<	prosinac, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Da/Ne



Design: NoBrain
Picture: KingKong
Actors: Miss. Ann Darrow and Mighty Kong

Free Hit
Counter

Prijatelji

MOJA BLOG OBITELJ:
Udruga Katoličkih izviđača Jarmina
Matej
PICOKI/

SKAUTIZAM

Sir Robert Badden Powell (London, 22. veljače 1857. - Nyeri, Kenija, 8. siječnja 1941.), osnivač skautskog pokreta

Nakon završetka školovanja pridružio se vojsci i postao časnik te se istaknuo u Burskom ratu. Vrativši se u Englesku napisao je knjigu opisujući vještine kojima je u Africi naučio svoje vojnike. Godina 1907. smatra se godinom utemeljenja skautskog (izviđačkog) pokreta jer je 1. kolovoza 1907. godine Baden-Powell organizirao pokusni kamp za 20-ak dječaka na otočiću Brownsea u Engleskoj, te je potaknut njihovim oduševljenjem napisao knjigu Scouting for Boys (Izviđaštvo za dječake). Od tada se skautizam zapanjujućom brzinom proširio cijelim svijetom i tisuće dječaka željele su pridružiti se pokretu. Godine 1910. osniva ženski skautski pokret i u potpunosti se posvećuje skautizmu, u čemu je imao podršku svoje 30 godina mlađe supruge Olave. Prvi jamboree održan je 1920. godine u Londonu i na njemu sir Robert postaje Glavni skaut svijeta te predsjednik Svjetskog skautskog pokreta, a 1930. Olave Baden-Powell predsjednicom Ženskog skautskog udruženja. Oboje su rođeni na isti dan, 22. veljače, te se od 1926. ovaj datum slavi i obilježava u obje svjetske organizacije na poseban način. Poznat je i pod nazivom BP Day (Be Prepared - Budi pripravan), odnosno Thinking Day.

Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole,
vidio sam jednog dečka iz mog razreda kako ide kući.]
Zvao se Kyle. Izgledalo je, da nosi kući sve knjige.]

Pomislio sam: 'Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
Ovaj zaista mora biti štreber.'

Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
(tulumi i nogometna utakmica
s prijateljima sutra popodne),
zato sam samo slegnuo ramenima
i produžio dalje.

Hodajući, vidio sam da prema onom dečku
ide grupa djece. Potrčali su k njemu,
srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu,
tako da je pao u blato. Njegove naočale su odletjele
i vidio sam kako se zaustavljaju desetak stopa od njega.
Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.

U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu,
i dok je puzeći tražio svoje naočale, ugledao sam
suzu u njegovim očima. dodajući mu naočale,
rekao sam: 'oni dječaci su budale. Zaista bi već morali odrasti.'
Pogledao me i rekao: 'Hej, hvala!'
na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih
koji izražavaju iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu
pokupiti knjige i upitao ga gdje živi.
Pokazalo se da živi blizu mene,
pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
Rekao je, da je prije išao u privatne škole.

Prije se ne bih nikada družio s nekim,
tko je pohađao privatnu školu. Cijeli put do kuće.
išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima
igrati nogomet. Rekao je da želi.
Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje
upoznavao Kyle-a, sve više mi se sviđao. Moji
prijatelji bili su istog mišljenja.

Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio
Kyle s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio
sam ga i rekao: 'Ti ćeš zaista nabildati mišiće
s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!'
Samo se nasmijao i dao mi
polovicu knjiga.

Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja
postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj
godini počeli smo razmišljati o faksu.
Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da
kilometri nikad neće biti problem.
on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u
poslovne vode uz pomoć nogometne stipendije.

Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u
našem razredu. Cijelo vrijeme zezao sam ga da je
štreber. Morao je pripremiti govor za maturu.
Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i
govoriti. Na dan mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je
fenomenalno. On je bio jedan od onih koji su zaista
pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima
popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.
Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale,
tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam
kako je nervozan zbog svog govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
'Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!'
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda
i nasmijao se. 'Hvala', rekao je.

Nakašljao se i počeo govor. 'Matura je vrijeme
da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali
tijekom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima,
braći, sestrama, možda treneru ... ali najviše svojim
prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome
prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.

Ispričat ću vam priču.'

Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on
pričao priču o danu našeg prvog susreta.,
Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio je
otome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije
njegova mama ne bi morala doći i nositi kući
njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi
mali smješak. 'Hvala bogu, bio sam spašen. Moj
prijatelj spasio me od smrti.'

Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu,
dok je taj zgodni, popularni dečko pričao o svom
najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca
kako me gledaju i smješe mi se onim istim
zahvalnim osmjehom.
Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
Jednom malom gestom možeš nekome
promijeniti život. Na bolje ili na gore.
Bog nas 'daje' u naše živote, da na
neki način utjećemo jedni na dru

Zašto je lijepo bit izviđač?!

Eto sad je došlo vrijeme da malo dam svoje mišljenje o tome zašto je lijepo bit izviđač. Izviđače je osnovao kako već znate B.I.P.I a on je napravio iz iskustva iz svojeg dijetinstva tako da je imao dijetinstvo kao svi mi. Svi ste čuli njegovu priču vjerovatno, pa zato ću preći na stvar. Izviđači puno rade sa dijecom i mladima, oni uvesljevaju dijecu, ili npr. ima neko dijete koje se voli igrat u priodi ali nesmije gdje je oduvjek htijelo recimo ići šumu, i to dijete dođe u izviđače i oni ide u šumu i prespavat će u njoju i čak će se dobro zabavit. Evo sad ću reći nekoliko stvario o logorovanju. Logorovanje ili kamp je nešto najlješe u izviđačima, tamo se ide sa drugm odredima tako da se sklapaju divna prijateljstva, spava se u šatorima usred šume i navečer se sijedi se pokraj logorske vatre, i pričaju se priče oko nje, pijevaju pijesme...a podanu istražuješ šumu, igraš neke igre, i onda se natječe se protiv drugih odreda, lijepo se zabaviš a i usto nešto lijepo . A i u izviđačima naučiš puno korisnog što će ti pomoć na logorovanju a i u stvarnom životu. A to su prva pomoć jako važno ako se netko ozlijedi na kampu ili ćak u tvom životu ti mu pružaš prvu pomoć, i ćak mu možeš spasit život. A drugo je korištenjem kompasa i signalizacije, ako se recimo izgubiš u šumi a znaš da je kamp na jugu šume i ti ćeš onda uzet kompas i pogledat gdje je jug i onda naravno poći prema jugu, a i možžep također dimnim signalima. Ili recimo plarinate i izgubio si se oni na jednoj ti na drugoj strani planina a vidi te se ti ćeš mu signalizacijom poslat poruka da si zapeo i kako si zapeo i oni će riješit situaciju. I htijeo bi još nešto reći vođi, tamo je najljepše vođe vode dijecu i uče ih dobru, kroz igru i pijesmu a najbolje je od toga kad se neki mali klinac ugleda na tebe io radi isto kao i ti i tako cijelo jato. Zato moraš biti pažljiv i dobar voađa, spreman pomoći i spreman naučit o dobrom ponašanju. Eto pokušao sam ukratko reći zašto je lijepo bit izviđač a opširnije ću reći neki drugi puta a do tada pozz......
i BUDI FIT JEL SU SKAUTI HIT