiti suvišlu rećenicu Sad hoću biti samo, samo tvoj Pet, šest, sedam puta zaredom Znam dobro da baš nemam izgleda Al' imam nešto što te zanima Dragocjeno, raskošno i blistavo Dragocjeno, raskošno i blistavo Željela sam nešto da pišem pa san skužila da danas moj um ni staložen za pisanje..čudo nedorečeno..ne znam... Fale mi, prokleto mi fale neki ljudi...a boli me praznina koju sam sama sebi nametnula...ja sam dijete bez emocija...nedorasla da shvaćam, da volim, da razumjem tuđe emocije...zarobljena sam u dječjim snovima i ne želim da izađem...nikada...suviše boli sve oko mene... ali zidovi moje šarene egzistencije očvrsnuli su...govorim čudno...tako osjećam... Čudo nedorećeno...eh eh..tako mi zvuči...dobro..čudo nedorećeno..jer jednostavno je nedorećeno...čudo je čudo...k time i nedorećeno...paše mi ta riječ..Zašto? Tako... ALISA I PETER PAN U ZEMLJI JAVE I SNA... Alisa je shvatila da ne može vječno sanjati.. Shvača da je jedino riješenje pobjeći u drugi svijet, u zemlji u kojoj nemoguće postaje moguće...Peter je bio usamljen...Wendy ga je napustila, a izgubljeni dječaci također...bio je sam...jedne zvijezdane noći čuo je Alisin glas, njezine suze i tugu zbog nepravde i neljudskosti koja vlada u realnom svijetu...nije mogla više da sanja, bila je umorna i bijesna na ljude koji niti ne mare za druge...za tuđe ideale i snove...Peter ju je pozvao u Nigdjezemsku...da utješi njegovu samoću, a da ona ponovo osjeti sigurnost, ljubav i sreću, sreću koju je u njezinom svijetu pregazio materijalizam i tuđa emocijonalna praznina, gladna novca i boli.... Dvojila je...nije znala da li je to ispravno, da napusti svijet u kojem je živjela, napusti one koji su u neispravnosti bili ispravni...koliko god mrzila svo ono sivilo koje je progutalo dugine boje, željela je ostati u njemu, bar zbog onih koji su bili uz nju...nije shvaćala da bi oni željeli da ona bude sretna... Peter ju je uvjeravao da je to za njezinu ranjenu dušu ispravno, da će drugi shvatiti...po drugi put Peter je osjećao da ga steže nešto oko srca.. Pojavile su se emocije..sićušne..ali bile su tu... Alisa je pokleknula...vjerovala je da može učiniti nešto posebno... povezati svoj svijet snova s Peterovim svijetom...stvoriti kutak u kojem nema granica...gdje vladaju sreća...ljubav...gdje se njihovi snovi pretaču ui stvarnost...gdje je sve besmisleno smisleno... I bili su sretni...u svom malom svijetu utopije... Za tu priču nadahnula me jedna vila..hehehe kako je lijepo biti dijete... a vile postoje...nemojte reči da ne jer kad se zaniječe njihovo postojanje jedna vila umire...to je istina...ozbiljno...u mome svijetu mašte da... Možda će se neki začuditi, ali ja sam takva...bez prefarbavanja... To sam ja, ko me trpi takvu SVAKA MU ČAST... Željela sam pisati nešto smisleno, ali smislenost me napustila... Moja mašta voli da luta...nekad jako, jako odluta...hehehe POZZ ![]() |
Ja SaM sAmO jEdNo VeEeEeLiKoOoO DIjEtEeEeEe...
