Sve bilo je naopako
I tko bi reko da će potrajati
Prokletstvo neko uvuklo se
I trajalo trajalo
Živi smo eto i svjetla nam treba
Od goreg gore vrijeme je da ode
Osmijeh molim
Nadu u srca
Bolji život molim svima
Samo to nam treba

20201231

ne ću više brojat hoće neće
te minute trajat beskonačno znaju
što je to pola minute
jedna očajna i beskonačna trešnja
život prođe u trenu
ljubavi se skupe i nižu se slike
sjećanja kažu preliju se u život
bogat pun romana
ispričao ti još nisam
a sekunde traju i traju
prisjetit se moram i znam
bogatstvo to je
i sve dok traje trešnja ljubavi se broje
parcijalno tercijalno tko bi znao
ponavljanje je majka mudrosti
ne ponovilo se kažem
čudno kako trideset sekundi otjera strah
misao na život suprostavi se odmah
a onda lelujanje neko
i opet deset sekundi i vječnost
hrabro srce zakuca ko zidni sat
bojim li se ja to zaista
ne ne bih ponavljao
da se ruši grad

BS 20201229

Igrali smo se ljubavi
Ni smo ni znali da postoji
Noći pretvarali u dan
A vrijeme je ispisivalo
Dane i sate prohujalih dana
Čekanjem i na osmijeh smo zaboravili
Usne smo pamtili po čuvenju
Ni poljubili se nismo
Odgovor je uvijek bio
Neće moći čekajmo
Baš kao da smo Vlati trave čitali
Sjećanja sjećanja
I ona ostave trag
BS 20201219

Stigle dvuje knjige
a poslije podne vijest da mi mama ima koronu - u domu a ja mjesecima nemam pristupa

snegec je sipal onak za šalu
ondak je dež se popral
moker sam bil od deža
na koncu se Tiha stepla
i opet sem bil moker
ondak smo zrezke jeli
naleval sam v kupicu vinčeka belog
i opet sam bil moker
znutra

sintagma kao metafora
neće proći
kad sanjam te zatvaram oči
ne spavam nikad jer pohodiš mi misli
ako po vazdan pred očima tvoj lik vidim
živa si vjeruj mi i uvijek ista
godine idu i ja te slijedim
smiješ se poznajem te dobro
svaki osjet u pogledu te ima
da nisi ne bi ni bila
tu na dohvat
u očima
četiri godišnja doba
jutrom naravno
sve se tako skupi
u našoj potrebi
ima nas u praskozorje
krešendo oluje
igre dodira
u neznakama novoga dana
trajanje naše u vremenu
slijedom notnog zapisa
treba samo znati
pravi takt odabrati


kako da ne mislim
kako da ne sanjam
poruke noćne pretvorim u stih
da sanjam kažeš
nakon tvojih riječi
noć postaje dan
samo da nađem još onu nit
ima nešto što nas veže
more plave tišine
možda oči u njemu vidmm
tako to ponekad krene
ispuniš mi snove
ostajem budan
zamijenio sam noć za dan
čitaj me do sutra
čudan neki san
BS 20201217

U beskraju pričati o ljubavi
Ona sama i jest beskraj
Ne vidiš joj kraja ni trajanja
Izvan nas se stvori
Nikakvo rječotvorje opisat je ne može
Negdje u dnu srca stoji
Duša prebire njenim strunama
Nerazuma tu uvijek ima
Sudbina poigra se
Neki bi i pamet u pomoć pozvali
Promašili su sve što srce osjetit može
Prevariti dušu nemoguća igra
Život naš sa sobom iznenađenja nosi
Vječnost je to i kad ljubavi prkosi
Žal za prošlim opet pamet zove
U srcu znaj ljubav je za dvoje
Tako u vremenu bit ćemo isti
Jer ljubav je za navijek ista

