skolioza

petak, 25.04.2008.

upitnik

kad vam se dogodi nešto što vas čini tužnima kako reagirate? idete na kavu, šoping, plačete, tješite se da je moglo biti puno gore...što radite?
- 08:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.04.2008.

divan mail- Hvala Iv@!

Ja sam Iv@ koja ti se javljala par puta na blog. Vratila sam se puna utjecaja iz Zagreba i moram to podijeliti sa tobom. Otišli smo tamo kako bi nakon godinu dana vidjeli što dalje sa mojom skoliozom. Uglavnom, u 7 i po ujutro samo dobili broj 12 i došli na red u oko 14 sati. Ali nije mi bio problem čekati, navikla sam. Problem je jedino što sam na antibioticima i i imala sam temperaturu, a prije ulaska u ordinaciju me uhvatila takva trta da sam mislila da ću se onesvijestiti. Bolnica mi se uopće ne sviđa, sva je plastična, zelena, i bez prozora. Bilo je jako puno živčanih pacijenata koji se guraju i sva sreća da imaju strpljive medicinske sestre. Uglavnom, u ordinaciji nas je doktor Kovač dobro nakrpio i mislim da je djelomično u pravu, ali je mogao biti malo smireniji i obzirniji. Problem je u tome što sam se trebala naručivati svaka četiri mjeseca, a ja to stvarno odnikud NISAM znala. Išla sam slikati kralješnicu i osječala sam se još gore, poživčanila sam i nije se smijelo pričati samnom. Stalno sam si kroz glavu ponavljala -sjeti se da ćeš jednom odavde izići ravna- A onda me dočekao još jedan šok. Doktor je pogledao slike i zgrozio se zajedno samnom. Gornja krivulja iznosi 60, a donja 70 stupnjeva!! Nisam mogla vjerovati i samo sam si u glavi ponavljala -samo da me ne pošalje na halotrakciju, samo to ne- I poslušao me doktor, nije me poslao na halotrakciju, već me sa 120 mjesta na listi postavio na 11 u hitnoj list i rekao mi da očekujem operaciju u sljedeća 4 mjeseca. MOLIM???????? Operacija koju sam očekivala u sljedeće dvije godine desit će se za oko 4 mjeseca. To je bilo previše za mene, počela sam plakati i histerizirati. Hvala Bogu da su roditelji bili uz mene jer bi se bez njih srušila na pod. Steznik ne mogu više nositi jer ne stanem u njega, pa su me još morali gipsati za novi. Doktor koji me gipsao, ne sječam mu se više imena, je vrlo simpatičan i malo me smirio i oraspoložio. Poslje gipsanja sam se lijepo istuširala i bilo mi je puno puno bolje. Izašla sam vani i okrenula se po čekaonici. Vidjela sam da oko mene ima puno gorih slučajeva i rekla sam si -daj ajde Ivana ponašaš se ko razmaženo derište, sve će se riješiti ako se malo potrudiš- I odlučila sam, nema više straha, suza ni posustajanja. Hrabro ću se izboriti kako bi izravnala svoju ljubljenu krivuljicu. Voljela bih pomoći svim ostalim uplašenim skoliozama i poručiti im da nema nikakvog straha! Sorry ako ti smetam ali to je moje iskustvo.. A bit će ih još puno koliko vidim =)

Iv@, mislim da si odlično pristupila problemu - i super mi je što se nisi dala isprovocirati kovačem i općenito atmosferi u bolnici. dobro je što si svjesna da stvari nisu u redu i da se prema tebi ne mogu tako ponašati, ali opet s druge strane - ti si sad ovisna o tom sustavu - kakav god da bio. na kraju će ti on pomoći. i zato je super tvoj zaključak: to malo pretrpiš, a na kraju iziđeš ravna.

ma budi sretna što ćeš se svega riješiti za 4 mjeseca! da čekaš 2 godine to bi ti stalno bilo na pameti, stalno bi se prisjećala operacije. napatila bi se i opet je ne bi izbjegla. zato si to odlično prihvatila - na operaciju moraš, bojala se ti ili ne. brij na pozitivu i tako će i ispasti. što ćeš se bezveze živcirati i širiti negativnu energiju. ja si uvijek mislilm da lošim raspoloženjem širimo negativnu energiju na druge, a oni tu negativnost reflektiraju na nas i onda dobiješ začarani krug. zato si nekad ti ta koja mora stvarati pozitivnu energiju - ali ne površinski, nego moraš stvarno u nju vjerovati. i ja mislim da je najbolje zato da prihvatiš sve kako realno je, bez nekog zavarivanja sebe. pogledaš duboko u sebe znajući da ćeš ako si iskrena sama sa sobom na kraju doći do nekog pozitivnog stava. i kad jednom zauzmeš taj stav, sve je lakše.
- 19:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #