|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ove priče su izmisljene i dadovezuju se jedna na drugu.
Priča ih Frida.
Napisala ih je ×Annabel Lee× ali ne smatram to previse vaznim.
ostavljajte komentare i reciti mi sta vam se ne svidja u pricama i sto bih vi ma mojem mijestu promijenili.
stee
Ja sam Frida.Jedno kreativno djevojce.Vokal grupe Zuz.
volim crtati,citati,pjevati,svirati.volim glazbu.
Imam tamnosmedju ravnu kosu koja mi seze preko ramena i smedje oci.
jednom mi je netko rekao da se mozes izgubit u njima.
Na Jacku volim dvije stvari.Njegov stav,zbog kojega je kao rođen za slavu i njegovu iskrenost koja je još jedan razlog zašto je moj najbolji prijatelj.Njegova duga crna kosa,koja je čak i duža od moje i njegovih ramena te njegove duboko zelene oči obaraju me.Svira solo gitaru.U tome je zaista dobar.Njegova je i bila idea da okupimo ovaj bend. Svima nam se svidjela.
Robi je zivahan tip decka,pomalo djetinjast.Basist iste grupe(Zuz).
Također kreativan..
ima kosu koja mu prekriva uši no nije nimalo duga kao Jackova ili kakvu ima Bob,pirsing na nosu i smedje oci.
Sve što mu se u životu dogodi može sastaviti u esej od 1000 stranica ili u samo jednu kratku rečenicu koja znači više od brojnih drugih.
Dolazimo i do Boba.Svira bubnjeve i ima.hm.veoma mišićave ruke,dugu plavu kosu i predivne plave oči.Ima osamnaest godina.Pridružio nam se preko Jacka.
Bižan je
Shot at 2007-07-19
Menađer Zuz-a.čovijek izrazito čudno oblikovanog lica te načina oblačenja.Ima obučene razne odjevne konbinacije.Sve se svodi na šarene kreacije.To su uglavnom sakoi u abnormalnim bojama i kravate koje na sebi imalju nacrtane likove iz crtića.Simpatican i saljiv.
Razgovarali smo s Bobom i Robijem i svi smo se složili u jednom-zašto bi bili barski pjevači kad možemo biti puno puno više?Bob me dovezao doma i ja sam uskočila u krevet i zaspala tako brzo,da nisam ni stigla razmišljati o ovom danas.Sutra ujutro idemo k Cordelu i tamo čemo raspravljati o tome.
Sutradan ujutro smo došli pred Cordelovu kuću.Nebi se moglo reči da je nešto po vanjskom izgledu.Žbuka je bila napola oljuštena a po zidovima se penjao bršljan.Bila je to,zaključila sam,vrlo stara kuća.Bila je i visoka za razliku od ostalih kuća u nizu i imala je veliko,predivno dvorište sa mnogo vrsta šarenog cvijeća.Kada smo ušli u kuću ostala sam bez riječi.Bilo je prelijepo!!Totalno drugačije nego izvana.Ušli smo u vrlo dugačak hodnik obojan raznim bojama a po zidovima su bile fotografije pjevača i bendova koje je Cordel zastupao i raznih zvijezda koje je upoznao i koji su sudeći po slikama bili ovde,u ovoj kući.Tu sam vidjela i grupu Aerosmth,Rollingstonse,4 non blondes pa čak i Beatlese.Sa svake strane bila su po troja vrata a zidovi oko njih drugačije obojani.Na kraju hodnika se nalazila prostorija spojena s hodnikom.U njoj su se nalazila dva kauča,jedan nasuprut drugome.Čudno je bilo to što ta prostorija nije imala stropa već se spajala s katom s velikim spiralnim stepenicama koje su se nalazile u sredini donje prostorije.Kad smo se penjali stepenicama koje szu bile vrlo visoke,imala sam osujećaj da sam u muzeju jer je sve oko nas bilo ukrašeno starim prločama,muzičkim nagradama,strganim gitarama,činelama,pohvalama i diplomama.Kad smo se konačno popeli na kat ušli smo u još jednu vekliku prostoriju bez vrata u kojoj se nalazio studio.Sve je bilo obojano u crveno a sredini su bila vrata koja su izgledala kao da lebde jer oko njih nije bilo zida,no umijesto toga,tu je bilo staklo koje ne propušta zvuk.Nasuprot tome nalazila se još jedna staklena prostorija sa svim poztrebnim uređajima za snimanje.Odmah smo otišli na posao pa nisam imala više vremena promatrati.
-¨dakle...¨-tako je Cordel započeo razgovor koji je imao veliki utjecaj na našu karijeru a i na naš život...heh
-¨vidio sam da imate dar.Jako ste dobri.Gledam vas već šest mjeseci,toliko je prošlo odkad ste prviputa nastupali u ¨Magicu¨,zar ne?.Imislim da ste fizički a nadam se i psihički spremni za promjene koje će se dogoditi u vašoj karijeri i u vašem životnom tempu ako pristanete na suradnju samnom.¨-govorio je to kao pjesmicu,kao da je to već više od tisuću puta ˝propjevao˝,a i bilo je vrlo ozbiljno,a ja nevolim ozbiljnost.
-˝Neće vam biti lako i imat ćete mnogo obveza ali mi obećajte da školu nećete zanemarivati.Snimit ćete album.Ukoliko budemo od velike sreće,on će nas proslaviti i povesti daleko,daleko.Nemojte mi reći da vam nisam to rekao i upozorio vas na moguće poteškoće tipa puno obveza isl.˝-Jasno mi je,jako mi je jasno i mislim da se isplati.
Za nekoliko dana sve će biti sređeno i nećemo biti više barski bend već bend koji ¨ima bubućnost¨hmm....možemo to tako reći.
