studeni, 2008 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sir Robert Badden Powell (London, 22. veljače 1857. - Nyeri, Kenija, 8. siječnja 1941.), osnivač skautskog pokreta
Nakon završetka školovanja pridružio se vojsci i postao časnik te se istaknuo u Burskom ratu. Vrativši se u Englesku napisao je knjigu opisujući vještine kojima je u Africi naučio svoje vojnike. Godina 1907. smatra se godinom utemeljenja skautskog (izviđačkog) pokreta jer je 1. kolovoza 1907. godine Baden-Powell organizirao pokusni kamp za 20-ak dječaka na otočiću Brownsea u Engleskoj, te je potaknut njihovim oduševljenjem napisao knjigu Scouting for Boys (Izviđaštvo za dječake). Od tada se skautizam zapanjujućom brzinom proširio cijelim svijetom i tisuće dječaka željele su pridružiti se pokretu. Godine 1910. osniva ženski skautski pokret i u potpunosti se posvećuje skautizmu, u čemu je imao podršku svoje 30 godina mlađe supruge Olave. Prvi jamboree održan je 1920. godine u Londonu i na njemu sir Robert postaje Glavni skaut svijeta te predsjednik Svjetskog skautskog pokreta, a 1930. Olave Baden-Powell predsjednicom Ženskog skautskog udruženja. Oboje su rođeni na isti dan, 22. veljače, te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način. Poznat je i pod nazivom BP Day (Be Prepared - Budi pripravan), odnosno Thinking Day.
Kao što sam već rekao naša je udruga katolička. Prije svakog sastanka se pomolimo i po završetku sastanka. A i naši izviđači također čitaju na nedjeljnoj misi, i to vođe pa bi i bio red namene da čitam pošto sam sljedeće godine vođač. I tako moja priča počinje. Ja sam već na sastanicama govorio da ću čitat ali nisam imao samo preveliku tremu. A onda sam prošlog sastanka odlučijo da ću čitat, poslije sastanka išao sam navećer na misu sa Nikolinom ona me uvjeravala da će bit dobro, i da se nesekiram. i došli smo u crkvu ona mi je dala teksta ali nije znala koji ću čitat pa mi je dala da ponavljam dva teksta koja je mislila da ću čitat, i nakraju dobro je odabrala. I ja sam se otišao spremitu haljinu. I došao je velečasni i naklonli smo se i otišli smo. Mene je sve vrijeme srce jako kucalo i mislio sam da će mi iskočit koliko je jako kucalo. I jako se pojačalo kad sam sve bliži bio čitanju, bio sam u strah. I došao je taj tren ja sam se ustao otišao do ambola i krenu čitat noge su mi se jako tresle i ruke drhtale, ali čitao sma be greške i bivo sma sve smirenij dok nisam pročitao. Kad sam pročitao sjeo sam na stolicu i odahnu i sam sebi reko "uspio sam". Prijatelj do mene j ee rekao da sam dobor čitao i da su mi ruke vibrirale od treme. I kasnije je sve prošli, i ja sam promilsio što mi je rekla Nikolina, rekla je da se nemam čega bojat da je to lagano i imala je u pravu, i ja ću je bit zahvalan, da nije bilo nje ja nebi nikad čitao. A kasnije mi je Velečasni mi je rekao da sam izvrsno čitao i da nije zano da tako čitamo, ate riječi su mi podigli samopouzdanje i otvorile novi put do postanaka vođe. A za sve to mogu zahvalit Nikolini i UKIJ-u. Hvala vam!