četvrtak, 24.08.2006.
eto...
|
Pošto postoji nekolicina koja i dalje tu i tamo navrati na ovaj blog odlučio sam napisati jos jednu pričicu za vas nesretnike. Sudac Sudac je bio sudac kao što mu i sam nadimak u ovoj priči kazuje. Radio je u općinskom sudu i znao je svoji odlukama trpati ljude u zatvore na kazne i do deset godina. Sudac je pompozan, teatralan lik, sklon mačo pozama ali vrlo šarmantan u svojoj biti i poprilično muževan tip. Potječe iz ugledne zagrebačke obitelji i cijeli mu je život u skladu s tim prolazio, dok nije upoznao njegovo veličanstvo alkohol. Alkohol je upoznao na frontu. Cijelo to vrzino kolo ludila rata, podgrijano alkoholnom euforijom iz temelja je mjenjala njegovu ličnost. Dolazio bi pijan, naoružan nožem na sud u prljavoj uniformi, smrdljiv i onda bi pozvao kolegu sudca srpske nacionalnosti na piće i rekao mu sljedeće: "Prvo se trebamo riješiti vas, onda cigana, pa onda židova i onda jos... čekaj ne mogu da se sjetim, a da, šiptara, tada će napokon sve biti kako treba biti jer dok se ne oterasimo proklete gamadi..." "Dali ti to govoriš ozbiljno?!" na to će cijenjeni kolega "Najozbiljnije!" odgovara Sudac. Rat je jenjavao i Sudac se vratio na svoju dužnost ali žeđ nije prestajala. Gospodin sudac je postao alkoholičar. Biti alkoholičar i nije najgora stvar na svijetu ako alkohol od vas ne čini monstruma ali gospodin sudac nije bio te sreće on nije bio alkoholičar tipa društveno prihvatljivih koji piju prekomjerno ali tek nakon dugog niza godina počinju imati probleme, u međuvremenu su vrhunski kirurzi, političari, glumci... A ne, Sudac bi svaki put kad popije napravio sranje i taj slijed događaje je promjenio do temelja cijeli njegov život, naime, počeo se bezuspješno liječiti, izgubio je posao, raspala mu se obitelj i gospodin Sudac je postao kralj svih odjela za liječenje od alkoholizma i drugih ovisnosti. Nanizao je dvadeset hospitalizacija u desetak godina i počeo se u ludnici osjećati bolje nego kod kuće. Njegova teatralna pojava je van institucije bila groteskna ali unutar institucije je bila briljantna i neodoljiva, njegov intelekt je bio nadnaravan i on je postao superheroj neuspjelog liječenja. Dan danas se rado sjetim njega i njegovih crtica iz života koj su najčešće kulminirale u momentima kad bi ušao u recidiv, nakon višemjesečne apstinencije od alkohola. Priča Sudac: "I tako ti ja izađem sa jedno mladom kolegicom, dobrom odvjetnicom, van. Zgodna ženska, zrela, zna što hoće. Nazvala je i pozvala me da se nađemo u nekakvom eminentnom koktel baru. Ona naruči koktel a ja sokić, pa onda, ona ope' naruči koktel ja ope' sokić, i tako redaju se ti koktelčići i sokići... Ja ustrajem i ostajem na liniji, ona se počneo uvijati oko mene poput zmije, ja i dalje ostajem na liniji, ona ostaje fascinirana kako stameno prkosim njezinim zavodničkim bravurozama. Na kraju smo se razišli u dobrom raspoloženju, ona je bila vidljivo narajcana, a ja, ja sam ostao stijena!" Nakon par dana je nazvala na telefon i pitala: "Voliš li tenis?" "Igrati?" "Ma ne, imam karte za teniski turnir!" "Ok." Došao sam pola sat prije početka meča, sjeo u birtiju i naručio dupli štok. Popio sam tri prije nego što se pojavila. Otišli smo u dvoranu. Za vrijeme meča sam sedam puta izlazio i svaki put popio dupli štok i malo pivo. Na kraju sam zaspao pored nje naslonivši glavu na njezino rame, dok se slina iz mojih ustiju slijevala po njezinoj ruci, ona je stojički odgledala cijelu partiju tenisa. I zamisli ti to, više nikada nakon toga me nije nazvala!" Završi priču drug Sudac, razvuče facu u široki osmjeh i grohotom se nasmije! |
subota, 05.08.2006.
