skrpun

Munizam

U ovom dijelu Dalmacije postoji jedan izraz, 'muna' koji se rado koristi kad se nekoga želi 'počastiti lijepim riječima'. (postoji i mjesto Muna na otoku Žirju ali se nadam da korijeni nisu isti)
Muna bi značilo, biti blentav-a, glup-a ili jednostavno munjen-a!

Imam jednog 'prijatelja', političkog oponenta, koji često nađe neku zakučicu ili kakav 'biser' u kakvoj tv emisiji baziranoj na politici sa kojom me želi 'matirat' pa mi dođe zagorčavat život i krasti vrijeme.
Danas je došo raspoložen i veli kako je sinoć gledao emisiju 'Otvoreno' pa mu je drago što će odvjetnik Gredelj sjebat onog đekana.
- Koga…Đakića?
- Kurac Đakića on je naš, nego onog Jovanovića.
- Aa, a nisam baš steko dojam da je Gredeljova teorija održiva s obzirom kako to tumače ostali pravnici pa i oni vrhovnog suda koji vele da se saborski imunitet računa i van sabornice i da je takvo tumačenje prije desetak godina država Hrvatska dostavila EU parlamentu.
- Pusti ti njih glavno da oni njega sjebu, jebate šta on misli da mu je ovo Srbija, 'si vidio kako veli Gredelj, da ga se mora dovesti u red.
- Pa on je državljanin Hrvatske, šta nije.
- Ma daaj…slušaj ti mene, sve one što im prezimena završavaju na 'vić' triba poslat preko Drine u tri pi...
- Znači i Mihanovića i Starčevića…
- I njih dašta, kao da se bez njih ne može…uostalom koji su ti to? I ne samo njih nego i sve one što što imaju slovo 'D sa crticom popriko' u imenu ili prezimenu jer to je srpsko slovo koje neće majci priko mojih usta.
- O jebenti, onda bi po tebi malo ko ostao u državi. Ostali bi Pupovac, Uzelac, Srb, Šeks…
- Nemoj zajebavat, to su bili katolici pa su se posrbili.
- Koji katolici? Katolici su i Španjolci i Irci i Portugalci i Talijani i …
- Hrvati da koji će bit.
- Aha, onda se Đakić pohrvatio oću reć pokatoličio, jel tako.
- A šta ti misliš.
- Ja mislim da ti ne cijeniš ni Hrvatsku ni njene tvoritelje.
- Jaa…ti meni u brk…moraćeš objasnit kako to misliš.
- Tako, autora himne bi poslao preko Drine, 'oca domovine' isto…
- Jaa, ja bi krvi ispogrla da ako triba za našu 'Rvacku i Tu…
- Šta je šta si stao? Šta ti je zapela kost u grlo, ne može se reć Tudman ni Tugman ni Tudjman nego Tuđman ae da čujem.
- Ti samo provociraš znaš, šta oš reć da smo svi isti jel?
- Ja mislim koliko se da izvanka vidjet da i jedni i drugi jednako imaju uši, oči, ruke, noge, guzicu…eto taman tako kao što si i ti a jedina razlika je mjesto na kojemu stoji.
- Koje misto?
- To, jeli guzica stoji na mjesto glave i obrnuto.

Muljatorika

Ako Hrvatska ima nešto posebno, unikatno, rekli bi drugačije od svih ostalih zemalja onda je to zacijelo politika koju provodi stranka HDZ-e čiji mozak je nesumnjivo Vladimir Šeks.
Pade mi na um onaj stari skeč sa bricom i serijskim brijanjem. Znate ono posjedne nekoliko ljudi jednog do drugog i onda onim molerskim pinelom nasapunja lice i oči i čelo pa onda uzme sablju, izda komadnu gledaj nalijevo i potegne po obrazima. Gledaj nadesno i potegne sa druge strane. E tako i nama naša vlast maže oči u svim segmentima života i smiju nam se a mi trpimo i čekamo.

