konačnost
odlaze velikani glumišta

dok razmišljaš o Jasnoj Poljani
stanici na kraju putovanja
razgovorima i sjećanjima sjetu dodaješ
ne brine me odlazak
ostaje li nešto poslije mene
prepuštam to drugima
ja ću i tako snivati svoj san
one latice na rastanku prihvatit ću
šapat njihov shvatit ću
i ostat će vrijeme koje je bilo
da
treba mi sjećanje
ako to postoji u nama
ja sanjat ću svoj san

polja tišine trebaju me
ima vrijeme svačije
jednom za svagda
ta magla obuzima me
bezbojna neka
u blizini neznaš što se nazire
mi laki i čili
bestjelesno postanemo
nikome na teret
misao u zraku ostaje
tek tako
bilo jednom