Štednjak
|
Bio je star nekih 30 godina ali potpuno funkcionalan, dvije ploče i dva plina plus pećnica, dizajn real socijalistički, isto tako funkcionalan, ono što nije bilo bijelo je bilo svijetlo plave boje i obilježavalo što koji prekidač uključuje i isključuje. Odlučio sam kupiti ugradbenu ploču koja se montira u radnu plohu tako da sam se morao riještit štednjaka. Dao sam oglas u plavom oglasniku: "Prodajem štednjak za 100kn". Par dana poslije zazvonio je telefon, čovjek hoće štednjak, ja mu opišem štednjak, on znalački ustvrdi da zna o kojem tipu štednjaka se radi i mi se lijepo dogovorimo da čovjek dođe po štednjak. U dogovoreno vrijeme netko zvoni na vratima, otvaram vrata a ispred vratiju stoji slijepac sa 5godišnjim dječakom. Prvo što sam pomislio jest, doš'o čovjek prosit! "Izvolite" "Došao sam po štednjak" "Izvolite, uđite" Pošao sam naprijed potpuno zbunjen i zatečen situacijom, ušao sam u boravak gdje je sjedila cura s kojom sam tada živio i koja je po mom izrazu lica zaključila da nešto nije u redu, ustala je da vidi o čemu se radi i isto tako ostala zblenuta prizorom slijepca koji je u pratnji malog djeteta došao u namjeri da odnese štednjak. Oboje smo se počeli nekontrolirano motati po sobi i sklanjati stvari koje bi se slijepcu mogle ispriječit na putu. "Mogu li pregledati štednjak?" "Izvolite" dotakao sam mu nadlakticu i uputio ga prema štednjaku. Čovjek je isprepipao štednjak i zaključio da nedostaju neki dijelovi plinskog djela što nije bila istina jer ti dijelovi nikada nisu tamo ni bili. Na kraju je bio zadovoljan i odlučio ga uzet. "Mogu li telefonirat? Trebao bih nazvati šogora da dođe s automobilom i pomogne mi da odvezemo štednjak." "Izvolite" Slijepac je spretno birao brojeve na brojčaniku i nije dobio nikoga na telefon. "Ne javlja se, pokušat ću kasnije" Odjedanput je odnekud izvukao ogroman najlon. "U međuvremenu bih zamotao štednjak u najlon" Iznijeli smo štednjak u stubište gdje sam mu ponudio pomoć pri zamatanju koju je on odbio. Poprilično spretno je baratao sa tom najlončinom i na kraju zamotao štednjak, jest da to nije ličilo na ništa, ali je štednjak ipak bio zamotan. Ponovno je zvao i ponovno nije dobio nikoga na telefon. Pozvao sam ga da sjedne sa nama i pričeka neko vrijeme, poslužio sam njega i sina sa sokom, stavio na gramofon Kleptona (album za koji je dobio osam gremija). Klinac je sjedio pored starog i onda je usnimio mačku koju je počeo ganjati po sobi na uvježbani način tako da stari ništa ne skuži. Hvatao sam klinca po sobi i tiho mu prstom prijetio i davao do znanja da ostavi mačku na miru. Klinac je ponovno sjeo kraj oca i dalje fiksirajući mačku. Započeli smo trivijalan razgovor. Klinac je u jednom trenutku ponovno krenuo na mačku ali ovaj put sa očevim sljepačkim štapom u rukama. Razgovarao sam sa čovjekom istodobno se boreći sa njegovim dijetetom na način da on to ne primjeti. Na kraju sam fijuknuo mačku u kupaonu a klincu zaprijetio da ni slučajno ne prilazi vratima. Razgovor je u međuvremenu došao do toga čime se čovjek u životu bavi, odnosno od kakvog posla živi obzirom na hendikep. "Ja sam poduzetnik" "Kojom se djelatnošću bavite?" "Imao sam tiskaru koja je propala radi rata!" "Uništena je?" "Ne, morao sam plaćati radnike unatoč tome što su umjesto da rade, sjedili u skloništu za vrijeme uzbuna." "Iz Zagreba ste?" "Tiskara je bila tu u Zagrebu ali sam došao iz Hercegovine". "Slijepi ste od rođenja?" "Da" Nazvao je još jedanput šogora koji se nije javio. Dogovorili smo se da štednjak ostane u hodniku stubišta od kud ga može odvesti kad organizira prijevoz. Izvadio je novčanik i rekao:"Cijena je 50 kuna?" "Ne, dogovorili smo telefonom da je cijena objavljena u oglasniku fiksna". Izvadio je dva puta presavijenu novčanicu od 100 kuna iz novčanika. Nakon dan-dva štednjaka više nije bilo. |
utorak, 01.08.2006.
Blog
|
Pisanje bloga je gubljenje vremena. "Kreativnost" koja se javlja pri ispunjavanju stranica slikama i tekstom je posljedica nedostatka samokritičnosti. Ugoda koja se javlja pri komunikaciji sa čitaocima je golicanje taštine, odnosi koji se stvaraju su iluzorni a emocije lažne. Zanimljivo je da su ljudi unatoč tome što se životna dob linearno povećava uspjeli naći način da život skrate na potpuno stupidne načine: gledajući televiziju, drkajući po kompjuterima, komunicirajući pomoću nenadjebivih telekomunikacija... Ovo što se svima nama dešava jest otuđenje a evolucija koju je čovjek preuzeo na sebe vodi nas u budućnost koja donosi novog čovjeka, čovjeka koj se sastoji od mozga u tegli koji je stimuliran fascinantnim inteligentnim softverom koji ostvaruje sve njegove snove. ... |