Ja ne želim da te sačuvam, ja samo želim da se dobro zabavljam... Ja ne želim da te zagrlim, jer sve što primim odmah uništim... ![]() Inače parola pod kojom ću da živim.... O da...patim od sindroma koji i nije tako rijetka pojava... Nešto tipo PeTeR pAn ...al uživam..makar me neki čudno gledajuzbog toga...kao ono, volim ČOKOLINO ..hehe da, čokolino...Volim gledati crtiće...SIMPSONI SU ZAKON!!! njau, njau, njau...uglavnon...da, prilično sam kao neozbiljna... i ne shvaćam bit odgovornosti i srednjovječne kulture, tipo trebala bi se ugledati u ozbiljnost svojih staraca...o da, kameno doba nije baš moja furka...hahahahahahahaha...a naravno tu je i moj stil...razderane starke...hmmm...pa meni odgovaraju baš razderane...otac bi volio da me vidi u pristojnim cipelama... hmmm da...što točno pod tim podrazumjeva ne želim da znam... ![]() I problem su naravno postale i čarape u kombinaciji sa suknjama, kao ti ni bed da te ljudi takovu vide? E ča ja znan, ne me brine previšebabsko tračanje...ok, nekada sam padala u depresiju kada bi čula komentare tipa, maškare su prošle odavno...sada, ma baš me boli briga..ja uživam ...mislim, ne znam..meni suknjica sa šarenim najlonkama(ŽIVJELE PRUGICE ) ili prugastim dokoljenkama, marte ili starke,neka majica i palestinka baš je slatko...još nabaciš smail i baš je fora... ![]() jooooj, baš sam uživljena....il mio sogno nel casetto....modni dizajner... O temu sam maštala punih 5 godina...onda sam tu želju, taj san odložila u ladicu...bila sam uvjerena da to neću nikada moći postiči ...najžalosnije od svegaje da nisam niti pokušala...strah od neuspjeha...jer kod nas uspjeti na tom polju je teško...sada 4 godine poslije, netko je odškrinuo tu ladicu...moj otac... uvjek se divio mojim crtežima, nazivajući ih savršenstvom bez znanja tj. kao prirodni sam talent za crtanje, slikanje i tako to ...ja u to nisam vjerovala,mislila sam pa njegovo sam dijete, naravno da će reči da su moji crteži lijepi... Lijepo je da vjeruje u mene, ali nemam nikakve osnove u području crtanja... sve što znam je plod mene same ...Naravno kada bi to mogla ostvariti,nebi dvojila niti minute...možda bi i mogla, ali..neznam...otac mašta o tome da me pošalje u Italiju...o da...ja, brižno, jadno dijete u Italiji ...da mi neko da onu špintu nebi dvojila...tako...to ostaje samo san ...a Ja SaM sAmO jEdNo VeLiKo DiJeTe...![]() ![]() ![]() Neznam zašto sam to napisala...htjela sam i to staviti na vidjelo, možda tako ću manje samu sebe gušiti tom željom i izblijedit će...tako manje boli... ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() ![]() Ali uglavnom, poučena nečim shvatila sam da KADA IZGUBIŠ DIJETE U SEBI, GUBIŠ RADOST ZA ŽIVOTOM.... Zato se ja toliko opirem ozbiljnosti i odrastanju na nekoj razini... Htjela sam zapravo pisati o jučerašnjem danu...PERFEKCIJA.... Pod 1. Zato jer sam jela ŠUBARICE OD ZERMANE ili ti ga ZERMANINE ŠUBARICE...naravno, nakon prvotnog straha od trovanja (hahahahaha a sorry, morala sam to reč ), poilasam jednu i onda poželila još jenu ča znači da se moja draga zermanica more ženit ...hahahahahaha...Pod 2. Draga zermanica vodila me na mini golf... ![]() Prije nego ča niki ništo reče napominjem da je to stvarno super rekreacija, ku nić drugo smo se smijale ko lude, kao tipo ja prvi put igran pa će biti strage del tipo amazo qualcuno ![]() ![]() ...a jok, jai moj talijanski, gramatika i tako to, znam ga čitati i govoriti, sve kapin ča mi niki rečeali pisati...hmmm...lascio stare che e meglio... ![]() I nakon prvog tira ki san provivala hitit mislim si ga ja:"Ča mi je to tribalo..?" ![]() ![]() Al onda malo po malo, hehe san čapala tempo ![]() (a nu manje više, za prvi put bila san vero super, ni da se hvalin ali PUH=) Stvarno ću to pamtiti jaaaaaaaaaaaaaakoooooooooooo duuuuuuuuuugoooooooo... Obožavan tu žensku, jednostavno OBOŽAVAN ...mislim za mene trpit triba bitstvarno staložen jako...nu, zanemarimo to ča smo slične po nekim stvarima, jer sličnost ne znači da si perforca osobe moraju odgovarati...luda je jako, zabavna, a najbitnije od svega iskrena i sluša te, nasmijava, ali i tješi, a za piti boje da ne spominjem Posebna je ful, s onom meni toliko potrebnom dozom neozbiljnosti i neemocionalnosti, ma kako se reče ČA BIN JA BEZ NJE?! Jer nakon svih razočarenja ča san doživila, izdaja, noževa u leđa, ona je iskrena, ne glumi, a ako propjo ni od voje bezbolno, lagano se distancira, smiri se i torna se nazad..opet bezbolno i laganini (zvuči ko da opisujen CASPERA...hahahaha...al će se niki umislit hahaha, al svaka pojedina riječ je istinita )...smih, smih, smih..s njon se ne moreš ne smijat...PUH=)I mini golf naravno ćemo igrati opet jer baš mi je bilo zabavno, čapa me gušt... Mislim zermanica, ko tebe ni poberen ti oca hahahahahaha za igrat naravno hahahahaha"Una Spada per Lady Oscar" Guarda il lampo che laggiů attraversa il cielo blu Lady Oscar Lady Oscar č una luce abbagliante dura solo un istante poi c'č il rombo del tuono che tremendo frastuono ma in un attimo il silenzio c'č Lady Oscar tutto questo č proprio come una battaglia e tu lo sai Lady Oscar la tua grinta come un lampo tutto abbaglia ma come fai Lady Oscar tu combatti con destrezza e non ti arrendi mai Lady Oscar nella mischia la tua spada brilla piů di una medaglia Lady Oscar Lady Oscar nell'azzurro dei tuoi occhi c'č l'arcobaleno Lady Oscar Lady Oscar chi lo sa se un giorno poi tu l'attraverserai dovrai riuscire sai a non cambiare proprio mai Lady Oscar sei davvero un'invincibile muraglia e tu lo sai Lady Oscar tutti sanno che hai un intuito che non sbaglia ma come fai Lady Oscar tu combatti con destrezza e non ti arrendi mai Lady Oscar nella mischia la tua spada brilla piů di una medaglia Lady Oscar Lady Oscar nell'azzurro dei tuoi occhi c'č l'arcobaleno Lady Oscar Lady Oscar chi lo sa se un giorno poi tu l'attraverserai dovrai riuscire sai a non cambiare non cambiare mai Guarda il lampo che laggiů attraversa il cielo blu Lady Oscar Lady Oscar poi c'č il rombo del tuono che tremendo frastuono ma in un attimo il silenzio c'č... Hehehehe..morala san vrć tu pjesmu, morala, nek se vidi da san propjo dite... Lady Oscar inače za one koji ne znaju je crtić, gledala san ga kad san bila mala...i obožavala doslovno..a ta pjesma je predivna...posvečeno zermanici naravno....i zermanica HVALA TI ZA JUČERAŠNJI SUNČAN DAN...PUH=) ![]() ![]() " PLAČ " ![]() U svijetu tuđem osamljen... Šetaš ulicama izgubljen... Bez nekog cilja i poznatih lica, U umu neka apstraktna skica...poraza... Dignuo bi ruke makar na tren, Viknuo glasno sav ozaren, Kako su emocije u današnjem svijetu: " GAZIM TI SRCE NA PARKETU!!!" . Kad bi zidovi pričali priče, dal su sretni sad il nikada više, dal je suza koja oplakala, u spokoju uma i nepravde teške....dječji plač... Kada bi zidovi prekinuli šutnju, agoniju bezumlja, barem na minutu, kada su anđeli pali u kušnju tešku, krvlju okupane tuđe muke...njegov plač.. Kada bi zidovi pjevali pjesme, zaboravili obečanja data, skrivena u moru sijećanja, lica prekrivena krivim maskama, gdje iza sreće se krije praznina...njezin plač.. Kada bi zidovi pisali pjesme, da li bi se našla koja i za mene, da ispuni žudnju za slobodom, iskorjeni ovu neobuzdanu sliu zvanu zlo, da više ne bude ni njegov, ni njezin, ni dječji plač... Da nestane patnje i živimo u slozi, da više ne gledamo prijezirno oko sebe.....moj plač... Ne znam, ne uklapa se ova pjesma sada, ali morala sam ju napisati, morala, nekakav unutarnji glas naveo me na to...ne znam...možda sam počela gubiti razum.. ili je to samo glad?...hmm...očito glad ..hehehehe...Vi uživajte, a ja idem jesti hehehehe..."Generator" Like a rock, like a planet, Like a fucking atom bomb, I'll remain unperturbed by the joy and the madness that i encounter everywhere I turn I've seen it all along In book and magazines like a twitch before dying like a pornographic sea there's a flower behind the window there's an ugly laughing man like a hummingbird in silence like the blood on the door it's the generator oh yeah, oh yeah, like the blood on my door wash me clean and I will run until i reach the shore I've known it all along like the bone under my skin like actors in a photograph like paper in the wind there's a hammer by the window there's a knife on the floor like turbines in darkness like the blood on my door it's the generator POZZ ![]() |
BEZ INSPIRACIJE....
Hipotetski, željela sam se isprazniti duševno,
srčano, dubinski...ne ide.... Htjela sam napisati nešto smisleno, što će dočarati moje trenutno raspoloženje... NEMAM INSPIRACIJE... ![]() ![]() ![]() Ova subota...PREDOOOOOBRAAAAAAA!!!! ![]() ![]() Prije svega radi onog što me okruživalo, tj. radi onih što su me okruživali...ali kao i uvijek neko mora da ti digne zadnji živac koji imaš i počet neke nonsensne izmišljene priče plod mašte nekog ljubomornog stvorenja koje u navalu straha da izgubi frendicu pere mozak i vadi iz rukava najtrulije što može od sebe..što bi značilo ja sam zaljubljena u tvog bivšeg...o da, ja sam zaljubljena u njega otkad sam ga prvi put ugledala..da...ti i ja smo frendice, i sad kada nisi s njim ja ga kačim..da, nemam pametnijeg posla...nadasve jadno i da ne povjeruješ ...makla sam se jer za to snage, a nivolje nisam imala..mislim bzvz...kako su neki ljudi jadni i bez...ma fuck off..neću ni razmišljat više... HEDONIZAM naravno sveprisutan...![]() ŽIVI CIRKUS...BRDO POZNATIH i NEPOZNATIH LJUDI...Uživala sam...nadasve UŽIVALA... ![]() ![]() No onda pojavio se dubbio..sumlja u moju dobrotu i kolegijalnost..i došla sam do zaključka da I'M EVIL...o da...BEZOSJEČAJNA KUJA KOJA MISLI SAMO NA SVOJ UŽITAK..a te druge ko ih jebe...NIJE BAŠ TAKO...Ali misliti malo za promjenu na sebe i svoje potrebe...to je postalo meni normalno.. Živjeti bez emocija...a opet..i užitak je jedan osjećaj.. tako da moj život bez osjećaja uopšte nije bez osjećaja... NONSENSE NONSENSE... ![]() Neznam kome zahvaliti na tome što unatoč svemu još je postojao negdje zdrav razum koji kaže NEMOJ!!!! Da kojom forom slučajno meni nije stalo tj. da ne volim tolko jednu predivnu osobu u svom životu i da ne poštujem i da mi nije fora još jedna osoba u cjeloj toj priči ja bi dotakla dno dna...učinila bi nešto što iako grižnja savjesti je rijedak pojam kod mene, ubijalo bi me iznutri... Obvezala sam se na šutnju...al došla mi je takva sumlja da... ne znam..sjetila sam se nekih trenutaka koji su full iza mene.. i pitala se zašto...zašto se opet bude u meni?Prošlost je prošlost i tamo joj je mjesto...ali ne, u meni se probudilo ono A I NIJE BILO LOŠE...ma dosta, dosta, dosta!!!! Mrzim sebe zbog toga... A i mrzim njega...zato jer je tako bezosjećajan...a to obožavan.. Neemotivne osobe...njih volim...a mrzim sebe jer mislim na sebe.. Jedan dan..samo jedan dan bi voljela živjeti s njegovim srcem... Samo jedan dan...a i ne mrzim ga...poštujem ga kao osobu... Kao što je bio i će biti...OSJEĆAJIMA OVDJE NIJE MJESTO!!! Već kad sam se indirektno i neplanirano dotakla teme "PROŠLOST" odlučih stavit ovdje i jednu recimo pjesmu koja je napisana prije 2 godine... Većina ljudi ju je prihvatila kao prilično emotivnu...i svidjela im se...neki su jednostavno rekli...BAŠ JE DEPRESIVNA...Naravno da je depresivna kada sam tada bila u čudnoj fazi...On veseljak i lud uvijek...ja čista suprotnost... A U PMM, BILA SAM DJETE..NEDORASLA SVEMU ŠTO ME OKRUŽIVALO.. ŽIVJELA SAM U NEKOM SVOM FILMU...Sada sam drukčija..prazna...ali pozitivno prazna...ako uopće pozitivna praznina postoji...svog srca sam se izgleda odavno odrekla...nisam si to htjela priznati...sad mislim samo na jednu stvar...na svoju uživanciju...emocije i osjećaji bole..i bolje je bez njih... "ČEKAJUĆI TEBE" Čekala je i čekala, čekajući te usahnula, Život si oduzela jer nije mogla da gleda tuđe osmjehe...njezin svijet bile su suze, suze okupane krvlju, suze okupane mračnim mislima... Čekala je i čekala, svakim trenom odlazila, Pronašla svoj mir nije ni onda kada je nož prolazio njezinim venama, njezin mir otišao je zajedno sa tobom... Čekala je i čekala, posljednji krik ispustila... U tami se razbirala jedna suza, suza koja je polagano klizila njezinim blijedim licem... Taj krikse i dalje čuo dok se njezina krv mješala sa njezinim suzama..a čuje se i sada- Bespomoćan krik u tami koji doziva te, prati te, kako bi ti rekao- "LJUBAVI, ZAUVIJEK VOLJETI ĆU TE..." A ti sada to čitaš, nisi ni svjestan koliku si bol nanio... Nedužno srce si slomio... Srce koje te voljelo... Voli te i u grobu, voli te unatoč svemu... Jer srce koje voli sve prašta... Čak i onda, kada samu tugu dobiva... Joj...pitam se kako sam mogla biti tako emotivna... Duboko sam to osjećala u sebi..postoji i slika o toj pjesmi..ali..neznam gdje...Bila sam djete, doslovno djete...ustvari ne...bila sam rob..rob emocija... To je postalo skroz bezveze..jer makar me uhvatila sjećanja koja su u neku ruku i tužna i sretna...ja sam SRETNA... Od svih pjesama koja mi sada padaju na pamet su: Don't speak..i Jebo te Bog...hmm..pa zašto ne... i joj da..jedna za zermanicu i Kate..hehehe...i još jedna proizašla od uspomena..a to je samo uspomena.. i NIĆ VEĆ!!! Pasi - Jebotebog ![]() Budim se, jutro je, odljepljujem svoje okice, znajući da je dan kada bog umire - predivan! Vani je oblačno, prohladno i odlično, danas je baš spremno sve - danas bajka umire! Došo sam kući pijan ko kanta - razbio auto i srušio vrata, za ručak se fino izbljuvo po stolu, starom pokazao guzicu golu vlastitu majku lupio šakom, šutnuo mačku i jebo se s bakom! Vlastitu majku razvalio šakom, i predobro ševio s bakom!!!! Jebo te bog! Bio sam loš! Dva očenaša pa mogu još! Zašto da budem dobar i pošten kad bi mi bog oprostio sve? Svakoga dana sjedim i plačem žaleći sve te instant - vjernike Dok vjeruju mahom u gluposti, u 21. vjeku on ne postoji! Umro je od teške bolesti koju ste kršćanstvom nazvali. Jebo te bog! Bio sam loš! Dva očenaša pa mogu još! Sutra ćemo srediti stvar uz nedjeljni ručak - božiji dar! Jebo te bog, bio sam loš! Dva očenaša pa mogu još! BAD RELIGION "Suffer" ![]() ![]() Did you ever see the concrete stares of everyday? The lunatic, the hypocrite, are all lost in the fray. Can't you see their lives are just like yours? An unturned stone, an undiscovered Door leading to the gift of hope renewed, eternity for you. The masses of humanity have always had to suffer. The businessman whose master plan controls the world each day Is blind to indications of his species' slow decay. Can't you see his life is just like yours? An unturned stone, an undiscovered Door leading to the gift of hope renewed, eternity for you. The masses of humanity have always had to suffer. People blow their minds (they choose to resign) This deformed society is part of the design. It'll never go away (it's in the cards that way). The masses of humanity have always, always had to suffer! A door leading to the gift of hope renewed, eternity for you. The masses of humanity, still clinging to their dignity, The masses of humanity will always have to suffer. Always have to suffer. No Doubt - Don't speak..(jedna jedina koju volim od njih) You and me We used to be together Everyday together always I really feel That I'm losing my best friend I can't believe This could be the end It looks as though you're letting go And if it's real Well I don't want to know Don't speak I know just what you're saying So please stop explaining Don't tell me cause it hurts Don't speak I know what you're thinking I don't need your reasons Don't tell me cause it hurts Our memories Well, they can be inviting But some are altogether Mighty frightening As we die, both you and I With my head in my hands I sit and cry Don't speak I know just what you're saying So please stop explaining Don't tell me cause it hurts (no, no, no) Don't speak I know what you're thinking I don't need your reasons Don't tell me cause it hurts It's all ending I gotta stop pretending who we are... You and me I can see us dying...are we? Don't speak I know just what you're saying So please stop explaining Don't tell me cause it hurts (no, no, no) Don't speak I know what you're thinking I don't need your reasons Don't tell me cause it hurts