subota, 05.08.2006.
Štednjak
|
Bio je star nekih 30 godina ali potpuno funkcionalan, dvije ploče i dva plina plus pećnica, dizajn real socijalistički, isto tako funkcionalan, ono što nije bilo bijelo je bilo svijetlo plave boje i obilježavalo što koji prekidač uključuje i isključuje. Odlučio sam kupiti ugradbenu ploču koja se montira u radnu plohu tako da sam se morao riještit štednjaka. Dao sam oglas u plavom oglasniku: "Prodajem štednjak za 100kn". Par dana poslije zazvonio je telefon, čovjek hoće štednjak, ja mu opišem štednjak, on znalački ustvrdi da zna o kojem tipu štednjaka se radi i mi se lijepo dogovorimo da čovjek dođe po štednjak. U dogovoreno vrijeme netko zvoni na vratima, otvaram vrata a ispred vratiju stoji slijepac sa 5godišnjim dječakom. Prvo što sam pomislio jest, doš'o čovjek prosit! "Izvolite" "Došao sam po štednjak" "Izvolite, uđite" Pošao sam naprijed potpuno zbunjen i zatečen situacijom, ušao sam u boravak gdje je sjedila cura s kojom sam tada živio i koja je po mom izrazu lica zaključila da nešto nije u redu, ustala je da vidi o čemu se radi i isto tako ostala zblenuta prizorom slijepca koji je u pratnji malog djeteta došao u namjeri da odnese štednjak. Oboje smo se počeli nekontrolirano motati po sobi i sklanjati stvari koje bi se slijepcu mogle ispriječit na putu. "Mogu li pregledati štednjak?" "Izvolite" dotakao sam mu nadlakticu i uputio ga prema štednjaku. Čovjek je isprepipao štednjak i zaključio da nedostaju neki dijelovi plinskog djela što nije bila istina jer ti dijelovi nikada nisu tamo ni bili. Na kraju je bio zadovoljan i odlučio ga uzet. "Mogu li telefonirat? Trebao bih nazvati šogora da dođe s automobilom i pomogne mi da odvezemo štednjak." "Izvolite" Slijepac je spretno birao brojeve na brojčaniku i nije dobio nikoga na telefon. "Ne javlja se, pokušat ću kasnije" Odjedanput je odnekud izvukao ogroman najlon. "U međuvremenu bih zamotao štednjak u najlon" Iznijeli smo štednjak u stubište gdje sam mu ponudio pomoć pri zamatanju koju je on odbio. Poprilično spretno je baratao sa tom najlončinom i na kraju zamotao štednjak, jest da to nije ličilo na ništa, ali je štednjak ipak bio zamotan. Ponovno je zvao i ponovno nije dobio nikoga na telefon. Pozvao sam ga da sjedne sa nama i pričeka neko vrijeme, poslužio sam njega i sina sa sokom, stavio na gramofon Kleptona (album za koji je dobio osam gremija). Klinac je sjedio pored starog i onda je usnimio mačku koju je počeo ganjati po sobi na uvježbani način tako da stari ništa ne skuži. Hvatao sam klinca po sobi i tiho mu prstom prijetio i davao do znanja da ostavi mačku na miru. Klinac je ponovno sjeo kraj oca i dalje fiksirajući mačku. Započeli smo trivijalan razgovor. Klinac je u jednom trenutku ponovno krenuo na mačku ali ovaj put sa očevim sljepačkim štapom u rukama. Razgovarao sam sa čovjekom istodobno se boreći sa njegovim dijetetom na način da on to ne primjeti. Na kraju sam fijuknuo mačku u kupaonu a klincu zaprijetio da ni slučajno ne prilazi vratima. Razgovor je u međuvremenu došao do toga čime se čovjek u životu bavi, odnosno od kakvog posla živi obzirom na hendikep. "Ja sam poduzetnik" "Kojom se djelatnošću bavite?" "Imao sam tiskaru koja je propala radi rata!" "Uništena je?" "Ne, morao sam plaćati radnike unatoč tome što su umjesto da rade, sjedili u skloništu za vrijeme uzbuna." "Iz Zagreba ste?" "Tiskara je bila tu u Zagrebu ali sam došao iz Hercegovine". "Slijepi ste od rođenja?" "Da" Nazvao je još jedanput šogora koji se nije javio. Dogovorili smo se da štednjak ostane u hodniku stubišta od kud ga može odvesti kad organizira prijevoz. Izvadio je novčanik i rekao:"Cijena je 50 kuna?" "Ne, dogovorili smo telefonom da je cijena objavljena u oglasniku fiksna". Izvadio je dva puta presavijenu novčanicu od 100 kuna iz novčanika. Nakon dan-dva štednjaka više nije bilo. |
