|
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Štedite kod „hrvatskih banaka“
Da nije ovoga blagost(r)anja ne bih niti posegnuo za jednim računom na kojemu je bilo oko 360 eura.
A da nije internetbankarstva ne bih znao da to više nije 360 nego 340 i nešto sitno?
Uvijek sam mislio ako novce držim na banci da idu kamate ali klinac, prevario sam se.
Banka je doli blizu taksista a od kad nisam navraćao primjetim i novitadu. Na ulaznim masivnim drvenim vratima, onima „starog kova“ (imaju stotinjak godina, pa ja sam ode već 43g) ugradili su automatsko otvaranje i zatvaranje, neki senzor je u pitanju.
Prvo sam pomislio da neko ljudsko biće otvara pa umalo ne rekoh fala ali nije.
Stisnem botun na onom automatu on isplazi buletin i sjednem čekati.
Doduše nisam puno čekao a za to vrijeme promjenim oćale i izvadim osobnu i karticu.
Profesionalni smješak činovnice iza šaltera. Pozdravim te joj pružim karticu i osobnu. Pita me što želim.
Velim da sam vidio kako mi se sa računa u intervalima skida po 3,70eura umjesto, što sam opravdano očekivao, da će ići kamata.
- Normalo to su vam naši troškovi za vođenje računa.
- Za vođenje…a di ga vodite kad nije bilo prometa od kad stoji ode.
- Nema to veze mi svakih šest mjeseci skidamo za naše troškove.
- Ma koje troškove kad se ne radi s računom.
- Gospodine ja vama to ne mogu objasniti, to vam je tako i gotovo.
- A dobro, recite vi meni da je to stajalo tako i dalje vi bi ste stalno skidali za te vaše troškove jel tako?
- Da naravno.
- I što onda kad nestane eura, kad više nema ništa na računu.
- Onda vam šaljemo obavijest o dugu koji morate podmiriti a na koncu, znate i sami, ovrha.
- Ček, ček…čekaj malo, potrošite moje novce i onda mi šaljete obavijest da sam vam dužan a ako to ne podmirim slijedi ovrha. Jesam li dobro razumio.
- Jeste, upravo tako.
Sad već pod primjetnim tlakom velim da ću podići taj ostatak.
- Želite li u kunama ili eurima.
- U eurima.
- Žao mi je ali sad nemamo pa dođite sutra.
To mi je prelilo čašu strpljenja te se žustro okrenem i požurim prema vratima ali kako se ona otvaraju prema unutra tako su mi i ona poželjela doviđenja, srećom samo udarcem u lijevo rame.
|
