SLATKA MALA IGRA...HODALA JE POLA METRA IZNAD ZEMLJE...
SLATKA MALA IGRA...
I sve je zuto i sve vrti se u tvojoj glavi podraz pocinje jos jedna utrka bez sata jos jedan put bez povratka i sve je bilo i sve je plasticno za tebe decko tako nebitno jos jedna pobjeda bes slavlja jos jedan put bez povratka ne nema povratka ne nema povratka ne nema povratka to je slatka mala igra u kojoj se ubija dosada ubija dosada sve je lazno sve je opasno i tvoje tjelo treba gorivo jos jedan dan je obavljen dok sutra isti pocinje ne nema povratka ne nema povratka ne nema povratka to je slatka mala igra u kojoj ubija dosada ubija dosada dodji uzmi probaj vidi ali bjezi ako ti se svidi stojis visoko ne mogu ti prici nisi svjestan morat ces sici nema povratka nema povratka nema povratkaaaa.... Pjesme od Kojota inače... HODALA JE POLA METRA IZNAD ZEMLJE... Hodala je pola metra iznad zemlje U svojoj beskrajno dugoj haljini Slavili smo dostojanstvenost Svih dugih koraka njenih Hodala je pola metra iznad zemlje Uspravno kao božanstvo Korak jedan, korak drugi Sigurno kao drevno proročanstvo Sad hoću biti samo, samo tvoj Pet, šest, sedam puta zaredom Znam dobro da baš nemam izgleda Al' imam nešto što te zanima Dragocjeno, raskošno i blistavo Dragocjeno, raskošno i blistavo Hodala je pola metra iznad zemlje Raspršena u bojama Gledali smo je kao pomrćinu sunca Svakih stotinu godina Molili smo se da ne progovara Pisalo je na licu Jedino što ona nikad nije znala Složiti suvišlu rećenicu Sad hoću biti samo, samo tvoj Pet, šest, sedam puta zaredom Znam dobro da baš nemam izgleda Al' imam nešto što te zanima Dragocjeno, raskošno i blistavo Dragocjeno, raskošno i blistavo Željela sam nešto da pišem pa san skužila da danas moj um ni staložen za pisanje..čudo nedorečeno..ne znam... Fale mi, prokleto mi fale neki ljudi...a boli me praznina koju sam sama sebi nametnula...ja sam dijete bez emocija...nedorasla da shvaćam, da volim, da razumjem tuđe emocije...zarobljena sam u dječjim snovima i ne želim da izađem...nikada...suviše boli sve oko mene... ali zidovi moje šarene egzistencije očvrsnuli su...govorim čudno...tako osjećam... Čudo nedorećeno...eh eh..tako mi zvuči...dobro..čudo nedorećeno..jer jednostavno je nedorećeno...čudo je čudo...k time i nedorećeno...paše mi ta riječ..Zašto? Tako... ALISA I PETER PAN U ZEMLJI JAVE I SNA... Alisa je shvatila da ne može vječno sanjati.. Shvača da je jedino riješenje pobjeći u drugi svijet, u zemlji u kojoj nemoguće postaje moguće...Peter je bio usamljen...Wendy ga je napustila, a izgubljeni dječaci također...bio je sam...jedne zvijezdane noći čuo je Alisin glas, njezine suze i tugu zbog nepravde i neljudskosti koja vlada u realnom svijetu...nije mogla više da sanja, bila je umorna i bijesna na ljude koji niti ne mare za druge...za tuđe ideale i snove...Peter ju je pozvao u Nigdjezemsku...da utješi njegovu samoću, a da ona ponovo osjeti sigurnost, ljubav i sreću, sreću koju je u njezinom svijetu pregazio materijalizam i tuđa emocijonalna praznina, gladna novca i boli.... Dvojila je...nije znala da li je to ispravno, da napusti svijet u kojem je živjela, napusti one koji su u neispravnosti bili ispravni...koliko god mrzila svo ono sivilo koje je progutalo dugine boje, željela je ostati u njemu, bar zbog onih koji su bili uz nju...nije shvaćala da bi oni željeli da ona bude sretna... Peter ju je uvjeravao da je to za njezinu ranjenu dušu ispravno, da će drugi shvatiti...po drugi put Peter je osjećao da ga steže nešto oko srca.. Pojavile su se emocije..sićušne..ali bile su tu... Alisa je pokleknula...vjerovala je da može učiniti nešto posebno... povezati svoj svijet snova s Peterovim svijetom...stvoriti kutak u kojem nema granica...gdje vladaju sreća...ljubav...gdje se njihovi snovi pretaču ui stvarnost...gdje je sve besmisleno smisleno... I bili su sretni...u svom malom svijetu utopije... Za tu priču nadahnula me jedna vila..hehehe kako je lijepo biti dijete... a vile postoje...nemojte reči da ne jer kad se zaniječe njihovo postojanje jedna vila umire...to je istina...ozbiljno...u mome svijetu mašte da... Možda će se neki začuditi, ali ja sam takva...bez prefarbavanja... To sam ja, ko me trpi takvu SVAKA MU ČAST... Željela sam pisati nešto smisleno, ali smislenost me napustila... Moja mašta voli da luta...nekad jako, jako odluta...hehehe POZZ ![]() |
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



align=left>
align=left>









:





