._.._....

subota, 17.11.2007.

IMA JEDAN GRAD ODUVIJEK MI DRAG

Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza 1991., kada je srpska vojska, nakon topničke i zračne pripreme, krenula u opći tenkovsko-pješački napad koji nakon nekoliko dana teških borbi, na iznenađenje napadača, branitelji odbijaju. Najžešći pokušaj proboja u grad počeo je 14. rujna i trajao je do 20. rujna. U tih sedam dana do tada najžešćih borbi u Domovinskom ratu, branitelji Vukovara uništili su oko 60 srpskih tenkova ili oklopnih transportera, a Trpinjska cesta, na kojoj se odvijala glavnina napada, prozvana je «grobljem tenkova».Nakon tog poraza, u kojemu je doživjela velike gubitke u ljudstvu i tehnici, srpska je vojska promijenila taktiku. Opkoljeni je Vukovar izlagan neprekidnom topničkom razaranju i bombardiranju iz zrakoplova, a pokušaji proboja u grad usredotočili su se na pojedine točke. Vukovar je postupno pretvaran u ruševine; život stanovnika grada, kao i djelatnost razorene bolnice, odvijaju se u podrumima.

Otpor branitelja Vukovara te tragična sudbina opkoljena grada i stanovnika postaju svjetski medijski fenomen, ali na sve učestalije apele za pomoć stizala je samo verbalna i moralna potpora. Konvoji međunarodnih humanitarnih i zdravstvenih organizacija u listopadu nisu uspjeli dostaviti pomoć bolnici ni stanovništvu, a mjesta stotinjak ranjenika koji su odvezeni iz Vukovara uskoro su zauzeli novi ranjenici. Početkom listopada borbe se još više intenziviraju i postaju svakodnevne. Premda iscrpljeni danonoćnim borbama i sve većim gubicima u poginulim i ranjenim borcima u svojim redovima, branitelji, kojima nije bilo moguće dostaviti pomoć u oružju i streljivu, i dalje odbijaju napad za napadom.Padom strateški važnih Marinaca 1. listopada još se više učvrstio srpski obruč oko Vukovara. Kada je polovicom listopada hrvatska vojska započela proboj prema Vukovaru, promatrači EZ-a ultimativno su zatražili prekid te akcije tako da su hrvatske snage u povlačenju imale mnogo poginulih i ranjenih vojnika. Srpska vojska i dalje se bezuspješno pokušavala probiti u potpuno razoreni grad trpeći gubitke u ljudstvu i tehnici kakvi u Domovinskom ratu do tada još nisu viđeni. Borbe koje su u Vukovaru vođene od sredine listopada pa do kraja bitke ubrajaju se u najteže i najkrvavije bitke Domovinskog rata. Na položaje branitelja kao i na ostatak grada (uključujući i bolnicu!) dnevno je padalo i do 8.000 granata, raketa i avionskih bombi u jednom od najnemilosrdnijih bombardiranja u modernoj povijesti.

U bitci 16. listopada u Borovu Naselju (sjeverni dio Vukovara) poginuo je i Blago Zadro, jedan od ključnih ljudi u obrani Vukovara. Početkom studenoga, zbog političkih pritisaka, Glavni štab srpske vojske preselio se u blizinu Vukovara, te izravno vodio napad na Lužac, strateški važan dio grada. Tom je prigodom u okršaju s obranom poginuo i srpski general Mladen Bratić, predvodeći tenkovsku posadu u napadu.
Uništeni srpski T-55, Vukovar 1991.
Tek nakon što im je ponestalo protuoklopnih sredstava, branitelji Lušca povukli su se u središnje dijelove grada. Pad Lušca i nedolazak konkretne pomoći označili su početak agonije vukovarske obrane. Iako su se još uvijek držali, branitelji su u sve većem broju umirali na položajima. Ubrzo su (11. studenog) pali i Bogdanovci, jedino mjesto koje je uz Vukovar odolijevalo srpskom agresoru. U posljednjim danima bitke obrana grada presječena je na dva mjesta: od Lušca prema Dunavu i koritom rijeke Vuke prema središtu grada. Ostavši bez ijednoga protuoklopnog punjenja, branitelji Vukovara podijelili su se u manje skupine i probili u smjeru zapada. Dio branitelja na Mitnici i u Borovu Naselju ostao je u potpunom obruču i bez streljiva, te su zarobljeni zajedno s civilnim stanovništvom 18. studenog 1991.

| 17:58 | Komentiraj (1) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Komentari On/Off

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Dana 20. prosinca 1895. odlukom kr. zemaljske vlade Svinjar se od 1. siječnja 1896. godine zove Davor. Ime Davor može biti trojakog porijekla.

Prvo tumačenje je da je selo dobilo to ime po tobožnjem božanstvu rata iz slavenske mitologije koji se zvao — Davor. Vrlo je mala vjerojatnost da je tako. Slavenska mitologija nije uhvatila korijena kod našeg naroda i za tobožnje božanstvo, čak ni mit nije vjerodostojan, vjerojatno nije znao nitko u selu (pretpostavljamo da je inicijativa za promjenu naziva potekla iz sela).

Drugo tumačenje je da je ime Davor izvedeno od — davorija. su bile rodoljubive pjesme nastale 30-tih godina 19. stoljeća u vrijeme Ljudevita Gaja, ilirskog pokreta i buđenja nacionalne svijesti južnoslavenskih naroda.

Nogomet u Davoru

Pioniri NK "Posavac" Davor osvojili su naslov prvaka 1.ŽNL Brodsko-posavske, s nogometnim središtem u Novoj Gradiški. Juniori NK "Posavac" Davor drugi put za redom osvajaju naslov najboljeg,u sezoni 2004./05. te obranom naslova u godini 2005./06.
Spomena je vrijedno da je u NK"Posavac" svoju nogometnu karijeru započeo i sadašnji nogometni reprezentativac Ivica Olić koji je,također,Davorac.

-----------------------------

Slavonijo,zemljo plemenita,
Vele ti si lipo uzorita,
Nakićena zelenim gorama,
Obaljana četirim vodama . .

M.A.Relković
-----------------------------

SLAVONSKI BEĆARCI

Pitaju me:Odakle si žuti?
Slavonac sam,Hrvatina ljuti.

Hrvatska mi je na srcu prva,
nek je naša Gospa uvijek čuva.

Čuvaj Bože ti naše Hrvate
i sve one koji žive za te.

Crven bijeli plavi nek se vije
to je ponos naše šokadije.

Korijeni su moji iz Davora
Svako jednom tamo otić' mora.

Orubicom trobojnica vije,
Tu je Crkva Svetog Ilije.

U Štivici dobro se popije
A najviše domaće rakije.

Matičevac ima dobra vina
kobasice,domaćeg kulina.

Bili Brig je selo možda malo,
Al'puno bećara nam je dalo.

Ta su sela simbol roda moga,
Roda moga i vjere u Boga.

Bečarce osmislili:
Zlatko&Jasna P.
Edi Š.

Tu je moja Slavonija

Tamo gdje su žitna polja,
tamo gdje se klasje svija.

Tu je moje rodno selo,
tu je moja Slavonija.

Tamo gdje je rijeka Sava,
tamo gdje su dobri ljudi

Tu je moje rodno selo,
uspomene stare budi.

Tamo gdje su vinogradi,
tamo gdje su dobra vina.

Tu je moje rodno selo,
tu je moja Slavonija,
tu je moja šokadija.