Prva stvar koja je slijedila bilo je davanje imana bendu i jako se trudimo da izaberemo najbolje no ne ideteže je nego što sam mislila i ne ide to baš tako brzo.Konačno ime nam je Zuz.Orginalno.
Bob i ja smo skladali pjesme i pisali tekstove u kojima smo se iskazali kao dobar tim.Robi ja razgovarao sa Cordelom za svaku sitnicu koju smo željeli napravitijer nismo htijeli pogriješiti.Jack izvrsno crta pa je on bio zadužen za osmišljavanje dizajna albuma jer nismo željeli da nam ih redi netko drugi.Raditi album je veoma naporno ali i zabavno,toliko se nisam nasmijala već jako dugo.Došlo je vrijeme snimanja albuma i uhvatla me trema.Ista ona kao kod prvog nastupa,počela sam se crveniti,što se događa samo u iznimnim situacijama,a kao da to nije bilo dovoljno uhvatila me i mučnna.Posjetio nas je Cordelov prijatelj čije si ime nikako nemogu zapamtiti.¨ Kak se već zove¨ je imao velike,ma ogromne uši poput magarca koje su mi zaokupljale misli.Čudno.Prije snimanja,dečki(Bob,Jack i Robi)su sjedili samnom i zajedno smo razgovarali.-ovo je odlicno!-Robi
-Toliko drugacije.-Bob
-ali opet isto.-Jack
-nije isto.sve se mijenja.-Bob
-ali nije lose.-ja
-mozda nije jos,bojim se da cemo pozaliti.-bob
-Bobe!,nemoj!-Robi je viknuo.-zar zaista nevidis koliko je ovo dobro?koliko nam se opcija otvara?nasa buducnost!!-
-sretni smo zbog ovoga i ajde nemoj biti pesimistican covijek i pridruzi se nama ostalima u optimisticnom snimanju nasega prvog albuma..ok?-Jack
-Nda...-Bob je to rekao vrlo bojazljivo i jednostavno nerazumijem zasto se tako protivi.pa on je zapravo i jedini koji zna kakve se sve dobre stvari mogu dogoditi smrtnicima poput nas.Naime,njegov je djed bio slavni menađer i stalno mu je tubio u glavu price o slavi i bendovima koje je zastupao.
-ajde!šta se čeka?krećemo...˝Cordel je sad bio stvarno drazesan.Vjerujem da nemogu ljude ocjenivati prvi put kada ih vidim kao sto sam ocjenila Cordela,jer mi je sada,nakon mjeseci i mjeseci suradnje zaista prirastao srcu.Bio je i uporan,neznam tko bi toliko puta dolazio na nase koncerte i jos se sada mucio snama..al to mu je posao.Snimali smo svaku pjesmu tri sata i to svaki posebno.Robi,Bob,Jack i ja.stvarno mi se sviđalo.-Ides samnom doma?-Jack me iznanadio pitanjem.-Moze.-Izasl ismo iz Cordelove kuće i uputili se u našu ulicu koja je bila dobrih tri kilometara odavde.Zagledala sam plakat na jednoj zgradi koji je najavljivao nas koncert.-Vidi.-zaustavila sam Jacka i pokazala na plakat.
-Bas je lijep.-zakljucio ja Jack.
-pa naravno kad si ga TI osmslio.-prasnuli smo u smijeh i nastavili dalje.
-e,mislis da će biti dobro?-
-di?na koncertu?ovome za kojega smo vidjeli plakat maloprije?-pitao je Jack.
-da-
-pa nemozemo pogrijesiti.mislim,mozemo ali necemo jer smo to vec puno puta probali i imali smo vec dosta koncerta i nebudemo pogrijesili.
-da.istina.-rekla sam to nezainteresirano jer mi je taj odgovor već duže vrijeme poznat.
-nebrini,premni smo.i Bob i Robi su spremni za takav korak.Znas to.-naravno da sam znala,shvahvacala sam jer su mi to tubili v glavu vec dosta vremena.Sva smo manje vremena provodili u Bobovoj garazi,onoj nasoj maloj slavnoj prostorijici gdje smo sve poceli.Cordelov studio postao nam je drugi dom.Boravili smo tamo 24 sata na dan.Trenutno mislim da je to jer radimo album.
Polako smo hodali ulicom i razgovarali.Bilo mi je pomalo mucno .Cudno sam se osjecala i bila sam jako uzbudjena.Jako je hladna vecer .Kraj petog mijeseca i nisam uope dobro obucena.
-Jesui dobro?-pitala sam ga jer sam osjetila neku nervoz uu njemu.
-ne,dobro sam.-
-ok.-znala sam da nije tako.
-ja..-nesto je Jack poceo pricati ali ga nisam cula.
-molim?-
-nista.-odgovorio mi je i nesto si je promrmljao u bradu i nisam razumjela sto.
-nesto si rekao.-pokusala sam ga natjerati da mi odgovori.
-Rekao sam da..-tada smo culi glasove koji su se priblizavali i s njima neku glazbu.Neznam kako nikada ali pored nas se stvorila rulja ljudi koja je buljila u bacace vatre.On se tako vijesto igrao s njom i prevrtao stapove i vrtio vatrene kuglice da je Jack odmah zastao i zapanjeno gledao.Mozak mi vise nije radio pa sam produzila doma.jednostavno sam zaboravila na Jacka i na sve one ljude te pocela trcati.Nisam nista vidjela ni cula.Glava mi je pucala od bola i kada sam napokon dosla doma legla sam i zaspala.Spavanje je jedino sto radim zadnje dane.Otkako vise nema toliko posla oko albuma i svega.Zaista nisam znala razlog moje reakcije ali nisam se ni trudila saznati.Mozda sam ipak bila preumorna?