Politika bi trebala biti jedno plemenito zanimanje ljudi od povjerenja koje narod bira kao svoje predstavnike da u njihovo ime odlučuju o sudbini istih.
U neku ruku to je igra šaha prenesena na polje života gdje valja predvidjeti makar jedan a po mogućnosti i nekoliko poteza unaprijed da bi se 'protivnika' matiralo.
Po mojem razmišljanju ovo bi se prvenstveno odnosilo na vanjsku politiku jer u okvirima države ili mogli bi reći šire 'obitelji' smatram da bi trebalo zastupati iskrenost i prezentirati narodu prvenstveno istinu.
No, praksa je nažalost okrenuta pa tako u 'obitelji' odnosno unutar svoje države mulja se, krade se, laže se i to pod pokroviteljstvom zakona a prema vani smo manji od makova zrna i poslušno klimamo glavom na svaki mig bio on iz Brisla, Amerike, ili bilo koje države o kojoj kreditno ovisimo.

Danas je petak i u Saboru vrpoljenje na katrigama pa je u nekoliko navrata predsjednik Sabora rekao da će se glasovati kad se steknu uvjeti. (oporba bojkotira) Onda je počelo došaptavanje, Šeks je nekoliko puta davao upute Bebiću, tajnik je bio na iglama i stalno se ozirao kao i ostali a onda… aplauz.
U sabornicu su ušli oni koje su očekivali, Čehok, Tanković… jer je 'dogovor' postignut i bi kvorum.
Tada je Bebić takvom brzinom izgovarao riječi da sam u jednom momentu pomislio da prenosi nogometnu utakmicu.
Valjda iz straha da nasamareni 'dogovorom' pristigli zastupnici ne izađu vani On je u petoj brzini dao na glasovanje 'šeksov' zakon a nakon što je sve prošlo jednoglasno dao je na glasovanje odluku imunitetne komisije o Mlinariću (hdz) i Jovanoviću (sdp).
Mlinarić je sačuvao imunitet a mišljenje povjerenstva o Jovanoviću nisu prihvatili da bi potom Bebić dao na glasovanje: 'ko je za to da se Jovanoviću skine imunitet'.
E tu je bila većina ali zasigurno oni koji su bili protiv nisu očekivali ovakav manevar da se preko mišljenja komisije ide u skidanje imuniteta direktno od strane zastupnika u Saboru.
Sve drugo je manje važno pa je Bebić usporio sa govorom i vrpoljenjem i što se njega i svih zastupnika hdz-ea tiče sad 'pridošlice' mogu i napustiti Sabor.
Toliko o današnjoj temi a sad pogledajmo igru između Crkve i Vlade.

Podsjetimo se da je Papa putem svog namjesnika na 'jedan minut' i našeg nadbiskupa Bozanića 'vratio' samostan Dajlu talijanskim Benediktincima?
Onda se digla prašina pa je kao uvrijeđena Crkva sve kritizirala a predsjednica Vlade u stilu velikog vođe glasno rekla 'svoje ne damo tuđe nećemo' (op.a.) da bi onda sud donio odluku da se imetak upiše na ime države Hrvatske.
Ovo je Hrvatski puk prihvatio s odobravanjem i pozitivnim poenima za Kosoricu a Vatikan je podignuo nekoliko tužbi pa se stjecao dojam kako se situacija zaoštrava a Kosorica sve više raste u očima biračkog tijela.
Onda je nastupilo zatišje pa se i to kao samljevene masline u malaksatoru pustilo da odstoji, da se odmori i slegne a narod zaboravi pod pritiskom svakodnevnih nedaća.
E tada Kosorica odlazi na razgovor sa nadbiskupom Bozanićem u završni dogovor iza debelih vrata utanačiti slijedeće poteze.
Sve ide po već ustaljenom planu i Vatikan imenuje na dužnost biskupa u Dajli mons. Dražena Kutlešu iz Mostara a zna se da su Hercegovci veći vjernici od Pape samo to ne smiju reći.
Mons. Kutleša se imenuje biskupom sa posebnim ovlastima ili drugim riječima kazano dosadašnji biskup Milovan može kupiti prnje i u mirovinu.
Za sve ovo vrijeme predmet na sudu miruje i čeka odluku politike.
Crkva saziva Biskupsku koferenciju i na njoj jednoglasno donosi odluku da se imovina samostana Dajla bezpogovorno prepušta Italiji. Točka. Ono prije kad su neki biskupi bili protiv sada pada u vodu jer kako veli krčki biskup oni to moraju jer su se zavjetovali Papi ili politički rečeno 'ovo je moje mišljenje sa komim se ne slažem'!

Paralelno sa ovakvom odlukom kler je dobio naputak da svim vjernicima ima reći za koga se mora glasovati na predstojećim izborima a ko ne posluša Pratra, Svećenika, Patera ili Biskupa bit će uklet i duša će mu u paklu vijat jer nema demokracije bez Crkve! Zna se!

'Oko dana'

Jedno vrijeme uvukla se nekakva sumnja u moj svijet pa sam o tome razmišljao kao mogućoj stvarnosti. Ponekad se i dogode čudne stvari koje pripisujemo bogzna čemu ili razmišljamo da su nehotično iznikle, da su koincidencija ili jednostavno dio mašte.
Ponekad ili počešće i pogriješimo u svome sudovanju najviše zbog nedostatka informacija, dokumenata ili jednostavno što nam je stvar tako prikazana da nas zavede na krivi trag.
No kad, i ako se ikad, sazna 'istina' tada budemo zatečeni i ojađeni sa onim što najčešće izgovorimo: 'a što sam ti ja rekao'.

Kad je Jadranka Kosor ušla u politiku na mala vrata za istinu bilo mi je čudno, no čudno mi je bilo puno toga pa se kao jedinka utopila u poplavi nekih čudnih likova.
Na primjer čudno mi je bilo kako se toliko Hercegovaca najednom pojavilo u državnom vrhu?
Čudno mi je bilo kako je sada pok. Gojko Šušak dospio za drugog čovjeka države malte ne nepismen čovjek pored toliko školovanih ljudi koji imaju što reći, učiniti, pokazati…
Onda sam u knjižnici posudio onu debelu knjigu 'Tuđman' od Hudelista i neke stvari su mi bile puno jasnije. No i pored bezbroj likova koji su prodefilirali knjigom nisam primijetio da se ime Jadranke Kosor spominje.
Kad 'uguglam' ovo gore spomenuto ime daju mi neke šture informacije, plitke i neprihvatljive kao da žele reći 'ajde radi nešto drugo i ostavi se ćorava posla'.
I nametnulo mi se pitanje što se krije, zašto, od koga…i mnoga druga pitanja na koja nemam odgovora.
Tragom biografije spominje se da je bila u SK, neke polu informacije govore da je pohađala 'Kumrovečku školu', u kampanji za predsjednika države kad se natjecala kontra Mesića ovaj je jednom kao uzgred spomenuo da je bila '91 članica 'pokreta za Jugoslaviju'?
Čini se da je duboko bila involvirana u partijski život i da je bila predana i marljiva sljedbenica komunizma.
Da joj ne nedostaje žara to je i sada vidljivo te me baš radi toga neka nit sumnje vodi do razmišljanja ne bih li proniknuo u profil takve osobe.

Ako se prisjetimo vijesti ovih dana, rečeno je da skoro svi balkanski kriminalci imaju hrvatsku putovnicu?
Pitamo se kako je to moguće?
Gospodin Borovec glasnogovornik policije to je objasnio jednostavnim rječnikom, citiram:
„Uvijek se činovnika može dovesti u zabludu“.
Istina, da, to se može dogoditi jedan, dva pa i tri puta ali za masu puta ta 'zabluda' mora imati puno nula.

Dakle vidljivo je da sve, čak i svatko, ima svoju cijenu ili po onoj narodnoj: „para vrti gdje burgija neće“.
Pitanje se nameće je li i Jadranka Kosor išla iz uvjerenja 'zablude' i ako jest koliko planira poživjeti godina jer dakako ona smatra da i to može držati pod kontrolom. Ovo se nameće kao razmišljanje jer nije vidljivo da troši stečevinu 'zablude'?

Ako pak nije to gore navedeno onda se nameće jedna druga teza.
Je li moguće da je doista išla iz uvjerenja u HDZ-e što nikako da mi legne kao logično da neko preko noći može promijeniti svoja uvjerenja?
Ili je, lako moguće, po zadatku partije kao Margaretha Zelle ubačena da stranku iznutra otruje i rasturi i na kraju na 'belom konju' uzdignuta čela vrati se u SDP-e?

