četvrtak, 15.03.2007.
Manija
|
Fiziološki gledano na razini mozga se u maničnom stanju povećava moždana aktivnost zbog poremećene razine neurotransmitera koji služe za komunikaciju između neurosinapsi koje povezuju neurone. Manija za sobom donosi i promjene u motorici pa zbog povećanih motoričkih funkcija dolazi do povećanja mišićne mase i gubitka masnog tkiva u početku a ako manija potraje dolazi do iscrpljivanja i gubitka ukupne mase. Manična osoba je vedra i "blista" tako da na prvi pogled ostavlja dojam nadprosječno zdrave osobe u tjelesnom smislu a vrlo često ostavlja dojam visoko natprosječno inteligentne osobe jer se mahnito razbacuje intelektom a pošto je grandiznost jedan od simptoma manije ta osoba zrači samopouzdanjem. Svaka aktivnost je povišena pa tako i seksualna što za posljedicu ima promiskuitetno ponašanje i pretjerivanje u seksu. Mozak postaje grotlo neutaživih želja i ambicija. Ako manična osoba ima tu nesreću da posjeduje izgled i inteligenciju koja će zadovoljiti prohtjeve bolesnog mozga tada se nalazi u gadnoj opasnosti da dobar dio zamisli bolesnog mozga i ostvari. Ništa ne može zaustaviti putovanje maničnog mozga oboružanog inteligencijom jer će on uvijek i iznova naći nova riješenja i racionalizirat će upozorenja okoline na svoje djelovanje i ići će u dekompenzacijsku psihozu ako je potrebno iskriviti percepciju stvarnosti halucinacijom i sumanutošću. Mozak će varati vlasnika umetanjem krivih predodžbi i selektivnim pamćenjem događaja a ako okolina počne prijetiti otići će u paranoidnu psihozu u tom slučaju može biti opasan za vlasnika mozga a isto tako i za bliske osobe vlasnika bolesnog mozga. Razine odgovornosti vlasnika bolesnog mozga se sastoje u tome da ako je vlasnik mozga upozoren da ima bolestan mozak te da je zbog toga dužan uzimati propisanu terapiju s njega se skida svaka olakotna okolnost u slučaju da je u trenutku počinjenja krivičnog djela nije uzimao prepisanu terapiju. Manija za sobom nosi jedan od simptoma a taj je da maničan mozak svoga vlasnika tjera da "eksperimentira" sa terapijom. Eksperimentiranje se katkad vrši na svjesnoj razini (vlasnik bolesnog mozga sam odlučuje o prekidu terapije jer usprkos tome što radi sranja - njemu je super) i nesvjesnoj razini (vlasnik bolesnog mozga zaboravlja uzeti terapiju jer je uvjeren da je lijek već uzeo). Krivična dijela su vrlo rijetko na razini ugrožavanja tjelesnog integriteta već češće na materijalnoj razini jer vlasnici bolesnog mozga ulaze u poslove koji graniče sa zdravim razumom te time izazivaju velike materijalne štete sebi i svojim poslovnim partnerima. Grandioznost bolesnog mozga može biti veličanstvena na području umjetnosti tako da je bolest češća kod osoba koje se bave umjetnošću nego kod onih koji se ne bave. Ako vlasnik bolesnog mozga ima tu sreću da je talentiran za neku od lijepih umjetnosti i da mu ta umjetnost donosi znatne prihode vrlo je vjerovatno da će biti proglašen ekscentrikom a ne vlasnikom bolesnog mozga. Manija će talentiranom umjetniku donositi basnoslavnu zaradu ako bude "shvaćen" kao suvremenik i ne samo to ona će mu omogućiti stvaralačke dosege i produktivnost koja će biti bez konkurencije među vlasnicima zdravih mozgova koji se bave umjetnošću. Nesretni vlasnici bolesnih mozgova koji nisu talentirani za umjetnost su osuđeni na pakao. Umjetnički mozgovi u depresivnim fazama također ubijaju svoje vlasnike ali im ipak za života pružaju fenomenalne osjećaje sreće i ekstaze koju neumjetnički mozgovi rijetko dosežu zbog izostanka potvrde grandioznog EGA. Zanimljivo je da koliko god vlasnik bolesnog mozga bio pametan ili lukav na kraju uvijek i iznova bude zajeban od strane vlastitog mozga. Evo jedne pjesmice koja ilustrira to stanje duha ili duše. Poludjela ptica Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome, Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći? Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu. Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru što je svu golica. A kad je umor jednom bude srvo, Neće za odmor nać nijedno drvo. Dobriša Cesarić Dobriša poludjelu pticu doživljava kao svjedok ili kao netko ko se sa njome suosjeća, iako je gotovo sigurno da nebi bio u stanju napisati nešto ovoliko kvalitetno a da to nije proživio. |
