Škotski viski
utorak, 05.04.2011.
Old firm
Većina Hrvata upoznata je sa značenjem riječi rivalitet, i to uglavnom kada igraju Dinamo i Hajduk, pa kontinent navija za plave, a obala za bijele. Pjevaju se pjesme, pijucka viski i druga pićenca koja nas u jednu ruku opuste, a u drugu nam daju neka krila da urlamo i navijamo i u principu se sjajno zabavljamo dobra dva sata. I radimo bedarije, ofkors…
A Škoti? E pa oni rade isto to, ali na entu potenciju. Osim što su im stadioni moderniji, bolji i veći, i navijači su brojniji i luđi. Dapače, nerijetko će se neki nogometni fanatik po ne baš uvijek ugodnim temperaturama iz čistog praznovjerja, zaputiti na stadion u kiltu, jer je upravo 1954. njegov pokojni tetak baš u tom kiltu donio sreću njegovom timu u zadnjoj minuti tekme. Pa čovjek navija za svoje boje i mrzne, ali mrzne s ciljem. I to treba znati cijeniti.
Navijačke škotske repke, Tartan Army, ovom prilikom nećemo previše spominjati, jer danas govorimo o glasgowskom Old Firmu, jednom od najvećih gradskih derbija u povijesti modernog nogometa. Iako smo sjajni u toj igri, Hrvati taj rivalitet, poput nekih naših susjeda (Partizan – Crvena Zvezda u Beogradu, ili Sarajevo – Željezničar u BiH) nažalost nemaju. Pa je tako uz argentinski 'Superclasico' Boca Juniorsa i River Plate u Buenos Airesu, rimski 'Il derbi capitolino' Lazija i Rome, kao i Inter – Milan, španjolski Betis – Sevilla i kairski derbi Al Ahly – Zamalek, Old Firm apsolutno veličanstvena svečanost, igrao se on godišnje samo četiri (prvenstvo) ili više puta (kup – ako ne ispadnu prije).
Katolički, ljevičarski klub, Celtic kojeg su osnovali irski emigranti, svoje utakmice igra na Celtic parku, dok je tradicionalno protestanski klub konzervativaca, Rangers domaćin na Ibroxu. U 387 susreta kroz povijest, od onog prvoga daleke 1888., Rangersi imaju 155 pobjeda, dok je Celtic slavio 129 puta. Točno se zna koji dio grada pripada 'zelenim' Keltima, a koji dio je 'plavi', tako da nije isplativo ni mudro šetati u krivom dresu određenim gradskim kvartom. Prvi igrač igrač koji je prešao iz jednog u drugi klub bio je Alex Bennett 1908. godine, a do danas je samo 20 igrača igralo za oba kluba, što dovoljno govori o nevjerojatnom rivalstvu ove dvije momčadi.
Celtic nikada nije odbijao protestantske igrače, no puno tvrđi Rangersi 70 godina nisu imali niti jednog katolika u momčadi.
Celtic je postao prvi europski prvak s tla Britanije, pobijedivši milanski Inter u Lisabonu 1967.g. Rangersi su se tek u trećem pokušaju, pet godina kasnije domogli trofeja Kupa Pobjednika Kupova svladavši moskovski Dinamo. Sredinom osamdesetih trener-igrač Greame Souness u Rangerse počinje dovoditi inozemne igrače, a dolaskom katolika Mauricea Johnstona od slijedećih dvanaest prvenstava Celticu prepuštaju samo jedno. Kada Kelte preuzima Irac O'Neill, stvari se opet lagano izjednačavaju.
Tekuću sezonu Rangersima je spasio upravo hrvatski reprezentativac Nikica Jelavić, čijim je golom u produžetku osvojen Liga Kup. Najveću ulogu od hrvatskih nogometaša, u škotskoj je ostavio legendarni Dado Pršo, koji je zauvijek ostao heroj Rangersa. Iako i jedan i drugi klub već duže vremena razmišljaju o ulasku u Premiership, tamo ih još ne puštaju. A i što će im to kad imaju svoj Old Firm.
Što reći nego da uskoro fino upalite televizor, pripremite kokice, škotski viski i eventualno obučete kilt, i s guštom uživate u prijenosu ove velike tekme. Ili se zaletite do Glasgowa? Svejedno, bitno je da se igra! Živjeli!
Ili kako to Škoti kažu : “Slainte mhath”