U ovom scenariju je potpuno razumljivo zašto joj je 'izborni program Zoran Milanović' jer ako uspije u povjerenoj joj zadaći onda se opravdano nada biti na čelu stranke SDP-ea.
Drugim riječima ako SDP dobije izbore a HDZ se rascijepa po šavovima i većina dobije smještaj u Remetinac onda Ona preuzima SDP.

Ako pak ništa od navedenih teza ne drži vodu onda je Bare u pravu!

Ako je psu pita u dio pala, tepsija je ipak ostala. (narodna)

Što je to Šeks želio pokazati na Mandatno- imunitetnom povjerenstvu znajući da mu tamo nije mjesto?
Je li mislio da će svojom pojavom hipnotizirati i prestrašiti članove povjerenstva koji će drhtati kao prut na vjetru od njegova pogleda?

Nakon neuspješnog pokušaja proboja „Josipovićevog oklopa“ pa baražne vatre na Milanovića
da otvori vrata kako bi korupcija izašla vani te nakon učestalih napada na Čačića, Obersnela i Jovanovića, evo promjena taktike.

Prvo, korupciju otkrivaju tijela MUP-a i pravosuđa pa bila vrata otvorena ili zatvorena i ova nabildana priča jedino je smišljena radi birača.
A drugo, kakvi su to birači koji će piti ovakvu „istinu“?

A taktika…kad ne ide s gore navedenima jer se pokazalo neučinkovito onda će napadati i omalovažavati žene u Saboru.
Prva je istupila saborska zastupnica HDZ-ea, Sumrak, uvrijedivši suprugu Zorana Milanovića da je ovaj tuče i maltretira. Ne trebaju dokazi samo sipaj.
Onda je u stilu velikog đentlmena dr Milinović pitao zastupnicu Pusić: „Na čemu ste vi“?
Ono recitiranje dalje bilo je bez smisla jer nije imalo veze s temom.
Da bi đentlmen Šeks tamo gdje mu nije bilo mjesto, provocirao gospođu Sobol na račun njezinog muža i zatvora a na kraju i seksističkom bljuvotinom 'Vi se držite pristojnosti kao što se držite plesa oko štange' i s time pokazao svoju „veličinu“. Ovako nešto, siguran sam, ne bi niti Berlusconi dobacio Ćićolini.
Pokazuje li ova prevelika doza nervoze da će uskrsnuti „splitska riva“ ukoliko izgube izbore? Jeli po srijedi osvanula ona narodna: „što trijezan misli to pijan govori“?

Eh… a toliko je mudrosti ostavljeno koja nikada neće izgubiti na svojoj vrijednosti.

"Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu." Reče Albert Einstein.

"Čovječe, zaviri prvo u sebe sama. U potrazi za kamenom mudraca ne moraš prvo putovati u strane zemlje." Ostavio je zapisano Angelus Silesius!

"Razuman čovjek prilagođava se svijetu, nerazuman čovjek uporno pokušava da svijet prilagodi sebi i tako cjelokupan progres zavisi od nerazumnog čovjeka." Reče podrugljivi Show.

"Ne znači da je pas dobar ako glasno laje. Isto tako ne znači da je čovjek dobar ako je vješt s riječima." Rekao je Čuang Ce.

Bolje je pokliznuti nogom nego jezikom. Vele Srbi.

Nemoj misliti da si dobar, ako si najbolji medju najlošijima! Veli latinska poslovica!

I na kraju bih dodao: Gospodine Šeks „ničija nije do zore gorjela“!

Ja u kupe ti u špade

Večeras u dnevniku „NOVE“ bila je gost premijerka Kosor. To je bio jedan vrlo zanimljiv i nadahnut razgovor pa su voditelji dnevnika guštali rešetati je s pitanjima a napose su uživali u odgovorima koja su stizala.
Nema onog pitanja na koje nije spremno odgovorila i prava je šteta da razgovor nije potrajao bar tri ure jer bi sutradan prodaja televizora porasla najmanje za 100%.
Ala bi vrcali čekići, mace, stine i krigle u ekrane.
A evo kako je tekao taj intervju ili razgovor.

