kad sastavimo negdje prošlost
budućnost
kad
uvijek neko uvjetovanje
kondicionali
češnjak i safiri
ne nisam miran
nemir samo imam
pomislim
osmijeh ti vidim
podijeljena tako
stižeš li
govor cvijeća tražim
zatvorena vrata
stubište čudno nezanimljivo
što se krije iza zvona
osjećam
riječi neizgovorene
kad sastavimo negdje prošlost
uokvirim te
barokni okvir ne pristaje
nešto jednostavno
odmah te se prepoznaje
kosa
osmijeh
čitam te
u javnom prijevozu
listam stranice
brojim stanice
čekanja
poznata lica
ulasci
izlasci
čudno Elektra
kojem vremenu pripadamo
amfiteatar
Strauss
ili
čitanje te obuzelo