|
Svaki put kad pozvoni zvono na vratima a da nikoga ne očekujem pomislim: - Murija!" I ne otvaram vrata. Sad su me počeli zvati na telefon. -Dobar dan zovem iz policijske uprave dali ste vi taj i taj? -Jesam, izvolite. -Dobili smo sudski nalog za vaše privođenje zbog neplaćene kazne u iznosu od 566kn. Dali ste možda u međuvremenu platili kaznu? -Ne znam o čemu se radi? -Riješenje se vodi pod brojem xxxxx iz 2005g -Nisam siguran jer ne vodim evidenciju Stan mi je u totalnom rasulu, već tjednima tražim duže izlaske iz bolnice sa namjerom da pospremim totalni kaos i prljavštinu koja se nakupila ali nikako ne uspijevam dovesti red barem na tu razinu da se mogu slobodno kretati bez da pazim na što ću stati. -Potražite račun ako ga nađete, faksirajte nam ga, ako ne, otiđite na Kenedijev trg i dogovorite sa njima način plaćanja u protivnom morate odležati tri dana. -Trenutno sam hospitaliziran u Jankomiru. -Ima i zatvorska bolnica! -Ok, ne mogu toliko para zaraditi za tri dana! Spustio sam slušalicu i pokušao se sjetiti koje sranje je u pitanju. Bit će da je onomad kad sam razbio staklo na Domu Sportova jer su me izbacili pijanog sa koncerta. Bio sam razočaran što Koja nije pevao na srpskom a baš sam se nabrusio da čujem ponovno u živo Disciplinu kičme. Ulio sam neodređenu količinu pive u sebe koja me je uspavala pa su me redari snenog otpratili do izlaza gdje sam iz revolta nogom razbio žičano staklo, ili je možda u pitanju zvonjava na silbanjskom zvoniku, ili je možda krađa tanka plina, ili je možda ne plaćanje cestarine, ili je možda sranje na trgu, ili je možda nekakav prometni prekršaj, ili... Kakve sam ćorave sreće uletiti će mi u ponedjeljak ujutro doma i odfurat me u zatvor, tako da se neću moći pojaviti na finalnom testiranju za novo radno mjesto. Jedu me dugovi zbog neplaćenih računa, dolaze jebene ovrhe sa kamatama, sudskim troškovima i računima usluga advokatskih gulikoža. Da cirkus bude veći, većina tih ovrha je posljedica dugovanja malih iznosa koji su mi promakli i koje sam zagubio u neredu. |