Don't tell me cause it hurts! I know what you're saying So please stop explaining Don't speak, don't speak, don't speak, oh I know what you're thinking And I don't need your reasons I know you're good, I know you're good, I know you're real good Oh, la la la la la la La la la la la la Don't, Don't, uh-huh Hush, hush darlin' Hush, hush darlin' Hush, hush don't tell me tell me cause it hurts Hush, hush darlin' Hush, hush darlin' Hush, hush don't tell me tell me cause it hurts Oasis - Breakfast At Tiffany (for zermanica and Kate ![]() )You say we've got nothing in common No common ground to start from And we're falling apart You say the world has come between us Our lives have come between us So I know you just don't care And I said "What about Breakfast At Tiffany's ?" She said "I think I remember the film And as I recall, I think we both kinda liked it" And I said "Well, that's the one thing we've got" I see you, the only one who knew me But now yours eyes see through me I guess I was wrong So What now ? It's plain to see we're over I hate when things are over When so much is left undone And I said "What about Breakfast At Tiffany's ?" She said "I think I remember the film And as I recall, I think we both kinda liked it" And I said "Well, that's the one thing we've got" You say we've got nothing in common No common ground to start from And we're falling apart You say the world has come between us Our lives have come between us So I know you just don't care And I said "What about Breakfast At Tiffany's ?" She said "I think I remember the film And as I recall, I think we both kinda liked it" And I said "Well, that's the one thing we've got" And I said "What about Breakfast At Tiffany's ?" She said "I think I remember the film And as I recall, I think we both kinda liked it" And I said "Well, that's the one thing we've got" And I said "What about Breakfast At Tiffany's ?" She said "I think I remember the film And as I recall, I think we both kinda liked it" And I said "Well, that's the one thing we've got" hehehe toliko od mene..za taj put...jer stvarno ni inspiracije..al sam sretna... forši malo čudna i nostalgična, ali ki še ne frega...SRETNA SAN!!! POZZ ![]() |
PUH=)
I nije možda sve crna rupa,
kada misliš otišlo je sve, život je stoga poseban, bilo da te prate suze ili smjeh.. I zašto na tugu i razmišljanje kratiti svoje dane, sam u svojoj samoći čekati tren kada će da zora svane? Zašto svoju mladost i životno veselje trošiti na ubitačno pitanje I ŠTO DALJE? Zašto ne ostaviti slobodu za neko ŠTO BUDE DA BUDE? Previše je opterečenja u trenutku nekom, kada misliš i misliš i misliš i misliš...i umireš razmišljajući i dalje... ![]() PATETIČNO? Ne, nije...nije čovjek savršen...nije svemoguć..nije neuništiv... Čovjek od čovjeka se razlikuje.. Monotonija...neki su na nju navikli.. Neki ne mogu zamisliti dan a da se nešto ne razlikuje od prijašnjeg... Neki se kolebaju između BIH-NEBIH.. Kao BITI ILI NE BITI il ti ga PITI ILI NE PITI, pitanje je sad...BITI DIO MASE IZ STRAHA DA NE OSTANEŠ SAM, ILI DRŽATI SE SEBE I SVOJIH UVJERENJA, MAKAR SAMOĆA BILA TVOJA SVAKODNEVNICA... Dvojim na odgovor koji bi neki dali... Nije samoća tako strašna... Zastašuje možda zato jer u sebi krije nedefiniranost izričaja... Postoji SAMOĆA i SAMOĆA... Samoća koju smo sami odabrali, ili ona koju su drugi izabrali za nas... Nije samoća tunel bez izlaska.. Priznajem sama da nekad mi godi, i to jako...nekad je bolje u svojim promišljanjima biti sam...što ne znači da sam samoćom obilježena... I što ne znači da se poslije ne volim vratiti među ljude...ali nisu svi takvi... Ljudi su zli...ALI NISU SVI... I ko kaže da je u duši dobar do bola LAŽE!!! ![]() Ma i da si svet ne vjerujem da u tebi nije nikad bilo mrvicu mržnje prema nečemu ili nekome... Kao ono, meni je sve super, sve volim i željela bih da je cijeli svijet sretan i ružičast... Skroz bljutavo...ali ne osuđujem ljude koji tako razmišljaju..ko je njima lipo, nek in je... Primjetila san da u afektu vajk pišen na skoro čisten hrvatsken, a ne po svojen dijalektu.. nek mi to ne zame nidan za slabo, jer to ne znači nanke malo da san manje svoja...ILI NE? Hmmm....Svrha svega ovoga...u biti tribala je biti pjesma...ali kaj i vajk pišen po taktu...kako mi dojde.. nepovezano..ali to je dio mene, moj način i kontra sebe ne moren...ali mislin da tako taj post u sebi nosi dio mojeg karaktera..zato se ja pitan ČA JE LOŠE U TEMU DA SI SPONTAN? DA ŽIVOT ŽIVIŠ I DA NA STVARI REAGIRAŠ JEDNOSTAVNO PO TAKU?BEZ DA RAZMIŠLJAŠ ČA BI BILO DA JE BILO, DA BI BAR DRUKČIJE BILO? Smijen se.... ![]() ![]() ![]() Tolko puta sam ja svoj mozak i srce i svaki dio svoje psihe mučila da ne kažem ubijala tim pitanjima...i što san dobila od toga? NIŠTA!!!Jednostavno ništa..samo sam sebe ubijala time..uništavala svoju egzistenciju i život...kako bih znala govoriti... MOJ JE ŽIVOT SAMO MOJA GREŠKA, TO ŠTO GA SVIJESNO UNIŠTAVAM....svijesno? Svijesnost toga postoji samo sada... A ko kaže da se promjeniti ne može LAŽE ![]() Svi se mijenjamo..prije ili poslije..bar mrvicu...gradimo sebe ko osobe mjenjajući se..što nažalost ne znači da se sve mjenja na bolje, nažalost može i na gore.... I sama sam svijesna da nisam savršena, da bezbroj stvari na meni živcira ljude...ali mislim da bi ih još više naživciralo da sam POLUPERFEKTNA LIČNOST...jer perfekcija ne postoji... tj. da ne globaliziram NON E BELLO QUEL' CHE E BELLO MA E BELLO QUEL' CHE PIACIE...da prevodim nema smisla, ali jednostavno rečeno je to da u svačijem oku savršenstvo je nešto drugo..tebi je možda savršenstvo nešto šta je meni totalno bljak, ali pravilo vrijedi i obrnuto..naravno, nekad se savršenstvo može preklopiti između više ljudi... Jedan primjer? SIX PACK....TEKSTUALNO SAVRŠENI.. MUŽIČKI SAVRŠENI...zašto? SAVRŠENSTVO SE NE MOŽE OBJASNITI hahahahahahahaha... Ja sam se promijenila...priznajem to..na neki nedefiniran način.. Tjedan dana razbijala sam glavu u zid, plakala,... zbog faxa i drugih nekih problema...da bi dobila što? Samo izblijedjela još više u faci, jela ko luda od silne depresije...vukla se kao duh i zombi istodobno po kući...pala na točku KORAK DO SAMOUNIŠTENJA... Čemu sve to? Čemu? Nićemu... Život je jedan, i još traje..nije smak svita ako mi se planovi malčice poremete...jer ko zna...maybe ta godina tkz refleksivne pauze mi pomogne da otkrijem kako u meni leži nešto za što nisam ni bila svijesna da postoji... Tko pati opet zbog puknuča mog entuzijazma nad depresijom? Moja kosa...žensko je žensko...a budući da sam ja žensko kad se desi nešto žnj, ali jako, jako žnj u mom životu pati moja kosa...malo..ništa strašno.. niti se ne primjeti ( zermanica pušti marte doma kad se budemo vidle na kafelu, ok? )Promjene su ok, ali navike....navike su ništo ča je ljudima potriba...sigurnost... I da škuživan se sad nekin ljudima koje jednostavno san zapostavila...i koje san povrijedila.. i koji verovatno ne žele drugo posla s menom, makar to nikad ne pročitali stvarno mi je ža... Ali neke stvari ni ja ne moren trpit..i ža mi je ča neki predivni ljudi dopuštaju da ih drugi uništavaju... "Mene se to ne tiče...ali ne mogu vječno da šutim" Mlad cvijet, krasan i mirisan, prvi put kad sam ga ugledala bješe takav...leptir, vesel i bezbrišan, šarenih boja... Duga na nebu poslije svake kiše... Makar nesretnog lica, i potonulih lađa, u dubini uvijek se nazirala golema količina energije..pozitivne.. I cvao je iz dana u dan..bilo ga je lijepo vidjeti...onako snažan..i rumen... Sretan cvijet bješe..zaista... No onda počeo je da gubi sav svoj sjaj..svu svoju mladost i lijepotu... Bio je ondje gdje i uvijek, naizgled nepromijenjen...ali tuga ga je shrvala.. Jer s njim više nisu postupali kao s cvijetom..nisu ga zalijevali vodom što život znači...nisu ga obasjavali