- Mare imali što za ručak?
- Ovi naši susidi uopće nisu normalni svega mi, svima se narugati i naći mana a sebe ne vid…
- Imali što izist gladan sam?
- A žena mu se samo razbacuje i svaki dan kupuje nove baterije za vib…
- Jebemumater imali što ručku?
- A jesi vidio njihovu ćer kako se oblači…nisi a, i bolje da nisi kad bi se tvoja tako obukla onda bi joj stuka zube sve do umnjaka. Sramota što rade…
- Je li bar ima kruva pa ću namazat malo margarina, moram nešto poist gladan sam.
- A jel znaš da im sin puši travu i niko ništa a da slučajno naš puši odma bi na sva zvona grmilo ne samo po gradu nego i županiji.
- A šta ni kruva nema?
- A ona štraca od žene mu drži kuću šporku ka da je štala. Ja ne znam eli se i okupa, bidan čovik biće „posti“ viruj ti meni.
- A imali bar staroga kruva makar jedna feta.
- Ona njega samo vuče za nos i fuka se s drugima dok on bidan rintači i gladuje a ona pari kraljica nakinđuri se ka novogodišnja jelka i u špacir.
- Šta…nema ni starog kruva, ima li koji keks digod?
- Ma znaš šta, ono bi zapalit tribalo zapalit, isto ka šta su u sridnjem viku one vištice na lomaču spaljivali.
- A Mare, jel te mogu nešto pitat.
- Uvik, nema problema, ti znaš da bi ja učinila sve za tebe.
- Ka Boga te molim reci mi di si ti bila danas a?
- Krivoj osobi postavljaš to pitanje dragi moj. To je pitanje za susidu a ne za mene.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Štedite kod „hrvatskih banaka“

Da nije ovoga blagost(r)anja ne bih niti posegnuo za jednim računom na kojemu je bilo oko 360 eura.
A da nije internetbankarstva ne bih znao da to više nije 360 nego 340 i nešto sitno?
Uvijek sam mislio ako novce držim na banci da idu kamate ali klinac, prevario sam se.

Banka je doli blizu taksista a od kad nisam navraćao primjetim i novitadu. Na ulaznim masivnim drvenim vratima, onima „starog kova“ (imaju stotinjak godina, pa ja sam ode već 43g) ugradili su automatsko otvaranje i zatvaranje, neki senzor je u pitanju.
Prvo sam pomislio da neko ljudsko biće otvara pa umalo ne rekoh fala ali nije.
Stisnem botun na onom automatu on isplazi buletin i sjednem čekati.
Doduše nisam puno čekao a za to vrijeme promjenim oćale i izvadim osobnu i karticu.

Profesionalni smješak činovnice iza šaltera. Pozdravim te joj pružim karticu i osobnu. Pita me što želim.
Velim da sam vidio kako mi se sa računa u intervalima skida po 3,70eura umjesto, što sam opravdano očekivao, da će ići kamata.
- Normalo to su vam naši troškovi za vođenje računa.
- Za vođenje…a di ga vodite kad nije bilo prometa od kad stoji ode.
- Nema to veze mi svakih šest mjeseci skidamo za naše troškove.
- Ma koje troškove kad se ne radi s računom.
- Gospodine ja vama to ne mogu objasniti, to vam je tako i gotovo.
- A dobro, recite vi meni da je to stajalo tako i dalje vi bi ste stalno skidali za te vaše troškove jel tako?
- Da naravno.
- I što onda kad nestane eura, kad više nema ništa na računu.
- Onda vam šaljemo obavijest o dugu koji morate podmiriti a na koncu, znate i sami, ovrha.
- Ček, ček…čekaj malo, potrošite moje novce i onda mi šaljete obavijest da sam vam dužan a ako to ne podmirim slijedi ovrha. Jesam li dobro razumio.
- Jeste, upravo tako.
Sad već pod primjetnim tlakom velim da ću podići taj ostatak.
- Želite li u kunama ili eurima.
- U eurima.
- Žao mi je ali sad nemamo pa dođite sutra.

To mi je prelilo čašu strpljenja te se žustro okrenem i požurim prema vratima ali kako se ona otvaraju prema unutra tako su mi i ona poželjela doviđenja, srećom samo udarcem u lijevo rame.

Cunami tuge

Danas sam prošetao do „Sabirača“ malo pogledati. Obaći imali štogod zanimljivo, javiti se ljudima i tako.
Istina nisam tamo radio ali sam ljudima znao učiniti uslugu pa i vlasniku „Sabirača“ dok me nije neka „dobra duša“ prijavila da radim na crno. Napravio bih po neku sitnicu u tokariji na crno od kad je umro obrt a ja pošo u penziju jer mi je kao i većini penzića i radnika crno, pa se sretnem s ljudima da se siti napričamo.
Dakle skupila se grupica od petero ljudi i ja upitam:
- Sreo sam „dimnjačara“ nešto mi nije bio raspoložen a i nije u radnoj robi?
Ni pet ni šest skoro da su u glas rekli: “Dobio je otkaz…on i još četvero“.
Zateklo me jer su to mahom sve ljudi u godinama kad nisu za mirovinu a niko ih neće uzeti radit.
Reče jedan: „Evo…istina“!
Došo je Milan do nas uz ono „dobar dan“ i „kako je“, ma ne bi se reklo na njemu da ga je otkaz „pogodio“. Rekoh: „'Si i ti dobio otkaz“?
Uz smješak reče: „Aha“.
Nastavili smo nevezanu priču pa sam ga upitao koliko ima godina. 56g reče. Žena mu ne radi.
Ima dva sina, oba su bez posla. Mlađi je oženjen a ne radi ni njegova žena. Imaju dijete od nepunu godinu.
Gledam ga dok priča i dok ostali komentiraju mislim se: „Boga mu kako može biti ovako miran a dom mu se ruši“?
No privid ne može dugo trajati. Premijerko pročitaj i ti. Privid ne može dugo trajati i sve češće bi upitao: „Što si ono reko nisam dobro čuo“?

Uto dolazi kćer od gazde, zapravo i ona je suvlasnik firme, i nosi papire u ruci. Naravno svi smo utihnuli i gledamo otvorenih usta.
Iz radne knjižice su virili još neki papiri formata A4.
Pruža mu papire uz riječi: „Sretno na nekom drugo poslu“!
To je sve što je izgovorila i Milan je pružio ruku da to prihvati a onda je ruka vidno zadrhtala i cunami tuge negdje iz njedara uspinjao se prema grlu i očima.
Pognuo sam glavu i progutao knedlu a onda ga opet pogledao.
Po čitanju s usana reklo bi se da je pokušao izgovoriti „hvala“ ali se glas nije čuo.
Sve je ostalo na pokušaju. Kao nemoćni tić u gnijezdu kad širi kljun, zijeva da mu mati spusti komad gliste.
Gazdarica se okrenula i otišla.

Trebalo je vremena. Trebalo je nešto reći a šta? Progovorio sam: „Kakav treba imati želudac za uručiti otkaz radniku koji je jedini u kućanstvu doprinosio“?
To je bila konstatacija i komentara nije bilo. Tek nakon nekog vremena kad se Milan s kamenim licem bez riječi sa svima rukovao i otišo, gledajući za njim jedan reče.
- Di će on sad?- drugi je dodao.
- A di će „bodulac“ koji nije sposoban ništa drugo raditi od ovoga što je radio a dobio je otkaz. Reko je da će se objesiti.

Gospodo iz vlasti! Gospođo Kosor! Nasmijete se jer kampanja je zar ne. Ko jebe tamo neku obitelj u Dalmaciji koja neće da pravi djecu da im ti budeš kuma?!

Hrvatska demokracijo-radnička grobnico, jebenti…jebenti...

Kampanjsko kumstvo




Kuma

Pogodite tko je kuma... Purda kćerki dao krsno ime Jadranka
Mama Slobodanka je u posljednje vrijeme već počela djetetu stavljati razne narukvice "čuvajući Ivanu" od uroka", jer je vjerovala da "kasni s krštenjem djeteta"
Nemojte tako jer kuma nije imala vremena prije zbog kamenčića a neće valjda dijete krstiti van predizborne kampanje.
Eto jedino mi žao djeteta jer će upast u depru čim u školu krene a da ne spominjem sram i osjećaj krivnje radi imena.
Uz to mala će darove dobivati iz Remetinca a uvjeravat će je da joj to kuma šalje koja živi i radi u Brislu.

Opleti !