BS 20201216

vremenski putnik bio joj je drag
ljetos mu nestao trag
tko zna što bi dala sad
preko puta vidjeti ga baš
onako za stolom
jutarnja kava
brdo neko
krupni plan
dvorac
sjenke
on jutros tako nježan
tih
napisao je čudan stih
što piše
znatiželja riješit mora
tu skriva se ključ
zlatnih dvora
nikad ne znaš čega ovdje ima
da li početak
kraj
odabere li vrijeme pravo
bit će ono
samo mi to znamo
raspored isti
mjesečeve mijene
horoskop
tajne snene

Mjesečina u sobi sa klavirom
Poseban ugođaj davala
Crnobijelu igru stvarala
Zvukom note pretvarala
Za dušu
Tek onako
Da se zna
Barunica Castelli u Bethovenu uživala
Čak i ona
A ja
Ja oduvijek sam
O njoj sanjao
Sonata mjesečeva
U njenoj igri sam prebivao
Noćima uz gramofon uživao
Davno je to bilo
Soba sa klavirom
Mjesečina i ja…

Jesen mog života
Čudna proljeća ima
Prepuna je rIma
Sivilo brišu tjeraju kišu
Sve nešto lepršave oblike ima
Usnama tvojim crvenilo nudi
A ja bih onu divnu žutu
U pjesmi sjetnoj naći ćemo put
Život nas iznenadi tako
Ostaneš bez riječi
Zavoliš tišinu polja što se zlate
Čekanje je ptica čudna
Nikad uzaludna
Zalud brige
Čežnje
Na kraju sve svoj tijek ima
I početak kraju kreće
Znači nađe se i sreće
Zadržati samo treba putovanje
smjer što nas nosi
Daleko nam još da u sreći bude
Sve je to za ljude

Nema nade da ponovi se radost
Bila tako jedna davna nam mladost
Jutra postala su odavno siva
za sve nam je uvijek ljubav kriva

Uspavanu probudio bih rado
Daleke zvijezde dok nebom brojiš
Nadam se da iza želja tih stojiš
Jutra uvijek plava moja nado

Trebaš ti zagrljaj ovako noću
Buditi te nikad iz sna baš neću
Dodiri takvi nose samo sreću

Vjeruj samo to nosi nam lakoću
Sve je u tom životu neizbježno
Znam da i dalje ljubit ću te nježno

Izgubiš se u mislima
Ti nevjernice
Uvjeravala si da je nema
Smiješak ti usnama jutrom dolazio
Posvuda te bilo
Tražio sam te
A ti nestala
Bolnica te prigrlila
Sjeti me se rekla si
Odakle si ti malena
Hrabrice od vjetrenjača
Vjeruješ li sad
Nekima ni stijena nije dovoljna
Crkvu bi sagradili
Zarobiš me tako i što sad
Molitva ili nada
Možda oboje
Vidjet ćemo kad se vratiš
Zimski dan i kiša pada
Oko tebe led i jad
Nasmij se opet jutro mi zaželi
Zagrli me bolest prevari

BS 20201208

Bilo jednom na početku ljubavi
Poslije komaraca i podravskih motiva
Bilo je vrijeme da isproba se fićo
Pod smrekom u pionirskom gradu
Te ljetne večeri kad pod haljinom
To je ono što pričaš
Nije bilo ništa
A trebalo je ipak izaći
Izvaditi prednje sjedalo
Skinuti se do kraja
Udoban je to u ono doba
Za takve akrobacije
Bio taj i takav auto
Na početku u mrkloj noći
Ljetna sparina i dva tijela
Danas neizvedivo na sve načine
Ali tada na početku ljubavi
Upečatljivo
I još u mislima zauvijek ostalo
Sa distance vremenske kad sve je prošlo
Život je u skladu dugo trajao
Da nije bilo podravskih motiva
Sjenokoše i komaraca
Nikad saznali ne bi kako ljetna noć
U tom fići tisuće ljubavi vrijedi