suncem... Lagano je venuo u tami...lagano... Sve što ja mogu na to reči, a znam da lijepim riječima nisam...Znam da se to mene ne tiče, ali ovo meni na ljubavne geste ne liče... Voljela bi da se iskren osmjeh i veselje vrate, ali nekim ljudima ne možeš da pomogneš dok neke stvari sami ne shvate.... Ja sam sad ok sama sa sobom..stvarno...stvarno mi je bilo teško pomiriti se sa samom sobom, nekim svojim postupcima, riječima..proklinjala sam često i prečesto sudbinu..i neki dan također...ali u svemu tome nema smisla...jer ŽIVOT JE LEP...MOŽDA NE IDEALAN I U SKLADU S NAŠIM ŽELJAMA...AL JE NAŠ..A TO NEŠTO ZNAČI.. ![]() život je PUH=) hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahaha "Ti bi htjela" ![]() Ej ti, bi htjela da me mijenjaš, Da budem sasvim drukčiji, Ja znam da gledaš moje oči, A mene ne vidiš, Ti mrziš moje ruke, Silom želiš da me promijeniš! Što će meni netko drugi Ako gubim sebe, Navikao sam bez svega Mogu i bez tebe! Ej ti, stalno nešto tražiš, Želje svoje namećeš. Ja znam, želiš da plešem Kako sviraš ti. Ja sam rođen sam, Takav mogu i umrijeti! Što će meni netko drugi Ako gubim sebe, Navikao sam bez svega Mogu i bez tebe! I da subota..pravac Buje..bar mislim.. hehehe ![]() POZZ ![]() |
Moj život je....katastrofa....
Život mi je uništen...skroz...hvala mojim dragim starcima
koji se moraju svuderi petljat...i koji mi uništavaju život... nić od faksa...nagodinu maybe...oni vajk znaju ča je najbolje za mene...hote u kurac, nić vi ne znate!!!! Nić od svih planova, nić...rađe ću umrit nego još lito dan pasat pod njihovim krovon...od muke već pijen tablete za smirenje(tnx teti)....ne, ne niman živci drugo.... ako fizički ne umren, onda definitivno psihički ću klonut... ![]() ![]() ![]() NIŠTA MI STARO NE NEDOSTAJE... Nedjelja je i nisam kod kuće neki tuđi krevet, neki tuđi stan al', ne brine me ni to što sam sasvim sam brine me... što me ništa ne brine! Ništa mi staro ne nedostaje a, formula tuge tako prosta je i da me neko pita za anketu: "Koji je osećaj najlepši na svetu?" Ja bih rekao:"Tuga, moj burazere!" tuga je zakon koji poštujem! Želeo bih, da, makar na tren samoća u meni razbuca sve da kao gastarbajter za satelit-tv kažem:"Vuče me nazad, kao nikada pre!" Ništa mi staro ne nedostaje a, formula tuge tako prosta je i da me neko pita za anketu: "Koji je osećaj najlepši na svetu?" Ja bih rekao:"Tuga, moj burazere!" tuga je zakon koji poštujem! da me bar nić ne brine....razbolit ću se zbog njih.... Evo odgovor zašto starci postoje...da psihički unište svoju dice...nosi se s onim ža mi je...vraga je vama ža, ako ste me stili uništit do kraja....hvala, rivali ste.... "I Wanna Be Sedated" Twenty-twenty-twenty four hours to go I wanna be sedated Nothin' to do and no where to go-o-oh I wanna be sedated Just get me to the airport put me on a plane Hurry hurry hurry before I go insane I can't control my fingers I can't control my brain Oh no no no no no Twenty-twenty-twenty four hours to go.... Just put me in a wheelchair, get me on a plane Hurry hurry hurry before I go insane I can't control my fingers I can't control my brain Oh no no no no no Twenty-twenty-twenty four hours to go I wanna be sedated Nothin' to do and no where to go-o-o I wanna be sedated Just put me in a wheelchair get me to the show Hurry hurry hurry before I go loco I can't control my fingers I can't control my toes Oh no no no no no Twenty-twenty-twenty four hours to go... Just put me in a wheelchair... Ba-ba-bamp-ba ba-ba-ba-bamp-ba I wanna be sedated Ba-ba-bamp-ba ba-ba-ba-bamp-ba I wanna be sedated Ba-ba-bamp-ba ba-ba-ba-bamp-ba I wanna be sedated Ba-ba-bamp-ba ba-ba-ba-bamp-ba I wanna be sedated> Definitivno je tako....mrzin hi...mrzin glupe starce....ako je već tako neka i oni dobju svoju dozu......SORRY... POZZ ![]() ![]() |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



align=left>
align=left>









:





