Pošto postoji nekolicina koja i dalje tu i tamo navrati na ovaj blog odlučio sam napisati jos jednu pričicu za vas nesretnike.
Sudac
Sudac je bio sudac kao što mu i sam nadimak u ovoj priči kazuje.
Radio je u općinskom sudu i znao je svoji odlukama trpati ljude u zatvore na kazne i do deset godina.
Sudac je pompozan, teatralan lik, sklon mačo pozama ali vrlo šarmantan u svojoj biti i poprilično muževan tip.
Potječe iz ugledne zagrebačke obitelji i cijeli mu je život u skladu s tim prolazio, dok nije upoznao njegovo veličanstvo alkohol.
Alkohol je upoznao na frontu.
Cijelo to vrzino kolo ludila rata, podgrijano alkoholnom euforijom iz temelja je mjenjala njegovu ličnost.
Dolazio bi pijan, naoružan nožem na sud u prljavoj uniformi, smrdljiv i onda bi pozvao kolegu sudca srpske nacionalnosti na piće i rekao mu sljedeće:
"Prvo se trebamo riješiti vas, onda cigana, pa onda židova i onda jos... čekaj ne mogu da se sjetim, a da, šiptara, tada će napokon sve biti kako treba biti jer dok se ne oterasimo proklete gamadi..."
"Dali ti to govoriš ozbiljno?!" na to će cijenjeni kolega
"Najozbiljnije!" odgovara Sudac.
Rat je jenjavao i Sudac se vratio na svoju dužnost ali žeđ nije prestajala.
Gospodin sudac je postao alkoholičar.
Biti alkoholičar i nije najgora stvar na svijetu ako alkohol od vas ne čini monstruma ali gospodin sudac nije bio te sreće on nije bio alkoholičar tipa društveno prihvatljivih koji piju prekomjerno ali tek nakon dugog niza godina počinju imati probleme, u međuvremenu su vrhunski kirurzi, političari, glumci...
A ne, Sudac bi svaki put kad popije napravio sranje i taj slijed događaje je promjenio do temelja cijeli njegov život, naime, počeo se bezuspješno liječiti, izgubio je posao, raspala mu se obitelj i gospodin Sudac je postao kralj svih odjela za liječenje od alkoholizma i drugih ovisnosti.
Nanizao je dvadeset hospitalizacija u desetak godina i počeo se u ludnici osjećati bolje nego kod kuće.
Njegova teatralna pojava je van institucije bila groteskna ali unutar institucije je bila briljantna i neodoljiva, njegov intelekt je bio nadnaravan i on je postao superheroj neuspjelog liječenja.
Dan danas se rado sjetim njega i njegovih crtica iz života koj su najčešće kulminirale u momentima kad bi ušao u recidiv, nakon višemjesečne apstinencije od alkohola.
Priča Sudac:
"I tako ti ja izađem sa jedno mladom kolegicom, dobrom odvjetnicom, van.
Zgodna ženska, zrela, zna što hoće.
Nazvala je i pozvala me da se nađemo u nekakvom eminentnom koktel baru.
Ona naruči koktel a ja sokić, pa onda, ona ope' naruči koktel ja ope' sokić, i tako redaju se ti koktelčići i sokići...
Ja ustrajem i ostajem na liniji, ona se počneo uvijati oko mene poput zmije, ja i dalje ostajem na liniji, ona ostaje fascinirana kako stameno prkosim njezinim zavodničkim bravurozama.
Na kraju smo se razišli u dobrom raspoloženju, ona je bila vidljivo narajcana, a ja, ja sam ostao stijena!"
Nakon par dana je nazvala na telefon i pitala:
"Voliš li tenis?"
"Igrati?"
"Ma ne, imam karte za teniski turnir!"
"Ok."
Došao sam pola sat prije početka meča, sjeo u birtiju i naručio dupli štok.
Popio sam tri prije nego što se pojavila.
Otišli smo u dvoranu.
Za vrijeme meča sam sedam puta izlazio i svaki put popio dupli štok i malo pivo.
Na kraju sam zaspao pored nje naslonivši glavu na njezino rame, dok se slina iz mojih ustiju slijevala po njezinoj ruci, ona je stojički odgledala cijelu partiju tenisa.
I zamisli ti to, više nikada nakon toga me nije nazvala!"
Završi priču drug Sudac, razvuče facu u široki osmjeh i grohotom se nasmije!
Post je objavljen 24.08.2006. u 19:36 sati.