BS 20201208

Ono kad nedorečeno ostane
A htjeli bismo znati
Odgvor izostavljen
Izgubljena jeka planinska
Gromovi posvuda
Odgovor izgubljen među stijenama
Da li je bitan
Tko bi ga znao
Zapitat bi srce trebalo
Ionako pamet zaboravljena
Mislim
Mislim uzalud
Mislim moglo bi
Nestrpljivost ne odgovara trenutku
Učimo biti pametni
Pametujmo onda s osmijehom na licu
A dan je siv
Ponovljeno vrijeme
Sintagmu nebitnim čini
Ostaje nam samo čekanje

BS 20201207

Postoje jutra posebna i sjajna
Otvoriš oči pogledaš u prozor
U čizmi darovi neki stoje
Sreća djetinjstva na srcu mi leži
Krampus i Nikola kucali na vrata
Čudne neke zlatne šibe
I slatkiši
Uzbuđenja nikad dosta

Nema više onih dana
Tišina neka čudna uvukla se k nama
Ne mogu pjevati pjesme o Barbari
Dočekivati Luciju na prozoru
Žito ću još i naći
Onako da poraste
Bor ću kitit u samoći
Vremena baš i nisu neka
Tko zna što još nas čeka.

BS20201205

ZOVE LI JEDAN SASVIM OBIČAN DAN
KAD POJAVE SE SJEĆANJA ASOCIJACIJE
O ČEMU TO MISLITI
IMA TKO U POLA NOĆI
PIŠE LI MI ITKO VIŠE PISMA
NA POSEBNOM PAPIRU
SJEĆANJE SE UPOTPUNJUJE
NEMA VIŠE ONIH DANA
NITKO DA UZME PERO U RUKU
MUDROSLOVNI ZASPIS DA POŠALJE
NEMA SE VREMENA NI DA SE NOVINE PROČITAJU
MOŽDA ONO U KUPAONI
DOK RADIŠ SVAKODNEVNICU
AKO SI ŠTO JEO
TAKO JE OBIČAN DAN
NA MOBU VRIJEME VIJESTI PORUKE
ODAJE MI TAJNE
TKO JE KADA I S KIM
ZAGARANTIRANA PRIVATNOST KAŽE
BRISANJE NE POSTOJI
SVE I DALJE STOJI
VELIKIM BRAT BRINE O NAMA
LJUBAVI I PRELJUBI SVE JE ISTO
TAJNE I OSJEČAJI
TKO JE TO VIDIO
ZNA LI NETKO ŠTO JE EMPATIJA
DANAS ĆE ONA SARMU ZA RUČAK
A JA NA VIRTUALI GLADAN OSTAJEM
ŠTO ĆE MI SLIKE
TISUĆE RIJEČI GOVORE
KAŽU LAŽLJIVCI
UKLJUĆI MAŠTU I SVE ĆE BITI JASNO
LIKER OD MANDARINE OSVJEŽAVA DAN
MIRIS MORA DONOSI
RAZMIŠLJAM TAKO
OPTEREĆUJEM SE DOK IMA STRUJE U MOBITELU
DAN JE LIJEP
RAZGOVORI NEUMORNO DOSADNI
ŽIVIMO SVAKODNEVNE UTIHE
NOĆ VJEROJATNO I SNOVE NEKE DONOSI

BS20201203

Sunce si rođenjem postala
Nisu ti rekli
Ustvari nije ni trebalo
Kraj tebe je uvijek vruće
Ponekad i previše
Vodom bi me zalila
Moje želje ugasila
A htjela si kažeš
Vodom postati
Zdravlje mi nudiš
U tvom cvjetnjaku
Znatiželjan sam kako izgleda
Kad ga urediš
Vodu života ispijali bismo ti i ja
Učinimo to
Dok tuga nas ne savlada
U što vjeruj mi
Sumnjam

BS20201201