Kad pojaviš se nenadano tako lijepa
Zamislim se i napišem stih
Pričao bih s tobom o svemu
I nebo bi bilo plavo
Samo za nas riječi brojim
Možda u ovom trenutku gradim
Snovima se igram često
Daj mi ruku pa će i na javi
Samo za te osmijeh biti pravi

Vidiš sliku i napišeš stih
Izgubiš se tad u magli
I nema te više tu negdje
Kraj mene sad jure sjećanja
Gdje da te smjestim
U koju večer pitam se sada
Znam da ne bi bila samo jutra
Ni dosade poruka nekih
Držao bih te za ruku
Čitao ti Lorku
Zamišljao onu rijeku
Ne želim te tako daleku

Znam da kad pojaviš se prava
Neće biti bitno gdje je Luna
A bit će rijeka bez Lorke
Večer će sama pisati stih
Ne čekam ni trenutak više
Tako i u pjesmi piše