Selo Orubica naseljeno je još u ranom srednjem vijeku, čak se zna da je od XIII. do XV. stoljeća bilo srednjovjekovna katolička župa. U tzv. tursko doba, broj stanovnika se smanjuje.
1699. godine mirom u S. Karlovcima biva oslobođeno turskog jarma i 1702. godine izdvaja se posavski dio u posebno vojno i upravno područje Posavske krajine.
1745. godine osniva se Vojna krajina. To je prekretnica u razvoju ovog sela i dolazi do velikih reformi u upravi, sudstvu, školstvu i gospodarstvu. Selo je bilo pod direktnom upravom Beča, a on je naredio da se više dislociranih i satelitskih «naselja», razasutih na okrajcima stoljetnih šuma i pašnjaka grupira (urbanizira).

Orubica je danas malo pogranično naselje u kojem je dominantno agrarno gospodarstvo. Stanovništvo se bavi većinom ratarskom i povrtlarskom proizvodnjom. To je selo koje je već 13. godinu uključeno u općinu Davor i zajedno sa stanovnicima Davora žele sačuvati biološku supstancu, otvoriti nove perspektive. U odnosu na 1955. godinu kada je imalo preko 1550 stanovnika danas je više nego prepolovljeno. Trudi se da sačuva svoj identitet i u okviru spomenutih koordinata da izbori svoje mjesto na ovim prostorima.

Nogometni klub «SOKO» djeluje od 1970. godine.

Kada je skupina nogometnih zaljubljenika prišla registraciji kluba i tako prekinula raniju praksu povremenog igranja i susreta s ekipama iz okolnih sela.

Za one neobaviještene i mlađe samo podatak da je klub djelovao od 50-ih godina prošlog stoljeća i kada je tadašnja Seljačka radna zadruga Orubica svojoj mladeži kupila prvu opremu i loptu. Već tada izabrana je zelena boja kao boja kluba. A igralište je bila seoska utrina, pašnjak na Brišću.

Igralište se selilo s jedne strane ceste za Davor na drugu, a drvene vratnice gola nestajale su često preko noći, kao što je i aktivnost kluba povremeno rasla i padala. Valja priznati da je nogometna igra kod starijih mještana bila neprihvaćena iz razloga što se smatralo da ona uzima vrijeme i znači zanemarivanje radnih obveza koje je svaki mladi imao u obitelji.

Sadašnji prvi sastav kluba je uspješan spoj mladih iz Orubice i Davora, a krasi ih zajedništvo i međusobno uvažavanje. Zajedno se raduju uspjesima, zajedno tuguju, igraju jedan za drugoga i potvrđuju istinu:

I danas nogomet stanuje na Brišću!

SELO ORUBICA

Milo mi je selo Orubica,
rijeka Sava što joj lice kvasi,
mila mi je beskrajna ravnica,
rodno polje koje selo krasi.

Kažu da je naše selo malo
i da ima većih i boljih,
neka ima, meni to ne smeta,
jer ja selo iznad svega volim.

Dragi su mi ovi ljudi naši,
jednostavni, puni Božjeg mara,
pokazuju da znaju i mogu,
potomci su slavnih Graničara.

Kud bih jadan da mi sela nema,
da ostanem bez roda i doma,
ja bih bio ko palac na ruci,
tužna srca, vječiti siroma.

To je gnijezdo gdje sam se rodio,
toplo krilo što mi dade majka.
To se ne smije nikad zaboravit:
ORUBICA – to je moja bajka!

S ONU STRANU SAVE VODE

S one strane save vode,
di posavke kolo vode,
na njim nešto od odiće,
sve rubine pamuklije ,

I marame kaišlije,
i tkanice od vunice,
i obojci od kudilje,
i opanci oputranci.

PALO INJE

Palo inje na zeleno smilje,
Ledenice na zelene vince,
Blagoj nome ko ljubi šta oće,
Teškoj meni jer me dika neće,

Iću kući pa ću se presvući,
Pa ću proći kraj dikina dvora,
Kraj dikina dvora bijeloga,
Kad me sretne da mi bolje rekne,

Mila draga jel si se udala ,
Jesam,jesam dragi,
Ali za nedragim,
S nedragim sam i čedo imala,

Tvoje sam mu ime nadivala,
Tvoje ime seljanina Ive.

Copyright © ._.._....